Prva stvar koja me fascinirala kod Istanbula je njegova veličina. Od prvih predgrađa do centra Istanbula treba vam gotovo sat vremena vožnje. Nepregledna polja zgrada i kuća izmamljivala su u nas uzdahe čuđenja i fasciniranosti veličinom ovog velegrada.
Na početku avanture krenuli smo pješice u kratki obilazak najpoznatijih znamenitosti i svojevrsnih zaštitnih znakova Istanbula, Aje Sofije i Sultana Ahmeda, tj. Plave džamije. Prema očekivanju, pogled na ove dvije monumentalne građevine ostavio nas je bez daha. Aja Sofija je prvobitno izgrađena kao katolička crkva, potom je nakon otomanskih osvajanja prenamijenjena u džamiju, da bi je u 20. stoljeću Mustafa Kemal Ataturk pretvorio u muzej. Nasuprot Aje Sofije smjestila se isto tako prekrasna i fascinantna Plava džamija (ime dobila jer joj je čitava unutrašnjost obložena plavim pločicama). Sa svojih šest minareta koji se uzdižu visoko prema nebu, Plava džamija predstavlja jednu od najsvetijih građevina islamskog svijeta.

Sljedeći dan smo preko Bospora, tj. Bosporskog mosta otišli na azijsku stranu Istanbula. Autobus nas je odveo na vrh brda s kojeg se pruža prekrasan pogled na europsku stranu Istanbula. Nakon toga smo se ponovno vratili u Europu te krenuli u detaljni obilazak Aje Sofije, Plave džamije i palače Topkapi, osmanlijskog carskog dvorca, impresivnog kompleksa koji se sastoji od mnoštva manjih zgrada (carske odaje, harem, oružarnica, draguljarnica itd.).

Popodne je bilo rezervirano za posjet Kapali Carsi, tj. Grand Baazaru, nevjerojatnom , najvećem i najstarijem šoping centru na svijetu. Kada kažem šoping centar, ni približno ne mislim na centre kakve mi poznajemo. Ova natkrivena tržnica sastoji se od tisuća i tisuća dućana koji su raspoređeni u preko pedeset ulica i uličica. Ovdje možete kupiti zlato, srebro, kožu, ćilime, mnoštvo različitih suvenira i još puno toga. Zaštitni znak ovog Baazara su trgovci. Konstantno vas na svim živim jezicima pokušavaju uvjeriti da vam upravo njihov proizvod treba i da je upravo on najbolji i najkvalitetniji. Kad se odlučite za kupnju, onda ni ne pomišljajte ne cjenkati se. Pojedini trgovci bi to mogli shvatiti kao uvredu. Uglavnom, cjenkanje je poseban doživljaj u kojem vi, ma koliko spustili cijenu i koliko zadovoljni bili, uvijek na kraju shvatite da ste dva dućana dalje mogli proći jeftinije. U predahu od lutanja ovim megamallom, možete sjesti u neki od kafića ili restorana i počastiti se mnoštvom različitih okusa. Turska kuhinja je fenomenalna, naročito slastice i kolači. U ponudi je toliko različitih slastica da bi čovjek, kad bi ih odlučio sve probati, sigurno nabio ogroman broj kila u nevjerojatno kratkom vremenskom periodu. Glavni sastojak velikog broja deserata je pistacija. Na početku sam bio skeptičan, ali kad sam probao baklavu od pistacije, moj jezik i nepce doživjeli su katarzu te sam kupio hrpu zaliha da ponesem doma. Još jedna vrlo zanimljiva stvar vezana uz iće i piće je to da Turci dnevno popiju litre čaja. Bila vani temperatura pet ili 45 stupnjeva, u kafićima, u restoranima, ispred svojih dućana na ulici, kod kuće, ma posvuda, Turci piju čaj (najčešće obični, crni). Piju ga iz malih staklenih čašica. Turska kava? U Istanbulu se rijetko gdje može popiti dobra.

U večernjim satima smo se zaputili prema modernom dijelu Istanbula, od starog dijela odvojenog tjesnacem Zlatni rog. Najprije smo obišli Galata toranj s kojeg se pruža predivan pogled na Istanbul. Mi smo pronašli jedan restoran, ime mu je Konak, koji se nalazi stotinjak metar niže od tornja, na krovu jedne zgrade te ima isto takav predivan pogled. Nakon toga smo krenuli prema glavnom gradskom trgu, Taksimu. Da bismo došli do njega, morali smo proći kroz dugu glavnu ulicu Istikal Caddesi, kroz koju je prolazilo i takvo mnoštvo ljudi kakvo nikada u životu nisam vidio. Rijeke ljudi... Okolne uličice koje su spojene na ovu veliku ulicu, sadrže bezbroj kafića, restorana i klubova u kojima se nalaze nove rijeke (Amazone) ljudi. Nešto neopisivo. Energija kojom zrači ovaj dio Istanbula je nevjerojatna. Imate osjećaj kao da je navečer tamo pola populacije Istanbula. Trg Taksim je prometni centar grada s kojeg kreću autobusi i podzemna, a ako vam slučajno, kao i nama, pobjegne zadnji autobus ili metro, tu je uvijek jeftini taksi. A taksi... Kao i tamošnji promet općenito. Čudo jedno! Hrpe Schumachera i Hamiltona. Udaljenost od 10 km smo taksijem prošli za oko šest minuta. Adrenalin je neopisiv. I strah isto.

Posljednji dan našeg posjeta Istanbulu iskoristili smo za plovidbu Bosporom. Vožnja brodom Bosporom otkriva jednu skroz novu perspektivu ovoga prekrasnog grada. Nakon krstarenja, posjetili smo egipatsku tržnicu (tržnicu začina) na kojoj se može kupiti mnoštvo različitih začina, slastica i, naravno, suvenira.

Par riječi o ljudima. Turci su jako susretljivi. Veliki su patrioti, religiozni su, okrenuti tradicionalnom, a opet moderni. Jako su vrijedni. Za vrijeme našeg boravka u Istanbulu nisam vidio nijednu osobu kako prosi, štoviše, svi nešto rade, nude, prodaju...

Na kraju priče, svima toplo preporučam posjetu ovome velegradu. Zbog činjenice da je jedna od povijesno najznačajnijih metropola svijeta, zbog njegove enormne veličine, zbog ljepote, energije grada, zbog hrane i, naravno, zbog ljudi.