Prva polufinalna emisija Eurosonga bila je očekivani cirkus. Iskreno, pripremio sam se i na gore, ali ni ovo nije bilo lagano za preživjeti. Pjesme su bile čisti šrot. Toliki glazbeni kaos da je Marko bio među boljima. Da, dobro ste pročitali
Što se stila i odijevanja tiče, tu više ne govorimo o modi, niti o lijepom odijevanju. A bome niti o stilu, individualnosti ili izražavanju, već je to domena skandala, provokacije i totalnog modnog delirija. Estetika je u nekom drugom programu i planu.
Ni voditeljice Eurosonga nisu ništa bolje izgledale, kao da su uskočile u neki švicarski stil, a znamo da Švicarci nisu od mode, njima idu dobro čokolada, satovi i, naravno, švercanje s lovom. Kad se samo sjetim talijanskog Eurosonga, to je bila modna bomba, a ovo nije ni petarda.
Ali da se malo vratim na Marka. Dečko je zapravo odradio svoj nastup vrlo solidno. Imao je energične plesačice, scenu je držao pod kontrolom, a i stil odijevanja mu je bio skroz korektan za eurovizijske standarde, nismo dobili epileptički napad, a nije nas ni traumatizirao, što je već plus. Iskreno, očekivao sam da će biti šokantniji.
Šteta što mu se sve tako posložilo, ali biti tako mlad i stati na tako veliku pozornicu već je ogroman uspjeh. I budimo realni, Marko će sigurno još koji put pokušati. Eurosong voli povratnike.