Danas, 1. listopada, obilježava se Međunarodni dan kave, a iza tog datuma krije se priča koja nije posvećena samo uživanju u omiljenom napitku.

Međunarodni dan kave relativno je mlad. Iako su pojedine zemlje svoje nacionalne dane kave obilježavale i ranije, članice Međunarodne organizacije za kavu (ICO) 2014. odlučile su ih objediniti i ustanoviti zajednički datum.

Prvi službeni Međunarodni dan kave tako je obilježen 1. listopada 2015., u vrijeme Expa u Milanu. U proslavi je tada sudjelovalo 75 zemalja.

Ideja je bila jednostavna: slaviti različite kulture ispijanja kave, ali istodobno podsjetiti koliko ljudi stoji iza svake šalice – od uzgajivača i berača do pržioničara i barista.

Zašto baš 1. listopada?

Iza datuma se ne krije velika povijesna anegdota o otkriću kave.

Međunarodno vijeće za kavu jednostavno je 2014. odlučilo da se zajednički dan obilježava 1. listopada, a prva proslava vremenski je usklađena sa zasjedanjem Vijeća i Globalnim forumom o kavi tijekom Expa Milano 2015.

Prije toga različite zemlje slavile su kavu na različite datume. Upravo je želja da cijeli svijet dobije jedan zajednički dan dovela do današnjeg 1. listopada. A koliko je kava globalna najbolje pokazuje činjenica da praktički svaka kultura ima vlastiti ritual njezine pripreme i ispijanja – od talijanskog espressa i turske kave do etiopske ceremonije kave i suvremene specialty scene.

Broj koji vrijedi zapamtiti nije vezan uz količinu kofeina.

Prema podacima ICO-a, kava osigurava prihod za oko 12,5 milijuna poljoprivrednih obitelji diljem svijeta, zbog čega njezina proizvodnja ima golem gospodarski i društveni značaj u brojnim zemljama.

Upravo je zato ovogodišnja kampanja Međunarodne organizacije za kavu nazvana 'Coffee is Part of the Solution', odnosno 'Kava je dio rješenja'. Naglasak nije samo na onome što završava u našoj šalici, nego na održivosti proizvodnje, životnim uvjetima proizvođača i sposobnosti sektora da se prilagodi klimatskim promjenama.

Klimatski uvjeti nisu apstraktan problem koji se događa daleko od naše jutarnje šalice.

Ovogodišnji podaci ICO-a pokazuju koliko tržište kave može brzo reagirati na vremenske promjene. Obilne kiše u važnim brazilskim regijama tijekom ljeta usporile su berbu i sušenje zrna te izazvale zabrinutost zbog kvalitete uroda. Istodobno su očekivanja snažnog El Niña povećala neizvjesnost oko buduće proizvodnje u Aziji i Južnoj Americi.

To je jedan od razloga zbog kojeg je cijena kave osjetljiva na puno više od naše potražnje za jutarnjim espressom.

Od plantaže do šalice dug je put, a loša sezona u Brazilu, Vijetnamu ili drugoj velikoj zemlji proizvođaču može se s vremenom osjetiti i na drugom kraju svijeta.

Arabica i robusta nisu samo dva marketinška naziva

Na policama često vidimo oznake arabica i robusta, ali iza njih postoje stvarne razlike. Arabica je u pravilu cjenjenija zbog složenijih i blažih aroma, dok robusta obično ima snažniji, gorči okus i više kofeina. Robusta je, kao što joj i ime sugerira, otpornija biljka i može uspijevati u uvjetima koji su za arabicu zahtjevniji. Na svjetskom tržištu arabica i dalje ima veći udio. Prema posljednjim dostupnim podacima ICO-a, njezin udio u izvozu zelenih zrna, promatran kroz 12-mjesečni pomični prosjek, u lipnju ove godine iznosio je 62,1 posto.

Naravno, oznaka '100 posto arabica' sama po sebi nije jamstvo da će vam određena kava biti bolja. Podrijetlo, obrada, prženje, svježina i način pripreme također snažno utječu na ono što na kraju osjetimo u šalici. Možda je upravo to razlog zbog kojeg je ovaj napitak postao toliko univerzalan. ICO je još prilikom prvog Međunarodnog dana kave istaknuo da gotovo svaka zemlja ima vlastitu kulturu kave: razlikuju se vrste zrna, način prženja i pripreme, ali i mjesto koje samo ispijanje kave zauzima u društvenom životu. U Hrvatskoj je 'idemo na kavu' odavno puno više od pitanja želimo li kofein. Kava može trajati deset minuta, ali i dva sata, a često je samo izgovor za druženje, razgovor ili predah usred dana.

I upravo se tu možda najbolje vidi zašto kava ima vlastiti međunarodni dan.

Ne slavimo samo ono što je u šalici, nego i ritual koji se oko nje stvorio – te milijune ljudi zahvaljujući kojima od zrna na biljci uopće stižemo do prvog jutarnjeg gutljaja.