JEDNOSTAVNO SAVRŠENO

Maskare – 'lifting efekt' u jednom pokretu

01.04.2010 u 15:50

Bionic
Reading

One mogu vibrirati, imati sferične četkice i biti u bojama, ali od njih ne očekujemo ništa manje od fine teksture, postojanosti i savršeno izduženih trepavica

Ne smiju stvarati grudice, moraju imati podatnu teksturu koja se lako nanosi i još lakše skida, podrazumijeva se da su vodootporne i da traju u nedogled… Zahtjevne smo, ne možemo si pomoći. Ali od njihovih korisnica osjetljivije su samo maskare. Za početak, preporučeni rok trajanja maskare je tri mjeseca, iako ortodoksne šminkerice tvrde da ih nema smisla koristiti nakon mjesec i pol.

Helena Rubinstein

Malo koji kozmetički proizvod ima tako uzbudljivu povijest kao maskara. Samo u posljednje dvije godine doživjele su nekoliko revolucionarnih inovacija. Gotovo istodobno, na Starom i Novom kontinentu lansirane su vibrirajuće maskare, Lancôme Oscillation Powermascara i Estée Lauder Turbo Lash All Effects Motion Mascara Pritiskom na prekidač u četkici se aktiviraju mikrovibracije koje oponašaju karakterističan cik-cak pokret i olakšavaju nanošenje. (O važnosti 'vibrirajućeg izuma' za kozmetičku industriju dovoljno svjedoči Lancômeova najava pudera koji se nanosi baršunastim vibrirajućim aplikatorom.)

Lansiranjem prve sferične četkice koja podsjeća na kuglicu s bodljama ili simpatični buzdovančić, Givenchy je izazvao ludilo u parfumerijama, gdje se Phenomen'Eyes prodavala brzinom munje, a ovog se proljeća pojavila u verziji Effet Extension. Uskoro je i L'Oréal Paris svojoj poznatoj liniji pridružio Telescopic Explosion, maskaru sferične četkice u prepoznatljivoj crvenoj boji. Korisnici maskara zaobljenih glava tvrde da zaista zahvaćaju svaku i najmanju trepavicu i da se njima, usprkos prvom dojmu, mnogo jednostavne manevrira nego klasičnim četkicama.

S obzirom na tolike novosti u samo dvije godine, teško je povjerovati da maskare kakve danas uzimamo zdravo za gotovo postoje tek pola stoljeća. Put do jednostavne tubice s konzistentnom formulom, koja se ne razlijeva kad je okrenemo, i okruglom četkicom s dlačicama nije bio ni kratak ni lak.

Nastanak maskare kakvu poznamo danas

Prva (pra)maskara nastala je tijekom Prvog svjetskog rata u Americi, ali u formi kompaktne smjese koja je izgledom i načinom aplikacije podsjećala na kremu za cipele. Legenda kaže da Mabelin brat, kemičar Thomas Williams, više nije mogao gledati sestru kako se pokušava uljepšati nanoseći prstima vazelin na trepavice pa joj je pomogao umiješavši čađu. Usavršio je formulu i 1917. kreirao prvu, tzv. cake maskaru za opću upotrebu – Maybelline. Status kultne maskare i dan danas uživa Maybellineova ružičasto-zelena Great Lash iz 1971., koja otad nije promijenila formulu i još uvijek je jedna od najprodavanijih na svijetu.

Maskara je 'kolačasti' oblik imala i pet godina nakon Dugog svjetskog rata, kada je doktor Boncza za potrebe kazališnih i filmskih glumaca u Parizu kreirao Longcils Boncza, poznatu i kao 'mitsku maskaru' koja se prodaje i danas.

Tek se naturalizirana Amerikanka Helena Rubinstein dosjetila automatskoj maskari kreiravši 50-ih praktičnu i vodootpornu (!) Mascaru Matic, koju je 1964. preimenovala u Long Lash. Izvana je sličila na zlatno nalivpero, a tako se i punila, dok je aplikator bio željezni štapić s utorima poput vijka. Četkice s dlačicama došle su nešto kasnije, a maskare s formulama u bojama tek 80-ih. Zatim su se pojavile dvostrane maskare za nanošenje u dva koraka, s četkicama od hi-tech vlakana, vibrirajuće, sferičnih glava…