Film će 2. listopada biti premijerno prikazan u Plavoj dvorani Sava centra i otvoriti ovogodišnji FEST, iz kojega navode da je nastao prema scenariju Arsena Diklića i Lordana Zafranovića napisanom 1986. godine te se bavi stradanjem djece 1942. godine, a Zafranović kroz perspektive žrtava i počinitelja ponovno otvara temu koja obilježava velik dio njegova opusa – mehanizam nastanka i djelovanja zla.

Dan nakon Beograda slijedi još veća i kontroverznija premijera. 'Zlatni rez 42' bit će 3. listopada u 17 sati prikazan u Sportskoj dvorani Borik u Banjoj Luci, pa taj termin daje filmu i neposredan politički kontekst: projekcija se održava dan uoči izbora u Bosni i Hercegovini, zakazanih za nedjelju 4. listopada, što potvrđuje i službeni izborni kalendar Centralne izborne komisije BiH.

Politička dimenzija banjolučkog predstavljanja ne proizlazi, međutim, samo iz kalendara jer su predstavnici institucija Republike Srpske filmu već javno pridali značenje koje nadilazi uobičajenu premijeru. Pomoćnica ministra za kulturu Republike Srpske Tanja Đaković opisala ju je kao važan kulturni događaj za Banju Luku, Republiku Srpsku i 'cijeli srpski narod', povezujući ga s kulturom sjećanja na stradanje Srba u Drugom svjetskom ratu.

Ministar prosvjete i kulture Republike Srpske Borivoje Golubović također je 'Zlatni rez 42' predstavio kao film koji povezuje prošlost sa sadašnjošću, ističući da Zafranovićevo djelo postavlja pitanja o tome kako zlo nastaje, kako se širi i što se događa kada mu se čovjek i društvo ne suprotstave.

Tako će se film o Kozari, Jasenovcu i ustaškim zločinima u Banjoj Luci prikazivati posljednjeg dana prije izbora na kojima se, uz članove Predsjedništva BiH i zastupnike na državnoj i entitetskim razinama, biraju predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske te zastupnici Narodne skupštine RS-a. Sama podudarnost termina ne dokazuje da je premijera zakazana iz političkih razloga, ali kontekst u kojem se ona održava teško je zanemariti – osobito nakon poruka kojima su je predstavnici vlasti Republike Srpske već smjestili u okvir nacionalne kulture sjećanja.

Film koji je čekao četrdeset godina

Priča 'Zlatnog reza 42' počela je mnogo prije današnjih političkih okolnosti. Zafranović radi na tom projektu još od osamdesetih godina, kada je s piscem i scenaristom Arsenom Diklićem razvijao priču o djeci s Kozare. Slobodna Dalmacija tako je 2024. godine pisala da redatelj čeka na taj film od osamdesetih te kako priča prati djevojku i njezina dva mlađa brata nakon što su s majkom zarobljeni tijekom kozaračke ofenzive.

Scenarij Diklića i Zafranovića datira iz 1986. godine, a realizacija projekta desetljećima se odgađala. Konačna verzija u međuvremenu je prerasla početne zamisli: prema velikoj najavi Expressa uoči premijere, film traje oko četiri sata dok je od snimljenog materijala napravljena i televizijska serija 'Djeca Kozare' sa sedam epizoda.

Film je sniman u Vršcu, Somboru, Bosanskoj Dubici i Zrenjaninu, a u njegovu je nastanku sudjelovala velika regionalna ekipa. Express navodi oko 180 glumaca, među kojima su Miki Manojlović, Anica Dobra, Milan Marić i Leon Lučev, kao i niz hrvatskih glumaca: Rene Bitorajac, Milivoj Beader, Vilim Matula, Hana Hegedušić i Bojan Navojec.

Bitorajac tumači Vjekoslava Maksa Luburića, jednog od ključnih ljudi ustaškog logorskog sustava, dok Beader igra Ljubu Miloša. Bitorajac je u razgovoru za Express objasnio da taj povijesni lik nije želio graditi ni kao heroja ni kao jednodimenzionalno čudovište, već kao čovjeka koji čini zlodjela uvjeren da postupa ispravno. Upravo se u tome može prepoznati središnje pitanje kojim Zafranović opisuje svoj film: ne samo što je zlo učinilo, nego kako čovjek uopće dolazi do točke na kojoj ga prihvaća i provodi.

Povratak staroj Zafranovićevoj temi

U tom smislu 'Zlatni rez 42' nije izdvojeni projekt u Zafranovićevoj filmografiji. Drugi svjetski rat, fašizam, nasilje i pitanje odgovornosti obilježili su neke od njegovih najpoznatijih filmova, od 'Okupacije u 26 slika' i 'Pada Italije' do dokumentarnog rada o Jasenovcu.

Zafranović je tijekom nastanka novog filma govorio o 'anatomiji zla', sintagmi koju je u međuvremenu upotrijebio i kao naslov svoje knjige. Njegova namjera, prema vlastitim riječima koje prenosi Express, nije bila samo rekonstruirati povijesni događaj, već kroz perspektivu žrtava i počinitelja istražiti način na koji zločin postaje moguć.

O filmu se zato raspravlja već dugo prije njegove službene premijere. Siniša Vuković ga je prošle jeseni, nakon što mu je Zafranović pokazao dio tada montiranog materijala, u tekstu 'Zarezati u zlo' za Novosti izravno povezao s cijelim redateljevim antifašističkim opusom i njegovim dugogodišnjim bavljenjem Jasenovcem. Vuković je tada naveo i da je snimanje bilo završeno dvije godine ranije te da je od materijala već bila složena sedmodijelna televizijska serija.

Njegov je tekst izrazito afirmativan prema Zafranoviću i filmu, ali donosi zanimljivo svjedočanstvo o njegovoj formi: redatelj ni ovoga puta, prema Vukovićevu opisu viđenih scena, ne ostavlja nasilje izvan kadra. To je postupak koji publika poznaje još iz 'Okupacije u 26 slika', osobito iz glasovite scene u autobusu, samo što bi u 'Zlatnom rezu 42' takvi prizori trebali biti mnogo snažnije utkani u cjelinu filma.

Film je već izazvao polemike

Četrdesetogodišnji put od scenarija do premijere nije prošao bez prijepora. Projekt je godinama imao problema s financiranjem pa se Zafranović u jednom trenutku, nakon što je odbijen na natječaju HAVC-a, požalio i hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću zbog 'političkog terora', zatraživši 'zaštitu od samovolje kolega filmaša iz Hrvatske'.

Konačna financijska konstrukcija zatvorena je uz sredstva iz Srbije i drugih izvora te se kao producent navodi TS Media, producentska kompanija u vlasništvu srpskog državnog telekoma, ali i Filmski centar Srbije te Audiovizualni centar Republike Srpske. Upravo je pitanje financiranja postalo jedna od točaka prijepora u Hrvatskoj, uz način na koji film interpretira NDH, Jasenovac i hrvatsko društvo toga vremena.

Express uoči premijere detaljno bilježi te polemike, uključujući kritike financiranja projekta i raspravu oko promotivnog vizuala na kojem je korištena fotografija iz El Shatta. Prema istom izvoru, taj vizual nije konačni službeni plakat filma.

Upravo je činjenica da su se političke i povijesne rasprave razvile prije nego što je film uopće javno prikazan možda i najzanimljiviji dio priče koja prethodi premijeri. O 'Zlatnom rezu 42' zasad se raspravlja na temelju scenarija, najava, izjava autora, nekoliko viđenih radnih verzija i promotivnog materijala. Tek nakon FEST-a postat će moguće odvojiti raspravu o filmu kao umjetničkom djelu od rasprave o političkom i povijesnom teretu što ga prati.

Nakon Beograda i Banje Luke – Zagreb

Nakon premijere na FEST-u najavljene su projekcije u Banjoj Luci i Prijedoru, a hrvatska publika trebala bi vidjeti film nešto kasnije. Prema informacijama koje je objavio Express, zasad je izvjesno njegovo prikazivanje u Zagrebu u sklopu sljedećeg Subversive Film Festivala.

Do tada će 'Zlatni rez 42 – Djeca Kozare' već imati dvije premijere s vrlo različitim kontekstima. U Beogradu će otvoriti jedan od najpoznatijih filmskih festivala na prostoru bivše Jugoslavije, a samo dan poslije u Banjoj Luci bit će predstavljen kao veliki događaj kulture sjećanja, no teško ga je promatrati i izvan predizbornog konteksta.

U tome se na neobičan način sažima gotovo četrdesetogodišnja povijest Zafranovićeva projekta. Film nastao iz scenarija napisanog još u Jugoslaviji 1986. godine dolazi pred publiku u državama nastalima nakon njezina raspada, praćen različitim nacionalnim interpretacijama iste prošlosti i političkim prijeporima koji su počeli prije prve projekcije. A sam film ni publika ni kritika još nije vidjela.