Psiholog savjetuje:

Kako svome školarcu graditi samopoštovanje u digitalno doba?

17.09.2018 u 10:04

Bionic
Reading

Polazak u školu može biti stresno razdoblje za roditelje jer vaše dijete dobiva novi set odgojnih utjecaja – vršnjake i učitelje – koji će postati značajan utjecaj na njihove misli, emocije i ponašanje. Roditelji se mogu zabrinuti, pitajući se kako će se njihov novopečeni školarac snaći u novom okružju. Najvažnije je da djeca imaju dobar temelj – zdravu sliku o sebi – te da znaju kakvi ih izazovi očekuju i što učiniti ako negdje zapnu

Slika o sebi, odnosno samopoštovanje, mišljenje je koje imamo o nama samima, način na koji sebe procjenjujemo te vrijednost koju sebi pridajemo. Zdravo samopoštovanje važan je temelj za kvalitetne odnose s drugim ljudima, a velik utjecaj ima i na način na koji pristupamo radnim zadacima.

Izgrađeno u djetinjstvu, znatno će pomoći školarcima da izrastu u sretne mlade ljude koji vole i prihvaćaju sebe. U tome je roditeljska uloga veoma važna, stoga je potrebno znati načine na koje ga možemo graditi kod naših školaraca.

Današnje vrijeme osobito je izazovno zbog velike izloženosti djece i mladih utjecajima s interneta. U mnoštvu informacija iz različitih izvora djeci je teško procijeniti što je od toga kvalitetan sadržaj te im je pri tome potrebna naša pomoć. Tehnologija sama po sebi nije ni pozitivna ni negativna – važno je na koji se način ona koristi.

U svakom slučaju, nove generacije odrastaju u digitalnom svijetu koji je po mnogočemu drugačiji od svijeta u kakvom smo mi odrastali te je važno da smo toga svjesni. Upravo zdrava slika o sebi pomaže djeci u tome da ih digitalni sadržaj ne opterećuje i ne izaziva u njima sumnju u vlastitu vrijednost.

Što je zdravo samopoštovanje i kako utječe na naš život?

Ljudi sa zdravim samopoštovanjem ne misle o sebi samo dobro i da su savršeni. Oni su svjesni svojih slabih i dobrih strana, cijene sebe kakvi jesu, smatraju da su vrijedni poštovanja te su samim time i spremniji na upuštanje u nove izazove. Uporniji su u rješavanju problema jer vjeruju da su ih sposobni riješiti, stoga će uložiti veći trud ukoliko vide da im nešto ne ide te na kraju shvatiti ono što iz prve nisu mogli, time još više jačajući svoje samopoštovanje.

S druge strane, ljudi niskog samopoštovanja o sebi misle loše te neuspjehe pripisuju vlastitoj nesposobnosti. Stoga su slabije motivirani uložiti dodatan trud te će biti skloni odustati ukoliko vide da im neki zadatak ne ide, smatrajući da ga nisu sposobni riješiti. Samim time dodatno će oslabiti njihovo samopoštovanje.

Osobe niskog samopoštovanja češće traže odobravanje i prilagođavaju se drugima jer njihova slika o sebi ovisi o tome što drugi ljudi misle o njima. Stoga ne iznenađuje to da su školarci sa zdravim samopoštovanjem u pravilu uspješniji u školovanju, a kasnije i poslu koji obavljaju te imaju zdravije i čvršće odnose s drugima.

Visoko samopoštovanje ne smijemo miješati s osjećajem superiornosti, uobraženošću ili egocentrizmom, koji su zapravo paravan za prikrivanje negativnih emocija prema samom sebi.

Kako onda graditi zdravo samopoštovanje kod svog djeteta?

Roditelji su često više usmjereni na davanje kritika za ono što dijete treba popraviti, umjesto na pozitivna ponašanja koja dijete iskazuje. Davanje pohvala za pozitivan aspekt ponašanja jednako je važno kao ukazivanje na greške. No to ne znači da dijete treba stalno i za sve hvaliti.

Kada dijete previše hvalimo, ono počinje misliti da mora učiniti nešto da bi 'zaslužilo' vašu ljubav i prihvaćanje. Ne želimo napuhati djetetovo samopoštovanje, već učiniti da se ono osjeća sigurno u sebe i da se prihvaća takvo kakvo jest.

Događa se da roditelji, u najboljoj namjeri, postave vrlo visoke standarde koje dijete treba dostići da bi bilo uspješno. Nerijetko se u početnim razredima osnovne škole bilo koja ocjena manja od petice smatra nedovoljno dobrom iako se dijete trudilo. To ga vodi u zamku perfekcionizma – što vodi do niskog samopoštovanja. Krhko je samopoštovanje koje ovisi o našim postignućima – bit ćemo manje skloni ulaziti u nove izazove u kojima postoji rizik da bismo mogli doživjeti neuspjeh.

Već u prvim razredima osnovne škole dajte svojem djetetu do znanja da su vaša ljubav i prihvaćanje bezuvjetni – ne ovise o djetetovom školskom uspjehu. Na taj način kod svoje djece razvijat ćete ljubav prema sebi i bezuvjetno prihvaćanje sebe – stabilno, zdravo samopoštovanje.

Recite svom djetetu da može postići što god želi ako uloži dovoljno truda. Ljudi koji sumnjaju da nešto mogu učiniti manje su skloni to uopće i pokušati. Ukoliko ne pokušate, nećete biti u mogućnosti ni uspjeti, zato vrijedi pokušati!

Ukoliko doživi neuspjeh, recite mu da je to u redu. Ljudski je griješiti i nitko nije savršen. Stalno kritiziranje samoga sebe ne pomaže nam da postajemo bolji, već samo čini da se osjećamo loše u svojoj koži.

Istaknite mu njegove pozitivne osobine – neka zna na što može biti ponosan i koje jake strane može razvijati.

Potaknite svoje dijete na kreativno izražavanje. Ples, crtanje ili možda fotografiranje? Sviranje glazbenih instrumenata? Digitalni svijet omogućio je da mnogi hobiji koji su nekada bili dostupni samo rijetkim pojedincima postanu dostupni prosječnom čovjeku. Mnoštvo je aplikacija na pametnim telefonima koje omogućavaju najrazličitije načine kreativnog izražavanja prilagođene djeci. Pomognite svom školarcu da vrijeme provedeno u korištenju novih medija bude kvalitetno provedeno – popraćeno ugodnim osjećajem postignuća koji slijedi kreativno izražavanje.

Dajte mu zdravu povratnu informaciju o ponašanjima koja bi bilo dobro promijeniti, no ne kritizirajte dijete kao osobu. Jasno odvojite ponašanje od karaktera – recite djetetu da je ono dobro i vrijedno, no da određeno ponašanje koje iskazuje nije dobro te bi ga bilo mudro promijeniti.

Nemojte svoje dijete uspoređivati s drugom djecom. To potiče ljubomoru i natjecanje s vršnjacima, a samim time izaziva teške emocije. Svako je dijete posebno upravo takvo kakvo jest i nema potrebe da se djeca međusobno uspoređuju.

Ukažite mu na nerealnost standarda ljepote s interneta. Objasnite djeci da se fotografije u medijima redovito retuširaju te kako ne predstavljaju realnu sliku ljudskog tijela, da bi se od najranije dobi osjećalo dobro u svojoj koži.

Ukažite mu na važnost ulaganja truda i upornosti. Upornost u teškim trenutcima i suočavanje s poteškoćama daju nam priliku da naučimo nešto o sebi i svom ponašanju. Na taj se način razvijamo i rastemo.

Naučite ga da s ljubavlju prihvaća pozitivne informacije koje dobije od drugih, da se ne posrami kada dobije kompliment, već da bude ponosno na sebe. Također, naučite ga da samo sebe pohvali kad nešto dobro napravi – na taj način olakšat ćete svom djetetu stvaranje zdravih radnih navika jer one u velikoj mjeri ovise o sposobnosti samonagrađivanja nakon kvalitetno obavljenog zadatka.

Dajte mu do znanja da se može osloniti na vas i uvijek zatražiti pomoć od vas ako mu je potrebna. Ako u školi naiđe na neki problem, neka u vama vidi sigurnu luku koja će ga zaštititi u situaciji koja mu je prezahtjevna.

I za kraj, najvažnije – dajte svom djetetu dobar primjer, naučite i sami voljeti i prihvaćati sebe. Djeca najviše uče o svijetu i sebi iz ponašanja koja im pokažemo, a ne iz onoga što im govorimo. Teško ćemo razviti zdravo samopoštovanje kod svog djeteta ukoliko i sami smatramo da nismo dovoljno dobri i vrijedni.

Dobra je vijest to da se zdravo samopoštovanje, uz malo truda i vremena, može izgraditi u bilo kojoj životnoj dobi – jer, na kraju svega, zaista je svatko od nas poseban i vrijedan upravo takav kakav jest – samo je potrebno da to shvatimo. Ne trebamo biti posebni da bismo se poštivali i osjećali vrijedno.

Donosimo najdetaljniji vodič za školarce: sve o gadgetima, opremi, prehrani, slobodnom vremenu i ostalim aktivnostima saznajte OVDJE.

Prilog je napravljen u produkciji tnative tima tportala u suradnji s Hrvatskim Telekomom te u skladu s najvišim profesionalnim standardima.

Eva Jurković psihologinja je zaposlena u Siriusu - Centru za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje. Polaznica je drugog stupnja kognitivno-bihevioralnog psihoterapijskog pristupa, a uz psihologiju, velik interes pokazuje za teme iz područja filozofije i razvoja tehnologije. Smatra da psiholozi trebaju biti upućeni u dinamičan razvoj novih tehnologija, proučavati njihov utjecaj na ljudsku psihu te upoznavati javnost o potencijalnom negativnom i pozitivnom djelovanju istih na svakodnevni život. Vjeruje da bi osnovna razina psihološke pomoći trebala biti dostupna svima te se nada širenju najvažnijih psiholoških znanja uz pomoć novih tehnologija.