Hoia-Baciu je rumunjski 'Bermudski trokut', a u tom području stabla rastu u nemogućim oblicima, vrijeme se zaustavlja te ljudi nestaju bez traga već stoljećima.​ Što se krije u srcu Transilvanije kad padne noć? Dok većina turista traži Drakuline posjede, lokalni stanovnici pričaju o daleko jezivijem mjestu - šumi Hoia-Baciu.

Transilvanija se proslavila legendama o vampirima, a ova šuma krije misterije koje nadmašuju sve što je Bram Stoker mogao zamisliti. Ondje nema romantiziranih vampira – samo neobjašnjiva stvarnost koja krši prirodne zakone i izaziva zdrav razum, o čemu piše The Guardian.

'Ovo mjesto nazivaju Bermudski trokut Transilvanije. Toliko je ljudi nestalo ovdje da neki kažu da je to portal u drugu dimenziju', kaže turistički vodič Marius Lazin.

On vodi noćne šetnje kroz ono što se često opisuje kao najukletija šuma na svijetu: područje zvano Hoia-Baciu na obodu rumunjskog grada Cluj-Napoce.​

Već 12 godina dolazi ondje tri noći tjedno, ali i njemu je pomalo nelagodno dok svjetiljkom poput reflektora osvjetljava povijen zid načinjen od brijesta i bukve, a to izgleda tako gusto da bi moglo biti granica poznatog svijeta.​

Povijesne legende i nestanci

Lazin pokazuje svjetiljkom prema nekoliko parova vitkih stabala bukve, jezivih u svojoj simetriji, s granama isprepletanim u lukove – jesu li to portali ili zvjezdana vrata, mogli biste spekulirati ako posjedujete bujnu maštu. 'Mnogi su ušli ovdje i nikad izašli. Ali bez brige, naši izleti imaju 100-postotnu stopu povratka', dodao je.​

Izvještaji o čudnim događanjima ondje datiraju stoljećima unazad: šuma je nazvana po lokalnom pastiru za kojeg se kaže da je davno nestao s 200 ovaca. Ali područje je privuklo međunarodnu pozornost 1968. godine, kad je vojni tehničar Emil Barnea fotografirao ono što je opisao kao NLO koji lebdi iznad kružne čistine u središtu šume.​

U idućim desetljećima Hoia-Baciu je privukla brojne jogije, šamane, ufologe i paranormalne istražitelje iz cijelog svijeta, znatiželjne da iskuse čudne energije za koje se kaže da odjekuju šumom. Ipak, možda je jedno od glavnih svjetskih hodočasničkih mjesta za ljubitelje paranormalnog, ali nalazi se pod prijetnjom. Zapadna predgrađa Cluj-Napoce – modernog tehnološkog centra s više od 400.000 ljudi, opisanog kao Silicijska dolina istočne Europe – prodiru u šumu, a sve se više traže dozvole za rušenje stabala za izgradnju stambenih blokova.​

Paranormalni fenomeni i turistički doživljaji

Vodič prepričava neke narodne priče i navodna paranormalna događanja: jedna od priča opisuje petogodišnju djevojčicu koja je nestala tijekom obiteljskog piknika, da bi se pojavila pet godina kasnije bez sjećanja na ono što joj se dogodilo, a nije ostarjela ni dan te je njezina odjeća bila bez prljavštine.​

Uobičajeniji izvještaji opisuju mobitele i kamere kako se neobjašnjivo gase pri ulasku u šumu. Neki su pak iznijeli iskustva o čudnim osipima na koži, čuli su šapate kroz stabla ili osjetili ruke koje ih hvataju ili guraju, čak i kad su sigurni da su sami.​..

Lazin je pokazao i poznate slike NLO-a koje su katapultirale šumu Hoia-Baciu u međunarodnu pozornost 1960-ih. Zrnate i jednobojne, čine se da prikazuju leteći tanjur nalik gumbu koji lebdi iznad stabala. Pokazao je na svom iPodu desetke drugih fotografija snimljenih u godinama prije i poslije, sa sličnim objektima nalik tanjurima, svijetlećim kuglama ili duhovima.​

Enigmatične fotografije ove prirode bile su predmetom paranormalnih istraživanja više od stoljeća, no nisu od velike koristi kao dokaz, ali vrijedi primijetiti da Barnea nije mogao profitirati od objavljivanja svojih fotografija – naprotiv, izgubio je posao u vojsci jer komunistička vlada nije blagonaklono gledala na bilo što nadnaravno. 'Mnogi su stari istraživači koji su bili u šumi završili na psihijatrijskom odjelu. Je li ih komunistički režim tamo stavio? Ili im se nešto stvarno dogodilo, ovdje u šumi', zapitao se Lazin.

Mnoge priče mogu biti neprovjerljive, no šuma je zbilja vrlo čudna. Svugdje okolo su stabla čiji su debla nagnuta i uvrnuta u najneobičnije, bajkovite oblike. Neka se nadimaju prema van, a njihove krošnje nestaju u crnu noć, pa nalikuju divovskim kukama za meso koje vise s neba. Druga se spuštaju poput rastopljenih svijeća ili su nagnuta u čudnim, spiralnim uzorcima, što u konačnici rezultira jezivim ozračjem.

Različiti su prijedlozi dani za objašnjenje deformiranih stabala: to da su ih uraganski vjetrovi mogli nagnuti dok su bili mladice ili su prirodno visoke razine radijacije u tlu uzrokovale njihov čudan rast. Ali znanstvena istraživanja nisu našla zadovoljavajuće dokaze za to.​

Lazinovi izleti omogućuju posjetiteljima da sudjeluju u malo vlastitog znanstvenog istraživanja. Na čistini među stablima, gdje je Barnea snimio svoje slavne fotografije NLO-a, vodič turistima daje EMF mjerač za 'lov na duhove', a on mjeri elektromagnetska polja.

Jedino zelenilo je kratka trava – jasno je da nije košena i čini se da je ova čudna čistina prirodna, a ne djelo ljudskih ruku.​

Transilvanija - zemlja mašte

Ipak EMF mjerač nije zabilježio nikakve posebne aktivnosti.

Transilvanija (doslovno 'mjesto iza šume') općenito pobuđuje maštu, uz zamućenu granicu između činjenica i folklora. U ruralnim rumunjskim zajednicama opstaje vjerovanje u strigoi ('vrištače') – nemrtve mjenjače oblika koji sišu krv, a dižu se iz grobova i teroriziraju lokalne zajednice.​

Slavni Stokerov vampir, grof Drakula, zauvijek je povezan s Transilvanijom, a dvorac Bran – postavljen na stjenovito izbočenje u Karpatima te udaljen oko četiri sata vožnje južno od šume Hoia-Baciu – gorljivo se reklamira kao 'Drakulin dvorac'. Iako malo nalikuje na sjenovitu ruševinu opisanu kao njegovo prebivalište i nema dokaza za to da je nadahnuo Stokera, još uvijek je glavna atrakcija za obožavatelje svega gotičkog, osobito oko Halloweena, kad dvorac organizira kostimirane zabave.​ 'U šumi Hoia-Baciu granica između stvarnosti i mašte vrlo je tanka', zaključuje vodič Lazin priču o tom jezivom mjestu koje izaziva veliku pozornost.