Godinama ste maštali o trenutku u kojem više neće biti školskih obveza, vožnji, punog hladnjaka koji se prazni preko noći i svakodnevne roditeljske logistike
Djeca su otišla od kuće, a vi se odjednom stalno svađate? Zvuči li vam to poznato?
vezane vijesti
Jednog dana djeca doista odrastu i odsele se i umjesto očekivanog 'drugog medenog mjeseca' u kući nastane tišina u kojoj partneri odjednom počnu primjećivati sve ono za što prije nisu imali vremena.
Psihoterapeut Joshua Coleman za The Washington Post objašnjava da faza 'praznog gnijezda' nekim parovima donosi novu bliskost, ali drugima može otvoriti razdoblje neočekivanih svađa i preispitivanja odnosa.
Razlog često nije u tome što se brak preko noći pokvario. Problem je u tome što su djeca desetljećima davala ritam svakodnevnom životu.
Škola, treninzi, obroci, vikendi i obiteljske obveze stvarali su zajedničku strukturu. Kada ona nestane, partneri se ponovno nađu jedan nasuprot drugome i moraju odgovoriti na pitanje koje možda dugo nisu postavili: Tko smo mi kada više nismo svakodnevno potrebni kao roditelji?
Jedan slavi slobodu, drugi tuguje
Dodatni problem nastaje kada partneri odlazak djece dožive potpuno različito.
Jednome se novostečena sloboda može činiti uzbudljivom – napokon ima vremena za putovanja, hobije, prijatelje i stvari koje je godinama odgađao. Drugi istodobno može osjećati prazninu, gubitak svrhe ili žalovanje za razdobljem života koje se više neće vratiti.
Ako ne razumiju da se jednostavno prilagođavaju različitim tempom, te emocije lako mogu prerasti u zamjeranje i svađe.
Roditeljstvo ponekad funkcionira i kao svojevrsna distrakcija. Dok je svaki dan prepun obveza, lakše je zanemariti da partneri više nemaju mnogo zajedničkih interesa, da se osjećaju emocionalno udaljeno ili da godinama nisu razgovarali o vlastitim željama.
The Washington Post piše da odlazak djece iz obiteljskog doma nekim parovima donese neočekivano teško razdoblje. Nakon godina u kojima su školovanje, aktivnosti i potrebe djece određivali ritam svakodnevice, partneri se iznenada ponovno nađu sami i mogu otkriti koliko su se tijekom roditeljskih godina udaljili.
Psihoterapeut Joshua Coleman objašnjava da pojačane svađe u toj fazi ne moraju značiti da je brak loš. Često su dio velike životne tranzicije u kojoj partneri moraju ponovno otkriti što ih povezuje izvan roditeljske uloge. Posebno je izazovno kada jedan partner odlazak djece doživljava kao novu slobodu, a drugi kao gubitak i prazninu.
Kad djeca odu, te razlike postaju mnogo vidljivije.
To ne mora značiti da je brak propao. Coleman ističe da je riječ o velikoj životnoj tranziciji tijekom koje par zapravo mora ponovno definirati odnos.
Umjesto pokušaja da nastave živjeti kao prije, korisnije je prihvatiti da se završilo jedno veliko životno poglavlje. Partneri trebaju pronaći nove zajedničke interese, ali i ostaviti dovoljno prostora za vlastite aktivnosti, prijateljstva i ciljeve.
Sve može biti dodatno komplicirano činjenicom da odlazak djece često dolazi u isto vrijeme kada i druge životne promjene – približavanje mirovini, briga o ostarjelim roditeljima, zdravstveni problemi ili preispitivanje vlastitog identiteta i životnih prioriteta.
Zbog toga svađe oko sitnica ponekad zapravo nemaju mnogo veze sa sitnicama. Iza njih mogu stajati tuga, usamljenost, strah od starenja ili pitanje kako bi trebala izgledati sljedeća faza života.
Dobra je vijest da odlazak djece ne mora označiti početak udaljavanja. Za neke parove upravo je to prilika da ponovno otkriju odnos koji je godinama bio u drugom planu – ali očekivanje da će se bliskost vratiti sama od sebe često nije dovoljno.
