PUTOPIS ČITATELJA

Ex Yu - turneja

  • Autor: Kata Barišić
  • Zadnja izmjena 03.03.2009 08:56
  • Objavljeno 03.03.2009 u 08:00
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Ipak je dobro što na kraju nismo išli s motorom, pomislila sam i zaspala umorna kao pas, ali sretno mašući repom. Pet tisuća kilometara, šest zemalja, sedam dana i bezbroj novih iskustava, dvoje avanturista na četiri kotača. Pa krenimo redom

Mostar grade podno Veleža...

Netko je jednom rekao '...pip... zemlju koja Bosne nema...' pa smo možda zato (a možda i zato jer smo tamo imali besplatan smještaj) najprije krenuli prema Mostaru. Dočekali su nas kamen, pršut, maslina i, naravno, prava bosanska kahva, i to najveća na svijetu. Ona za Guinnessa. Pila sam i bolju, ali ako ćemo zbog toga ući u povijest, vrijedilo je svakog 'srka'.

Privatni album

Privatni album

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Najveća džezva na svijetu

Na putu prema Dubrovniku, u želji da fotićem uhvatimo što više vječnih trenutaka, uhvatio nas je mrak. Odlučili smo pronaći konak u Stonu. Ova  uvalica, osim soli iz navodno najstarije solane na svijetu, ima i dosta papra, točnije paprene cijene. No već na prvom raskrižju pronašli smo u pola cijene prekrasan apartman s prekrasnim gazdama i još ljepšim pogledom. A i domaća šljiva nije loša.

S novim jutrom, u nove pobjede... Dubrovnik. Vrijeme baš onakvo kakvo treba, nije prevruće, turista baš onoliko koliko ih treba, nema ih previše... O Dubrovniku su pisali i pisat će mnogi vičniji pisci od mene pa o njemu više u možda nekom drugom putopisu.

Imaš li za kavu? - nije pitanje prosjaka na cesti, već službene osobe na carini u Crnoj Gori. To je valjda običaj, pa smo mu dali i za sok. Crna Gora, zemlja prekrasne prirode i brojnih manastira.
Ulcinj, Herceg Novi, Kotor... U Kotoru upravo neki karneval. Kako prigodno za šetnju starim gradom i okrepu, usudila bih se reći, najboljim pivom na svijetu - Nikšićkim.

Napokon Budva ili, kako je, ne bez razloga, zovu - balkanski Monte Carlo. Hotel na hotelu, vila na vili, ali doslovce. Braća Crnogorci očito još nisu čuli za pojam građevinska dozvola.

Cijene smještaja bezobrazne – obična sobica bez WC-a stoji prosječno 70 eura, po osobi. U Splendidu sedam tisuća eura, po noći. Naravno, opet smo imali sreće i našli hotel u pola cijene s neprocjenjivim pogledom na Sv. Stefan. U Budvi noćni život buja, mladi Rusi troše, Crnogorke se nadaju, Srbi više ne dolaze, hrvatsku registraciju nismo vidjeli još od Dubrovnika.

Negdje na nekom skretanju (na izlasku iz Podgorice) prema Cetinju u borovoj šumi krije se restoran Belveder u kojem jednostavno morate probati janjetinu ispod saća s domaćim kruhom te čašu-dvije izvrsnog crnog vina. Ako vas put ikada tamo nanese, gotovo sam sigurna da ćete osjetiti potrebu zahvaliti mi se na ovoj informaciji. Navodno tamo i predsjednik Mesić jede kada navrati u posjet. Cijena? Zaista prava sitnica, ali zaista.

Već smo se dogovorili da i ne pokušavam voziti u Albaniji jer svi znaju da je tamo rupa do rupe. U Albaniji nismo vidjeli ni rupu ni rupe, ali zato je na svakom koraku pumpa do pumpe. Ni dan-danas mi nije jasno kako tolike pumpe opstaju. A cesta? - prava pravcata Europa. Ukratko, najveće iznenađenje turneje. Albanija cvjeta.

U Ohrid stižemo oko dva u noći. Prvi hotel je naš. Tu je prohladno, ipak smo na 700 metara nadmorske visine. Znam da je jezero, ali ipak sam se svaki put pomalo iznenadila kako to da njihovo more nije slano.

Guštajući uz Skopsko na nekoj od plaža, spazimo nešto zanimljivo na nebu – nije leteći tanjur, već paraglajding. Naš instruktor je 13. na svjetskoj listi pa kažu nema razloga za strah. Naravno da me bilo strah, ali već trenutak nakon što poletiš obuzme te taj savršeni osjećaj slobode. Konačno shvatiš da je jedina ljepota koju trebaš, ona koju uvijek nosiš sa sobom, iskustvo i osjećaj...

Privatni album

Privatni album

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Pogled na Sv. Stefana
Noćni život u Ohridu - pravi balkanski. Narodnjaci trešte na sve strane. Makedonke? Recimo samo da bi Fashion Guru ovdje imao pune ruke posla. Ohridske bisere nemojte, kao mi, kupovati u zlatarnici jer ćete ubrzo shvatiti da ste iste takve mogli dobiti u pola cijene na nekom od brojnih štandova. Ako još imate dara za cjenkanje, taman ćete uštedjeti za večeru u poznatom restoranu Momir u kojem obavezno trebate probati pastrvu na žaru. Ipak, nama kao deklariranim mesoljupcima, bili su draži brojni mesni specijaliteti, koji su sami po sebi dovoljan razlog zbog kojeg se isplati posjetiti ovu zaista gostoljubivu zemlju.

U Beograd stižemo kasno, pa nećemo ni stajati. Vrijeme godišnjih odmora, na granici kolona minimalno tri sata, a moj dragi je svim snagama pokušava preteći. Ja sam se zaključala u autu i više nisam ni reagirala na ljutite vozače koji su nam kucali na prozor. Već sam jednom preživjela rat pa ću valjda i ovaj put.

Pet ujutro, konačno Zagreb. Hm, kao da smo nešto zaboravili? Ah da, Slovenija. Je li ona uopće bila u Jugi? Kao da i nije, pa je možda zato i nismo posjetili, možda smo prošvercali Albaniju umjesto nje, a možda nam jednostavno nije bila na putu.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi