Iako roditelji imaju najbolju namjeru, neke dobro poznate odgojne taktike mogu imati suprotan učinak. Psihoterapeutkinja otkriva koje navike najčešće potkopavaju dječje samopouzdanje - i zašto ih je važno na vrijeme prepoznati
Većina roditelja želi da im djeca odrastu u sigurne, stabilne i samopouzdane osobe. I istraživanja potvrđuju da samopouzdana djeca lakše upravljaju stresom, postižu bolje rezultate u školi i razvijaju zdravije odnose. No prema riječima američke psihoterapeutkinje i autorice Amy Morin, upravo neke uobičajene roditeljske strategije mogu dugoročno narušiti osjećaj vlastite vrijednosti kod djece.
Amy Morin, psihoterapeutkinja i autorica knjige '13 stvari koje mentalno snažni roditelji ne rade', ističe da mnogi roditelji nesvjesno upadaju u obrasce koji djeci otežavaju razvoj samopouzdanja. Umjesto da se osjećaju sposobno i kompetentno, djeca tada razvijaju sumnju u vlastite mogućnosti.
Dajte im više odgovornosti - i pustite ih da griješe
Jedna od čestih pogrešaka je oslobađanje djece odgovornosti. Iako se roditeljima može činiti da će kućanski poslovi dodatno opteretiti dijete, upravo su takvi zadaci prilika da djeca osjete uspjeh i vlastitu korisnost. Obavljanje dobi primjerenih obaveza pomaže im da razviju osjećaj kompetencije i samostalnosti.
Druga zamka je pretjerana potreba da se djecu zaštiti od pogrešaka. Roditeljima je teško gledati neuspjeh, odbijanje ili pogreške, no upravo su ti trenuci ključni za učenje otpornosti. Kada djecu stalno spašavamo, uskraćujemo im priliku da nauče kako se nositi s izazovima i oporaviti nakon razočaranja.
Izražavanje emocija
Morin upozorava i na problem potiskivanja dječjih emocija. Umjesto automatskog smirivanja ili umanjivanja osjećaja tuge i ljutnje, važno je pomoći djeci da razumiju što osjećaju i zašto. Time se gradi emocionalna inteligencija i zdrav odnos prema vlastitim emocijama.
Još jedan čest obrazac je poticanje mentaliteta žrtve. Poruke koje djeci sugeriraju da nemaju kontrolu nad okolnostima mogu oslabiti njihovo uvjerenje da vlastitim izborima mogu utjecati na budućnost. Djeca koja prepoznaju svoju moć donošenja odluka razvijaju veće samopouzdanje i osjećaj osobne odgovornosti.
Pretjerana zaštita također može imati negativne posljedice. Iako roditeljima pruža privremeni osjećaj sigurnosti, dugoročno djecu lišava prilike da se suoče s izazovima. Umjesto zaštitnika, roditelji bi trebali biti vodiči koji djeci dopuštaju da istražuju svijet – čak i kada to uključuje određenu dozu straha.
Disciplina, a ne kažnjavanje
Problematična su i nerealna očekivanja. Visoki standardi mogu biti poticajni, ali očekivanje savršenstva često dovodi do odustajanja ili osjećaja da dijete nikada nije dovoljno dobro. Jasni ciljevi i manji koraci prema njima pomažu djeci da razviju motivaciju i vjeru u vlastiti napredak.
Na kraju, Morin razlikuje disciplinu od kažnjavanja. Dok disciplina pomaže djetetu razumjeti da je napravilo loš izbor, kazna često šalje poruku da je dijete loša osoba. Takav pristup može ozbiljno narušiti samopouzdanje i sliku o sebi.