Valentina Vrandečić, Karlo Blašković, Šimun Vrsalović i Kažimir Mužinić u manje od 20 dana prešli su više od 1400 kilometara. Spavali su u šatorima, sami kuhali i svakodnevno provodili po nekoliko sati na cesti, noseći svu opremu sa sobom piše Slobodna Dalmacija.

Najteži trenutak stigao je gotovo odmah

Već drugog dana dočekali su ih kiša, gusta magla i snažan vjetar. Planirali su prijeći oko 140 kilometara, no nakon pola puta uvjeti su postajali sve teži. Mokra oprema, slaba vidljivost i vjetar ozbiljno su ih iscrpili, a Šimun je taj dan opisao kao jedan od najgorih u životu.

Kada su napokon stigli do kampa, sljedećeg jutra situacija nije bila puno bolja. Tada su se prvi put ozbiljno zapitali mogu li uopće završiti put. Odlučili su uzeti predah, a upravo im je taj dan pomogao da se saberu i nastave dalje.

Nakon toga ušli su u ritam. Ustajanje, spremanje šatora, nekoliko sati vožnje, novi kamp i ponovno sve ispočetka. Najvećim protivnikom svi su proglasili vjetar, koji im je često puhao ravno u lice, a u pojedinim trenucima bio je toliko snažan da su morali sići s bicikala i gurati ih.

Više od 1400 kilometara kasnije

Zanimljivo je da nisu svi prije puta bili ozbiljni biciklisti. Valentina se bavi triatlonom, Kažimir se pripremao nekoliko mjeseci, dok su Karlo i Šimun u avanturu ušli s puno manje iskustva nego što bi se očekivalo za ovakav pothvat.

Unatoč problemima, izgubljeno su vrijeme uspjeli nadoknaditi i u Reykjavík stigli čak dan ranije nego što su planirali. Put im je, kažu, promijenio i način na koji gledaju neke sasvim obične stvari – topao krevet, krov nad glavom i hranu koja je dostupna kad je poželite.

A Island im očito nije bio posljednja velika ideja. Već razmišljaju o novim rutama, među kojima su Japan i Alpe.