Demencija se i dalje često doživljava kao neizbježan dio starenja, no znanstvenici upozoravaju da to nije točno. Prema istraživanju Sveučilišta Curtin u Australiji, do 45 posto slučajeva demencije povezano je s promjenjivim čimbenicima, među kojima su tjelesna neaktivnost, pušenje, socijalna izolacija, povišen krvni tlak, dijabetes, depresija, slabiji sluh, neliječeni problemi s vidom, visoki kolesterol, prekomjerna konzumacija alkohola i izloženost onečišćenom zraku.

No istraživači pritom ističu da samo upozoravanje na rizike nije dovoljno. Iako javnozdravstvene kampanje mogu doprijeti do velikog broja ljudi, često ne dovode do dugoročnih promjena u ponašanju. 'Još uvijek je rašireno uvjerenje da je demencija neizbježan dio starenja, što nije slučaj', rekla je profesorica Blossom Stephan, jedna od autorica studije objavljene u časopisu The Lancet Healthy Longevity. Kako je dodala, čak i kada su ljudi svjesni rizika, prepreke poput nedostatka vremena, troškova i motivacije često ih sprječavaju u promjeni životnog stila.

Nije dovoljno samo znati rizike

Profesor Mario Siervo, također jedan od autora istraživanja, istaknuo je da rezultati pokazuju jasan raskorak između onoga što ljudi znaju i onoga što doista čine. 'Do 45 posto slučajeva demencije povezano je s promjenjivim čimbenicima na koje možemo utjecati, poput načina života, zdravstvenog stanja i okoline', rekao je Siervo.

No, kako naglašava, ljudima nije dovoljno samo reći što je rizično. 'Kampanje za podizanje svijesti važne su, ali same po sebi rijetko dovode do značajnih ili trajnih promjena u ponašanju', poručio je. Znanstvenici su analizirali javnozdravstvene kampanje i programe u osam zemalja te zaključili da su znatno učinkovitiji oni pristupi koji su personalizirani, interaktivni i povezani s lokalnom zajednicom. Među njima su online edukacije, procjene osobnog rizika i programi koje vode osobe od povjerenja u zajednici, poput zdravstvenih djelatnika, edukatora ili lokalnih lidera.

Najuspješniji program kombinirao je procjenu rizika sa strukturiranom edukacijom te je u tri godine postigao 26-postotno poboljšanje u statusu promjenjivih rizičnih čimbenika. Važan dio istraživanja odnosi se i na ulogu mišićne snage. Curtinovo istraživanje pratilo je gotovo 500.000 odraslih tijekom više od desetljeća i pokazalo da osobe koje imaju i slabiju mišićnu snagu i višak tjelesne masti, stanje poznato kao sarkopenična pretilost, imaju veći rizik od razvoja demencije. S druge strane, sama pretilost nije bila povezana s povećanim rizikom ako je mišićna snaga bila očuvana.

Drugim riječima, stručnjaci sve više naglašavaju da prevencija demencije ne počinje tek brigom o pamćenju, nego i brigom o tijelu, kretanju, mišićima, društvenim kontaktima i boljoj kontroli kroničnih zdravstvenih problema. 'Kada ljudi razumiju vlastiti rizik i dobiju jasne, praktične korake, osobito kroz mreže u zajednici kojima vjeruju, veća je vjerojatnost da će doista nešto promijeniti', rekao je Siervo.

Profesorica Stephan zaključila je da bi buduće strategije trebale ići dalje od pukog podizanja svijesti. 'Stope demencije u idućim će desetljećima znatno rasti, a prevencija je jedan od najmoćnijih alata koje imamo. No da bismo u tome uspjeli, moramo promijeniti način na koji komuniciramo rizik i način na koji ljudima pomažemo da djeluju', poručila je.