SIVA ZONA

Jesu li podstanari u Hrvatskoj građani drugoga reda?

  • Autor: Katarina Zorić
  • Zadnja izmjena 13.06.2014 09:33
  • Objavljeno 13.06.2014 u 09:33
tinejdžer tuga zabrinutost

tinejdžer tuga zabrinutost

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock/Getty images

Sudeći prema stvarnim iskustvima ljudi, podstanari u Hrvatskoj su građani drugoga reda, a za njihove probleme zapravo nitko nije nadležan

U zemljama poput skandinavskih ljudi žive kao podstanari cijeli život. Umjesto za kupnju nekretnine, novac troše na druge stvari poput putovanja ili obrazovanja. U Hrvatskoj pak san većine je posjedovanje nekretnine u trajnom vlasništvu, a za taj san većina se optereti kreditom do kraja života. Ipak, ima i onih koji žive kao podstanari – neki su to vlastitim izborom, a neke život jednostavno dovede u takvu situaciju.

U EU potpuno druga priča

Tržište i reguliranje najma stanova u zemljama članicama EU-a je raznoliko. Najrazvijenije zemlje imaju jasna pravila - zakone i kulturu stanovanja i podstanarstva koji građanima jamče visoku zaštitu. Skandinavske zemlje imaju udruge koje broje i do 500.000 osoba, a koje djeluju po principima 'sindikalnog udruživanja' i koje su snažan predstavnik u pregovorima oko cijene najma, kvalitete stanova i kvalitete okoliša.

Nagađa se da je u Hrvatskoj mnogo podstanara, ali točan broj zapravo je nemoguće znati jer se stanovi najčešće iznajmljuju na crno. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2011, oko tri posto kućanstava čine najmoprimci sa slobodno ugovorenom najamninom (45.472 kućanstava), 4,6 posto se navode kao srodnici s vlasnikom ili najmoprimcem stana (69.949 kućanstava), 1,8 posto je najmoprimaca sa zaštićenom najamninom (27.312 kućanstava), a jedan posto kućanstava koristi najam dijela stana (podstanar, 15.177 kućanstava). Samo u Zagrebu je oko 35 tisuća kućanstava koja čine podstanari.

Prijave nema, a podstanari su građani drugoga reda

Iznajmljivanje stanova na crno zacijelo je jedno od najčešće kršenih prava podstanara. Dobar dio iznajmljivača stanova ne želi prijavljivati svoje podstanare, što mnogima otežava život. Primjerice ako nisu prijavljeni u Zagrebu, podstanari iz Slavonskog Broda za svaku administrativnu sitnicu moraju putovati do svojega prebivališta. Usto, najmodavac ih može izbaciti iz stana kad god poželi i bez roka za traženje novoga stana i selidbu, a nerijetko moraju lagati susjedima da su u rodu s vlasnikom kako ih ne bi prijavili.

Sa svime time, ali i brojnim drugim problemima, susreo se i Ante Popić, dugogodišnji podstanar i autor internetske stranice epodstanar.com. 'Najteža u podstanarskom životu je spoznaja da vas bilo kada vlasnik stana može izbaciti na ulicu. Gotovo svakodnevno mi se javljaju ljudi s raznim upitima koji zapravo pokazuju da su podstanari građani drugog reda. Velik problem u Hrvatskoj je i cijena stanova za najam koja nije realna. Posebno je teško u primorskim gradovima u kojima vlasnik izbaci podstanara tijekom ljeta kako bi iznajmio stan turistima po znatno višim cijenama', otkriva Popić.

Dodaje i kako je većina stanova loše uređena, a mnogi najmodavci nisu baš spremni dopustiti podstanaru da se upusti u bilo kakve zahvate za promjenu izgleda stana koji bi ga učinili ljepšim prostorom za život. 'Nije rijetkost to da su stanovi koji se iznajmljuju puni vlage, a i namještaj je star. No ljudi koji se dosele daju sve od sebe kako bi taj prostor učinili ljepšim i kako bi od njega stvorili dom.'



U Hrvatskoj ne postoji stambena politika

Prava podstanara u Hrvatskoj prilično su nejasna zona. Iako postoje i regulirana su Zakonom o najmu stanova, rijetko se primjenjuju, a još manje se nadzire njihova primjena. 'Prava podstanara u Hrvatskoj jednostavno ne postoje i zato sam i pokrenuo stranicu epodstanar.com jer sam htio pomoći ljudima. Slušajući i čitajući razne podstanarske probleme, pokušao sam i sam pronaći neko državno tijelo koje bi se pozabavilo podstanarskim problemima, ali bez nekog uspjeha. Kontaktirajući s raznim institucijama (udruge i agencije) samo sam prosljeđivan na neke daljnje adrese na kojima bi me neka gospoda u čudu slušala i pitala o kakvim ja to problemima govorim. Najčešći odgovor koji sam dobio bio je – mi nismo nadležni', objašnjava Popić.

Takav odnos prema problemima podstanara dijelom je rezultat toga što se podstanarstvo smatra građanskim pravnim ugovorom. To znači da stranke, odnosno najmodavac i najmoprimac, same ugovaraju uvjete. 'Jedini način zaštite i stanodavaca i stanoprimaca je edukacija i isticanje da mora postojati kompromis između želja i potreba stranaka. Ne postoje poticajne mjere za prijavljivanje podstanara - ukinute su porezne olakšice, a sustav nadzora je manjkav. Također, ne postoje točni podaci o broju i visini najamnine, iako Zakon o najmu stanova kaže da je najmodavac dužan ugovor o najmu stana kao i sve promjene glede visine najamnine dostaviti upravnom odjelu jedinice lokalne samouprave te nadležnoj poreznoj upravi', pojašnjava Nedjeljko Marković, predsjednik udruge Pragma.

Dodaje kako je velik problem to što u Hrvatskoj zapravo ne postoji stambena politika, ali i što su sami podstanari loše informirani: 'Podstanarima nisu jasne obveze pri iznajmljivanju i postupak prijave najmoprimaca, kao i prava neprijavljenih najmoprimaca, jer dio stanodavaca ne želi vršiti prijave. Značajni su problemi i sa zaključivanjem ugovora o najmu stana, o plaćanju određenih računa i najamnine, kao i čitav niz drugih problema s kojima se podstanari svakodnevno susreću.'

Vrlo česta pitanja među podstanarima su i plaćanje pričuve te troškovi popravaka u stanu. Zakonski, pričuvu bi trebali plaćati vlasnici stana, ali to se događa u vrlo rijetkim slučajevima. 'Osobno sam u svim stanovima plaćao pričuvu. Najveći apsurd je taj da živite u iznajmljenom stanu bez ugovora o najmu, lažete susjedima da ste neki vlasnikov rod i još plaćate pričuvu stana. Gore izrabljivanje ne postoji', kaže Popić. Troškove popravka u stanu također bi trebao snositi vlasnik stana, osim ako nije riječ o slučajevima kada je očito podstanar nešto pokvario.

Podstanarstvo je ipak poslovni odnos

Podstanarstvo u Hrvatskoj očito sa sobom nosi brojne probleme. Kako ističe Popić, neke od njih moguće je izbjeći, ali to zahtijeva dobru informiranost te dobre pregovaračke sposobnosti prilikom iznajmljivanja stana: 'Pazite pri najmu stana, ipak to će biti vaš novi dom određeno vrijeme i za taj dom plaćate veliku cijenu. Razgovarajte s najmodavcem o što više stvari, postavljajte pitanja i tražite jasne odgovore.'

Dobro je pregledati što više stanova i razgovarati sa što više najmodavaca. Prilikom prvog razgovora dobro je istaknuti koju vrstu ponašanja nećete tolerirati. Primjerice možete reći kako ne želite da vam najmodavac ulazi u stan dok vas nema. Ako vidite da se to ne sviđa vlasniku, onda taj odnos vjerojatno neće dobro funkcionirati i bolje je potražiti drugi stan.

'Tijekom prvoga razgovora dobro je doznati što više stvari – gdje vlasnici žive, čime se bave, kako su se odnosili prema prijašnjim podstanarima… Treba zadržati profesionalnost jer najam stana je ipak čisti poslovni odnos koji bi trebao biti definiran na papiru i trebale bi ga potpisati obje strane', zaključuje Popić.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!