Iako se o njezinom estetskom zahvatu nagađalo godinama, Bella Hadid sve je priznala tek sada, kao 25-godišnjakinja ito u iskrenom razgovoru za Vogue, otkrivši da je sa 14 godina korigirala nos. Osim toga, progovorila je i o temi koja muči mnoge djevojke, a to je borba s prihvaćanjem svoga tijela i briga o mentalnom zdravlju.

Vjerovali ili ne, ali Bella Hadid tijekom odrastanja osjećala se 'ružnom i manje cool' od svoje starije sestre Gigi Hadid. 'Voljela bih da sam zadržala nos svojih predaka. Mislim da bi tako prerasla tu nesigurnost', priznala je Bella, za čiju je ljepotu zasigurno zaslužno i to što joj je majka Nizozemka, a otac Palestinac.

A iako su mnogi uvjereni kako nos nije jedino što je 'popravila', ona čvrsto stoji iza toga da je rinoplastika jedini zahvat. 'Ljudi misle da sam se skroz zeznula sa svojim licem zbog jedne fotografije iz vremena kada sam bila tinejdžerica, a na kojoj uistinu izgledam natečeno. Prilično sam sigurna da sada ne izgledamo isto kao kada nam je bilo 13, zar ne? Nikada nisam koristila filere, stoga stanimo tome na kraj. Nemam problema s njima, ali to jednostavno nije za mene. Tko god misli da sam podizala oči, ili kako se to već zove, tajna se krije u traki za lice! Najstariji trik na svijetu', rekla je Bella Hadid i dodala:

'Imala sam osjećaj da ljudi žele da se osjećam kao da ne zaslužujem ništa od ovoga. Ljudi uvijek imaju nešto za reći, ali moram reći da sam ja oduvijek bila neshvaćena u ovoj industriji, ali i od strane ljudi koji me okružuj.'

Uz to je dodala kako joj je veliki teret bio i odrastati uz stariju sestru Gigi, koja je, baš kao i Bella, supermodel. 'Bila sam ružnija sestra. Ja sam bila brineta i nisam bila tako cool kao Gigi. Nikada nisam bila tako otvorena. Tako su ljudi i govorili o meni, pa nažalost, kada vam netko toliko puta tako nešto ponovi, na kraju povjerujete u to.'

Priznala je i da joj nikada nije bilo jasno kako je ona, toliko nesigurna i tjeskobna, koja se godinama bori s depresijom i ima problema s prehranom, uspjela postići takav uspjeh.

'Uvijek sam se pitala kako sam ja kao djevojka koja je toliko nesigurna, tjeskobna, koja se muči s depresijom, problemima u vezi izgleda svog tijela, problemima s prehranom, koja mrzi da je dodiruju, koja ima veliku društvenu anksioznost - uspjela ući u ovaj posao? Ali s godinama sam postala dobra glumica. Navukla sam smješak na lice ili ozbiljno lice. Uvijek sam se osjećala kao da moram nešto dokazivati. Ljudi mogu reći bilo što o tome kako izgledam, kako govorim, kako se ponašam. Ali u sedam godina nikada nisam propustila doći i obaviti posao, nikada nisam otkazala neki posao ili zakasnila. Nitko nikada ne može reći da se ne dajem 100 posto u posao koji radim.'