ČITATELJI PIŠU

Havaji - raj koji se ne zaboravlja

12.07.2010 u 08:00

Bionic
Reading

Havaji – 132 otoka vulkanskog porijekla, 2.400 milja udaljenih od najbližeg kopna, endemski biljni i životinjski svijet, lagani tempo života, beskrajne plaže, blaga klima i nasmiješeni ljudi – točno tako sam zamišljala raj

Havaje treba upoznati van utabanih staza kojima kroče horde turista i svatko tko je na putovanjima odsjeo kod lokalaca i s njima upoznavao domaći teren, zna o čemu pričam.

Moja prijateljica Annette dala je sve od sebe da pokaže ono najbolje od Havaja - izvorno, prirodno i off the track. Upoznavanje otoka Oahu, administrativno središte te američke države, svakako je najbolje započeti na plažama Sjeverne obale. A kad je do mene doplivala ogromna morska kornjača, mom oduševljenju nije bilo kraja. 25 posto havajske morske faune je endemsko, što ne čudi s obzirom na udaljenost od najbližeg kopna. Prve biljke i životinje su na Hawaiie stigli uz pomoć 3 w – wind (vjetar), waves (valovi) i wings (krila). Tek potom su slijedili ljudi u primitivnim čamcima.

Najveća atrakcija Oahua je polinezijski kulturni centar na otvorenom koji prikazuje osam nacionalnosti Tihog oceana, kolibe, narodne nošnje, plesove, hranu, način života. Večernji nastup stotina plesača (studenata koji na taj način zarađuju džeparac), šarenilo odjevnih predmeta i zvuci divljine iz raznih instrumenata bude sva čula.
Tjedan dana smo proveli u divnoj drvenoj kući okruženoj beskrajnim zelenilom, uz samu obalu na otoku Mauiju kao gosti kod Yvonne, 60-godišnjakinje kinesko-filipinskog porijekla. Dani na Mauiju su bili rezervirani za obilaske prirodnih ljepota otoka, večeri za druženje s domaćinima na terasi, uživanje u okusima hrane, slušanje i gledanje moćnog oceana.

Maui je fascinantan, filadendroni rastu pored ceste, iza svakog zavoja vreba iznenađenje, botanički vrt ili vodopad, mirisno svijeće u duginim bojama, nacionalni parkovi, plaže s crnim vulkanskim pijeskom, silversword (jedna od 900 endemskih biljka koja cvate jednom u 50 godina, a raste samo na krateru Haleakala, i to na visinama iznad 2.500 m), havajska nacionalna ptica nene ili krater vulkana toliko velik da površinom u njega stane cijeli Manhattan (nacionalni park Haleakala). Još jedna atrakcija koja nam se, kao strastvenim roniocima, jako svidjela, uron je u krater potopljenog vulkana - Molokini koji pruža neopisivo bogastvo morskih biljaka i životinja da čovjek jednostavno ne zna kamo da uperi pogled.

Pri povratku s Mauija, poseban poklon naših domaćina, Annette i Nathana, bio je izlet avionom na otok Havaji – popularno nazvan Big Island. Polja lave onako ovlaš prelaze preko ceste, gradovi ugasli u svom postojanju jer se do nekih i ne može više doći osim pješice, crvenilo mora u sumrak, okupano lavom koja neumorno curi i polako, ali sigurno Big Island se povećava na trošak oceana. Big Island je poznat po dva planinska vrhunca, Mauna Kea (na havajskom 'bijela planina') sa svojih 4.207 metara iznad mora je samo 30 metara viša od susjednog aktivnog vulkana Mauna Loa ('dugačka planina'). Mauna Kea mjeri, računajući od njezine baze na dnu Pacifika, oko 9.100 metara; gledajući na taj način, viša je i od Mount Everesta koji ipak ima prevlast u metrima nad morem. Mauna Kea je domaćin najvećem svjetskom opservatoriju.
Povratak na Oahu i zadnji dani boravka na Havajima protekli su u tradicionalnim večerama s hula plesom. Potopljeni ratni brod - USS Arizona, u istoimenom memorijalnom centru u luci Pearl Harbour - simbol je ulaska SAD-a u 2. svjetski rat i također ga je dobro vidjeti.

Još jedan doticaj s ugaslim vulkanom doživjeli smo 'planinarenjem' na Diamond head, 150.000 godina star vulkan, do kojeg nas je vodio ugodan puteljak duljine oko kilometra, a za sam kraj uspona oduševio nas je pogled na slavnu plažu Waikiki. Divna slika za kraj prvog susreta s Havajima.