Objava o majkama, sestrama, prijateljicama i susjedama koje su nekada činile ženski krug prikupila je više od 23 tisuće lajkova i tisuće komentara i dijeljenja.
„Nisi ti slomljena. Nisi slaba. Sama si.“ Tim riječima započinje objava koja se posljednjih dana ubrzano širi Instagramom i pogađa posebno žene koje pokušavaju istodobno uskladiti majčinstvo, posao, brak i svakodnevne obveze.
Zajednička objava profila dida_zvonko_travar_s_velebita i knjizara.stablo u trenutku snimanja imala je više od 23 tisuće lajkova, 1175 komentara i preko 6500 dijeljenja. Razlog tolikog odjeka vjerojatno se krije u jednostavnoj poruci: možda žene danas nisu manje sposobne ili snažne, nego su samo ostale bez ljudi na koje su se nekada mogle osloniti.
Autor uspoređuje današnji život s vremenom u kojem žena nakon poroda nije ostajala sama. Baka, tetka, sestra ili susjeda donosile su hranu, preuzimale dio obaveza i bile prisutne bez velikih pitanja i najava.
Učilo se gledajući druge žene
U takvom „ženskom selu“ znanje se nije tražilo samo na internetu. Učilo se gledajući druge žene: kako se brinuti o djetetu, pripremati hranu, prepoznati da nekome treba pomoć ili jednostavno biti prisutan kada riječi nisu potrebne.
Danas su, poručuje objava, mnoge žene zatvorene svaka u svoj stan. Vrata su zaključana, hladnjak pun, a glava pretrpana brigama. Informacije su dostupnije nego ikada, postoje podcasti, savjeti i različite tehnike samopomoći, ali ponekad nedostaje ono najjednostavnije – osoba kojoj se može doći bez najave, bez šminke i bez potrebe da se išta objašnjava.
'Ne pitaj ništa. Kuvaj kavu.'
„Dvije žene kojima možeš doći bez pudera, s masnom kosom, u staroj majici, i reći: ‘Ne pitaj ništa. Kuvaj kavu.’ E to je bogatstvo“, jedna je od poruka iz objave.
Posebno je odjeknula završna misao da ženama možda ne nedostaje još jedna tehnika kojom će bolje organizirati život, nego osjećaj zajednice. Krug ljudi koji zna kada treba donijeti juhu, pričuvati dijete, skuhati kavu ili samo pokucati na vrata.
Objava završava pozivom pratiteljicama da označe ženu koja im je „držala leđa“. Komentari su se ubrzo ispunili imenima majki, sestara, prijateljica, susjeda i drugih žena koje su bile prisutne onda kada je bilo najpotrebnije.
Jer „selo“ iz ove priče nije mjesto na karti. To su ljudi pred kojima ne moramo glumiti da sve možemo sami.
