Mladi hrvatski liječnik dr. Alen Juginović nastavlja pisati jednu od najinspirativnijih priča domaće znanosti. U kratkom roku prometnuo se u stalnog člana znanstvenog tima na Harvardu, s kojim dolazi do bitnih otkrića u području istraživanja utjecaja sna na zdravlje, a paralelno širom otvara vrata perspektivnim studentima iz Hrvatske da slijede njegov put i grade karijeru u suradnji s najprestižnijim svjetskim sveučilištima.

U fokusu rada je utjecaj sna na zdravlje

Danas na Zavodu za neurobiologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta Harvard istražuje vezu između sna, crijeva, metabolizma i dugoročnog zdravlja, a usavršava se i na Massachusetts General Hospitalu u dijagnostici i liječenju poremećaja spavanja.

Njegov laboratorij posljednjih je godina došao do otkrića koja mijenjaju dosadašnje razumijevanje posljedica manjka sna. Pokazali su da deficit sna kod životinja ne uzrokuje ključnu štetu prvenstveno u mozgu, nego u crijevima, gdje nastaje oksidativni stres koji može skratiti životni vijek. U novijem radu istražuju i kako manjak sna smanjuje apsorpciju hranjivih tvari, čime se otvara važno pitanje povezanosti lošeg spavanja s metaboličkim bolestima, uključujući dijabetes.

Uz znanstveni rad u SAD-u, Juginović je jedan od pokretača udruge Med&X, koja povezuje hrvatske studente medicine, mlade liječnike i znanstvenike s vodećim svjetskim bolnicama i sveučilištima, među kojima su Harvard, Mayo Clinic, Cleveland Clinic, Yale i MIT. Kroz programe razmjene, konferenciju Plexus i forume Building Bridges in Biomedicine, njegov cilj je hrvatskoj biomedicini otvoriti vrata institucija koje mnogima izgledaju nedostižno.

Nova saznanja

S dr. Juginovićem razgovarali smo o tome što danas znamo o snu, zašto bi njegovo praćenje moglo postati važan dio moderne medicine, kako izgleda rad na Harvardu, što Hrvatska može naučiti od američkog obrazovnog sustava i zašto, unatoč životu u Bostonu, kaže da zapravo nikada nije potpuno otišao iz Hrvatske.

'Naš je laboratorij u zadnjih nekoliko godina pokazao dvije stvari koje su iznenadile cijelo područje koje se bavi poremećajima spavanja. Prva je otkriće kolega iz laboratorija da deficit sna kod životinja uzrokuje oksidativni stres (štetno stanje koje može ubiti stanice) specifično u crijevima, a ne u mozgu, i da je upravo ta oksidacija u crijevima ono što životinje na kraju ubija, dakle skraćuje im životni vijek', rekao je dr. Juginović na početku razgovora za tportal i nastavio:

'Druga važna stvar koju smo nedavno pokazali je da deficit sna značajno smanjuje apsorpciju hranjivih tvari u crijevima, što moguće povezuje loš san s metaboličkim bolestima i otvara potpuno novi pogled na to zašto kronično pospani ljudi potencijalno imaju veći rizik od dijabetesa i drugih metaboličkih stanja.'

No, prije nego što smo nastavili razgovor o impresivnim saznanjima do kojih je sa svojim timom došao na Harvardu, zanimalo nas je kako je došao do ove pozicije, koja se mnogima čini kao teško ostvariv san.

Od Splita do Harvarda

'Put do Harvarda počeo je sasvim slučajno. Pozvao me jedan profesor iz MD Andersona u Houstonu, jedne od vodećih svjetskih onkoloških bolnica, na mjesečni klinički boravak. Kad sam već bio u Americi, odlučio sam vidjeti i ostale velike centre, pa sam jednostavno poslao po jedan mail na Harvard, MIT i Stanford, jednoj osobi sa svake institucije. Na moje veliko iznenađenje, sva tri profesora odgovorila su da slobodno svratim na dan ili dva da vidim laboratorij ili kliniku iz blizine. Kada sam došao na Harvard, već nakon nekoliko sati razgovora dobio sam praktički ponudu da se vratim ovdje raditi kao postdoktorand. Tako sam stigao na Harvard 2020. godine i stekao jedan kompletno novi uvid u znanost.'

S dr. Juginovićem posljednje smo pričali 2024. godine, kada je tema razgovora bila funkcija hormona melatonina kao antioksidansa i utjecaj loše kvalitete sna na zdravlje. Sada smo bili znatiželjni saznati kako se rad mladog splitskog liječnika dalje razvijao i što nam može reći o svojim novim saznanjima.

Radi na tri studije

'Posljednje dvije godine bile su iznimno produktivne i smjer rada se proširio na nekoliko paralelnih kolosijeka. Prvi je nastavak osnovnog biološkog rada na osovini crijeva i mozga, gdje smo dublje ušli u mehanizme oksidativnog stresa nakon deficita sna i pokazali da deficit sna preko crijeva ozbiljno smanjuje apsorpciju hranjivih tvari, što povezuje loš san s metaboličkim bolestima na razini koju do sada nismo razumjeli. Drugi pravac, koji je za javnost vjerojatno još zanimljiviji, je rad na velikim kliničkim ljudskim bazama podataka', govori nam i pojašnjava:

'Tu vodim nekoliko velikih studija. U jednoj smo studiji na više od tri tisuće djece istražili kako melatonin, danas najpropisivaniji suplement za spavanje u dječjoj dobi, utječe na samu arhitekturu sna. Iako se melatonin u djece propisuje rutinski, velike studije koje bi potvrdile njegovu sigurnost u tom kontekstu praktički ne postoje. Naši rezultati pokazali su da melatonin ne mijenja značajno arhitekturu sna, a jedini uočeni učinak bilo je smanjenje udjela REM spavanja za oko dva postotna boda, dok su ostale faze sna ostale nepromijenjene.'

U drugoj su studiji, kaže, opisali na tisućama sudionika kako se san kvalitativno mijenja kroz cijeli ljudski životni vijek, od dojenačke dobi do devedesete godine.

'Ovakve sveobuhvatne studije rijetke su u znanosti, a rezultati pokazuju značajne promjene tijekom života, uključujući izrazit pad dubokog spavanja u odrasloj dobi, koji ostaje smanjen i u kasnijem životu. U trećoj smo definirali nešto što zovemo brzina starenja sna, gdje smo pokazali da je za zdravstveni ishod važnija brzina kojom se kvaliteta sna pogoršava u vremenu nego sama kvaliteta sna u jednom trenutku. Dakle dva čovjeka mogu danas spavati jednako dobro, ali onaj kod kojeg se san brže pogoršava iz godine u godinu ima znatno veći rizik od bolesti, i to je informacija koja se klasičnom polisomnografijom (snimanjem spavanja) u jednom trenutku ne može uhvatiti. Sve tri studije upravo se nalaze u recenziji te se nadamo skoroj publikaciji!'

Cilj svega toga je vrlo praktičan. 'Želimo da spavanje postane jednako rutinski klinički podatak kao što su danas krvni tlak ili kolesterol, jer je spavanje jedan od najvažnijih komponenti fizičkog i mentalnog zdravlja.'

Koje su ključne razlike života i rada u Hrvatskoj i SAD-u?

Dr. Juginović na Harvardu je već šest godina i izvrstan je sugovornik za usporedbu života u SAD-u i Hrvatskoj. Otkrio nam je što mu najviše nedostaje iz Hrvatske i naše (opuštenije) svakodnevice, a koje američke navike i aspekte stila života najviše cijeni.

'Iz Hrvatske mi nedostaju obitelj i prijatelji, i ponekad mi nedostaje ona opuštenija strana života koja vam je tamo dostupna kada vam zaista treba mali odmor. Američki tempo je izvanredan kada radite, ali kad trebate ozbiljno odmaknuti od posla, Hrvatska je za to neusporediva. Ne znam je li to more, svjetlo, sporiji ritam ili kombinacija svega, ali kad sletim u Split nakon nekoliko dana cijeli sustav mi se umiri na način koji u Bostonu jednostavno nije moguć. S druge strane, ono što u Americi cijenim je meritokracija, dakle uvjerenje da je ono što napraviš važnije od toga koga poznaješ. Cijenim radnu etiku, ambiciju koja je oko vas svaki dan, dostupnost mentora, kulturu u kojoj je sasvim normalno pisati direktno najpoznatijem profesoru u području i dobiti odgovor u dva dana. Cijenim i to što pogreška ovdje nije katastrofa, nego dio procesa.'

Dao nam je i svoje viđenje razlika života u Americi i Hrvatskoj, posebno kada je riječ o visokom obrazovanju.

'Američke vrhunske institucije imaju ogromnu infrastrukturu, često individualizirano mentorstvo (ili veći broj profesora po studentu), ozbiljne budžete za istraživanje, i kulturu u kojoj je rast studenta osobni cilj nastavnika. Postoji ozbiljna mreža karijernih savjetnika, dostupnost laboratorija već od prve godine, i očekivanje da će svaki student u nekom trenutku raditi pravi istraživački projekt. Hrvatska ima izvrsne i posvećene profesore, jaku osnovnu medicinsku edukaciju i, po mojem mišljenju, klinički vrlo dobro pripremljene mlade liječnike, ali financijski i infrastrukturno znatno zaostaje, a hijerarhijski je sustav ponekad rigidan i ne potiče rano uključivanje studenata u istraživački rad', kaže i nastavlja:

'Najveći problem nije talent, jer ga imamo na razini bilo koje vrhunske svjetske škole. Problem je što naš sustav talent često ne prepozna na vrijeme, ne pruži mu okruženje da poraste, i ne otvori mu vrata izvrsnosti dovoljno rano. Upravo to pokušavamo riješiti kroz Med&X preko našeg programa Accelerator i naših konferencija poput Plexusa, da hrvatski medicinski student koji u sebi nosi potencijal može kratkoročno ići na usavršavanje u laboratorije i klinike najboljih svjetskih bolnica i sveučilišta poput Harvarda, Cleveland Clinic ili Mayo Clinic, te upoznati svjetske biomedicinske lidere na našim konferencijama i učiti od najboljih.'

Prilika hrvatskim studentima za odlazak na prestižna sveučilišta

Upravo je on među najzaslužnijima što perspektivni hrvatski studenti iz prve ruke mogu iskusiti i studiranje u Americi. Na nedavnoj konferenciji u Zagrebu osobno smo se mogli uvjeriti u širok raspon prilika za naše buduće liječnike i znanstvenike kojima se ovim putem otvaraju vrata najviših američkih znanstvenih institucija.

'Med&X smo osnovali jer smo htjeli graditi mostove između hrvatske i svjetske medicine i znanosti te dovoditi vrhunske svjetske stručnjake u Hrvatsku kako bi prenijeli svoje znanje i iskustvo primarno mladim liječnicima i medicinskim studentima. Med&X smo službeno osnovali 2021. godine, iako je tim aktivno radio na pripremi i nekoliko godina prije toga, i sve sam pokrenuo zajedno s dr. Mirom Vukovićem koji je danas potpredsjednik udruge i tima mladih liječnika bez kojih ništa od ovoga ne bi funkcioniralo.'

Med&X danas radi nekoliko stvari paralelno. 'Najpoznatiji nam je Accelerator program, kroz koji šaljemo hrvatske studente medicine, mlade liječnike i znanstvenike na nekoliko mjeseci u laboratorije i klinike vodećih američkih institucija, a dosad su to najbolje svjetske bolnice poput bili Mayo Clinic, Cleveland Clinic, Mass General Brigham te sveučilišta kao što su Yale, Harvard i MIT, među ostalima. Sudionici se zatim vraćaju u svoje hrvatske institucije i nastavljaju suradnju s američkim domaćinima, čime se gradi trajna mreža koja preživljava i nakon što sam program završi.'

Drugi stup je konferencija Plexus, koju Med&X organizira svake godine u Zagrebu i Splitu i koja u Hrvatsku dovodi vrhunske svjetske stručnjake, dobitnike Nobelove nagrade i hrvatske biomedicinske lidere iz dijaspore, da kroz dva dana prenesu znanje i iskustvo našim studentima i kolegama.

'Treći stup je serija Building Bridges in Biomedicine, dakle institucionalnih foruma koje organiziramo u hrvatskim veleposlanstvima i konzulatima diljem svijeta, koja je počela u Londonu, nastavila se u New Yorku, treći forum upravo smo održali u Washingtonu u našem veleposlanstvu, a sljedeća je postaja Zürich. Cilj tih foruma je konkretna gradnja institucionalnih partnerstava između hrvatskih medicinskih fakulteta i bolnica i američkih ili švicarskih partnera. Četvrti stup je Biomedicinski Forum, mreža vodećih hrvatskih biomedicinskih stručnjaka koji rade diljem svijeta.'

Kada smo ga upitali da nam izdvoji inspirativne priče studenata koji su prošli kroz ovaj program, rekao nam je:

'Inspirativnih priča je mnogo i ne želim izdvajati pojedince bez njihove dozvole, ali ono što me možda najviše dira je kada vidim studenta koji je prije dvije godine prvi put zakoračio u laboratorij Mayo Clinica, a danas je već autor znanstvenog rada i istovremeno mentor sljedećoj generaciji studenata u Hrvatskoj. To je za mene prekrasan primjer kako ove stvari funkcioniraju i kako je Hrvatska preko Med&X-a doista jedna od rijetkih država svijeta koja ima suradnju s laboratorijima i klinikama najboljih bolnica i sveučilišta svijeta', kaže i naglašava:

'Posebna zahvala ide svim našim mentorima na tim institucijama bez čega Accelerator ne bi bio moguć, te svim našim predavačima i gostima na konferencijama. Više možete vidjeti na www.medx.hr.'

Nastavlja graditi mostove između hrvatske i svjetske medicine i znanosti

Za kraj, zanimalo nas je i kakvi su njegovi planovi za budućnost - obuhvaćaju li skorašnji povratak u Hrvatsku, barem za uživanje na ljetnom splitskom suncu, ako ne i stalni rad u našoj zemlji?

'Splitsko sunce je obavezno, svako ljeto sam bar na par dana u Splitu. Koliko puno projekata radimo s Hrvatskom, moglo bi se reći da nikada nisam ni otišao! U kratkom roku najvjerojatnije ću ostati u Sjedinjenim Državama, ali bez obzira na to gdje budem, suradnju s Hrvatskom nastavljam, jer je ona sastavni dio onoga što gradim. Ne isključujem nijednu opciju i uvijek sam otvoren, jer mislim da pametan put nije unaprijed odlučiti gdje ćeš biti za pet godina, nego biti tamo gdje se u tom trenutku može raditi najbolja znanost i medicina, najvažniji projekti i gdje se istovremeno najviše može pomoći zajednici (Hrvatskoj prije svega)', zaključio je dr. Alen Juginović.