Fotografija menija sa svadbene večere održane 18. listopada 1969. u Crikvenici otkriva što se gostima posluživao u vrijeme kada su svečani obroci trajali satima, a stolovi se punili jelima u brojnim sljedovima.

Sudeći prema sačuvanom jelovniku iz tadašnjeg hotela Pavilions Riviera, odnosno pansiona Villa Danica, mladenci su svojim gostima pripremili pravu malu gastronomsku gozbu.

Večer je započinjala hladnim narescima, nakon kojih je na stol stizala goveđa juha s domaćim rezancima. Slijedio je goveđi odrezak u crnom vinu, poslužen uz rižu na maslacu, krumpir i miješanu salatu.

Već bi i to danas moglo proći kao sasvim ozbiljna svadbena večera, no 1969. godine bio je to tek dio ponude.

Od pečenja do sarme

U nastavku slavlja posluživali su se teleće i svinjsko pečenje te piletina, uz prženi mladi krumpir i grašak pripremljen na bečki način. Na stolu se našla i zelena salata.

Slatki dio večeri nije se svodio samo na svadbenu tortu. Gostima su prije nje bili ponuđeni različiti domaći kolači i sezonsko voće, a nakon torte posluživala se crna kava.

Ipak, jedan detalj na jelovniku posebno je privukao pažnju korisnika Reddita. Nakon svih odrezaka, pečenja, priloga i slastica na meniju se našla i – sarma s kiselim kupusom. Očito je i prije gotovo 60 godina vrijedilo nepisano pravilo da se nakon dugog svadbenog slavlja treba još jednom dobro okrijepiti.

Zanimljiv je i izbor pića, koji je svojevrsni vremeplov u kasne šezdesete. Uz bijelo hvarsko vino i različite aperitive nudili su se Cockta, oranžada, mineralna i soda voda.

Fotografija menija objavljena na Redditu brzo je potaknula usporedbe s današnjim svadbenim proslavama. Mnoge je iznenadila količina hrane koja se posluživala tijekom samo jedne svečane večeri.

'Klopa zvuči bogovski', 'Al' se nekad dobro jelo, baš...', 'Sviđa mi se, doduše za Crikvu bih očekivala da imaju i malo ribljih specijaliteta, a ne samo 'mesište', Kad usporedim s današnjom hranom na svadbama, plače mi se', glasile su neke od bezbrojnih reakcija koje su uslijedile.

Drugi ipak nisu bili impresionirani te su zaključili da se svadbeni jelovnici u gotovo šest desetljeća zapravo nisu toliko promijenili. Razvila se čak i rasprava o tome što je 1969. značio 'goveđi odrezak' i je li riječ o onome što bismo danas jednostavno nazvali šniclom.

I doista, mnoga jela s tog starog menija i danas su dobro poznata sa svadbenih stolova – juha, pečenje, krumpir, salata, torta i kava teško se mogu nazvati zaboravljenom tradicijom. Ono što najviše iznenađuje jest njihova količina i broj sljedova.

Stari jelovnik tako nije samo simpatičan gastronomski vremeplov. Na jednom komadu papira sačuvan je djelić kulture svadbenih proslava s kraja šezdesetih, ali i dokaz da se neke stvari ipak nisu bitno promijenile.