Motar samoniklo raste uz morsku obalu, zbog čega ima blagi, slankasti okus koji mnogi uspoređuju s aromom šparoga ili kapara.

U Francuskoj i Italiji još ga zovu biljkom sv. Petra, jer dozrijeva za branje krajem lipnja, oko blagdana sv. Petra i Pavla - iako je najukusniji u travnju, svibnju i lipnju.

Ova samonikla biljka se izvrsno slaže s kuhanim krumpirom, ali se može konzumirati i kao ukusna aromatična salata, uz malo maslinovog ulja, češnjaka...

Njegovi mesnati listovi prava su delikatesa, a možda ste ga često viđali na plaži i ne znajući kakvu kulinarsku vrijednost krije. Davno su ga pomorci kiselili u octu i nosili na putovanja kao lijek protiv skorbuta, zahvaljujući obilju vitamina C.

Osim uz obalu, može rasti iz kamenja, a u kolovozu i rujnu razvija sitne zeleno-žute cvjetove koji se ne jedu.

Kako ga pripremiti

Svježi motar ima intenzivan miris, no sušenjem postaje blaži jer gubi dio mirisnog spoja dilapiola. Odličan je ukiseljen, u salatama, uz ribu ili druge mediteranske namirnice. Kod kuhanja vodu nije potrebno soliti, a dovoljno je kuhati ga do 15 minuta.

Može se pripremati poput blitve s krumpirom, u varivima, fritati s jajima, krem juhama, lazanjama ili kao dodatak na pizzi. Blanširan se također može i zamrznuti za zimu.

Motar se od davnina koristi i kao ljekovita biljka. Pomaže kod tegoba mjehura, potiče detoksikaciju i čišćenje krvi, olakšava probleme s mokrenjem, bubrežnim kamencima i probavom, a tradicionalno se preporučuje i kod mršavljenja. Njegovo eterično ulje sadrži aminokiseline, kumarine i flavonoide.

Treba spomenuti i da se motar može jesti u cjelini, ali se najčešće koriste mesnati listovi, dok se cvjetovi ne konzumiraju jer su tvrđi. Listovi se mogu koristiti svježi, sušeni ili ukiseljeni, a kuhanjem u nesoljenoj vodi omekšavaju, što omogućuje njihovu upotrebu u brojnim jelima.

Osim primjene u kulinarstvu, eterično ulje motara nalazi primjenu i u kozmetici, zbog svojih umirujućih i antiseptičkih svojstava.