Danas se pouzdano zna da psi s ljudima dijele sve temeljne emocije. Njihov emotivni život nije jednako kompleksan kao naš, no jedan od osjećaja koji itekako posjeduju je - strah.

Strah, ma koliko se radilo o neugodnom stanju, u svojoj srži sadrži veoma bitnu i korisnu komponentu. On nam na neki način pomaže da preživimo.

Posve je prirodno bojati se nekih stvari, no problem je kad se pojavi strah koji nam otežava funkcioniranje. Psima se to dosta često događa, a naročito u gradskom okruženju. Ništa čudno - urbane sredine pune su doživljaja i pojava koje, iz pseće perspektive, mogu izgledati zastrašujuće. Tu su glasni zvukovi, ogromna stvorenja koja i jesu i nisu živa, mnoštvo raznih ljudi svih dobi i izgleda, zagušljivi interijeri i još svašta strašno.

Važno je stoga psića postepeno navikavati na sve što može doživjeti u gradu. Kako s drugim psima tako i s ljudima, ali i raznim pojavama. Taj se proces zove socijalizacija i njegov ključni dio odigrava se u štenećoj dobi, to jest u prvim mjesecima njegova života.

Kaže se da ono što pas ne iskusi u toj dobi za njega kasnije može predstavljati problem cijeli život. Načelno jest tako, no psa se dade navikavati na nove pojave i kasnije. Ipak, to nešto teže ide.

Psi zaista nemaju tako širok raspon osjećanja i stanja kao ljudi, no njihove emocije njima upravljaju više no nama. Svaki vlasnik psa koji se ikad nečega svojski prepao to dobro zna. Ako je strah neznatan, naš prijatelj možda će samo ubrzanije disati i dahtati ili podviti rep, no ako je on jak, pas se može posve izbezumiti, panično bježati i tada nam ne preostaje drugo nego što prije ga maknuti od izvora straha.

Važno je pritom ne pokušavati ga utješiti ni riječima ni dodirom jer to kod pasa ne djeluje na isti način kao kod nas te može na duge staze i pogoršati stvari. Pohvalite ga i pomazite čim se barem malo primiri.

Bliže se praznici, doba u kojem se veselimo i darujemo jedni druge, no za mnoge je pse to doba najgori dio godine. Fućkaš ti komadić puretine ili odojka i kakvu zgodnu igračku kad danima puca i trešti, a ni ne znaš otkud ni kako.

Mnogi se psi boje petardi i vatrometa, no ne svi. Genetska predispozicija nije tu zanemariv čimbenik, a da se razmisliti i o tome da je ta vrsta straha ukorijenjena u strahu od groma, primjerice, od kojeg se u divljini doista može stradati.

Radni, lovački i službeni psi ne bi se smjeli bojati glasnih zvukova i to im je u 'opisu radnog mjesta'. Bilo kako bilo, s prazničnom pucnjavom više je problema.

Ima lovačkih pasa, recimo, koji se ne boje pucnja puške, no u novogodišnjoj noći gube razum od straha. Čini se, naime, da zvuk petardi ima više elemenata koji ih plaše. Glasan je, praskav, nije moguće jasno odrediti odakle dolazi, a neki tvrde da su psi dovoljno senzibilni da osjete čak i njegovu rezonaciju na asfaltu.

Pravo je pitanje: 'Što učiniti?' Mnogi vlasnici pasa ne slave Novu godinu na raznim zabavama, već je provode u kupaonicama i predsobljima svojih stanova sa svojim ljubimcima.

Strah od petardi dade se riješiti ili barem ublažiti postepenim navikavanjem, no kad stigne prosinac, za to je kasno. Srećom, postoje razna sredstva za smirenje kojima možemo pomoći našim psima.

Unatoč savjetima nekih veterinara, osobno bih se klonio anksiolitika za ljude (oksazepama i diazepama poput Praxitena i Normabela). Bolje je, barem za najbučnijih dana, psu dati sirupe ili tablete na biljnoj bazi (valerijana, gospina trava) koji ga smiruju, no ne i umrtvljuju.

Ima i drugih preparata koji pomažu, uključivši homeopatske pripravke, no oni, dokazano, prilično dobro djeluju. Također, ako se vaš pas osjeća sigurnije kod kuće, neka više boravi u njoj i manje ga izlažite neugodnim iskustvima.

Kad praznici prođu i prašina se slegne, možete početi raditi na odvikavanju od straha.