Priče o kultovima i njihovim vođama uvijek su zanimljive. Od Jima Jonesa, njegova Hrama naroda i masovnog samoubojstva u Gvajani, preko Charlesa Mansona i njegove grupne ubilačke psihoze pa sve do kampova za mlade evangeličke kršćane - sve su to bogata vrela i za dokumentariste i za autore igranih filmova/serija. No najnovija dokumentarna serija na Netflixu - 'Wild Wild Country' vjerojatno je najkompleksniji i najluđi prikaz jednog takvog kulta koji je dosad snimljen.

Osim toga, ovaj je dokumentarac specifičan po još jednoj stvari. Iako je vođa kulta o kojem govori - Bhagwan Shree Rajneesh - cijelo vrijeme prisutan kao razlog postojanja cijele priče, ta priča zapravo uopće ne govori o njemu. Osim možda u svojem završnom dijelu, u kojem Bhagwan, baš kao i mnogi drugi veliki vođe, briše s novcima kad mu počne gorjeti pod petama i ostavlja svoju sljedbu i suradnike da se bakću sami - ovo je priča o koječemu drugome. Vodeći vas kroz živopisan kolaž arhivske građe i razgovora s nekadašnjim članovima kulta, dokumentarac vam polako (katkad i presporo) govori o pretvaranju razočaranja u oduševljenje koje može pokrenuti planine, govori vam o nevjerojatnim poduhvatima pogonjenim idealizmom i fanatizmom, govori vam o odnosu starog i novog, tradicije i radikalizma, govori vam o demokraciji i vladavini zakona, o nedosljednom provođenju načela odvajanja crkve od države, a na kraju i o jednoj upečatljivoj ženi.

Tkogod pogleda 'Wild Wild Country' zacijelo će upamtiti tu ženu. Dok je bila u Bhagwanovu kultu, ime joj je bilo Ma Anand Sheela, iako danas živi u Švicarskoj pod imenom Sheela Birnstiel te vodi dva staračka doma. Sheela je istodobno fascinantan i zastrašujući lik. Prema onome što je prikazano u dokumentarcu, praktički je samostalno preselila Bhagwanov ashram iz Indije u Oregon te ondje organizirala pretvaranje jednog brdovitog, kršnog ranča u omanji grad sa zavidnom infrastrukturom i resursima. Sheela je, međutim, za taj svoj grad, koji su nazvali Rajneeshpuram, bila spremna učiniti sve, pa i kaznena djela. Ili je tako barem priznala na sudu nakon što su je uhitili.

No koliko god dominirala njima, ovaj dokumentarac ipak nije samo o Sheeli. Kao što je već spomenuto gore, on vas ležernim tempom vodi kroz nekoliko važnih tema. Prvo vam opisuje kako su se ljudi okupljali oko Bhagwana u Indiji i relativno šturo skicira njegovo učenje, koje se čini prepuno proturječja. S jedne je strane propovijedao stanje uma nalik zenu, a s druge strane odnos prema novcu i materijalnim dobrima zbog kakvog bi mu se pridružili Milton Friedman i Ayn Rand. S jedne je strane zagovarao slobodnu ljubav i seksualno oslobođenje, a s druge homoseksualce nazivao bolesnicima. No autori se nisu mnogo zadržavali na samom učenju ovoga gurua, više na tome kako su se oko njega okupljali mladi ljudi, pretežno sa zapada, koji su krajem sedamdesetih bili razočarani polaganim odumiranjem hipijevskog pokreta i antiratnih prosvjeda te su tražili duhovnu alternativu životima u kojima nisu pronalazili smisao ni sadržaj.

No već u drugoj epizodi više-manje prestaje priča o učenju i demografiji kulta, a počinje ona o njegovu preseljenju u Oregon, u neposredno susjedstvo gradića Antelope, čijih je četrdeset stanovnika vrlo brzo postalo nezadovoljno svojim radikalno drugačijim susjedima. I od tog trenutka počinje wild, wild vožnja od nekoliko godina natezanja kulta i njegove okoline.

Mještani susjednog gradića nisu prikazani nimalo simpatično - izjave onih koji su sudjelovali u dokumentarcu u današnje vrijeme pomalo su omekšane, ali iz arhivske se građe vidi da su tada, radnih osamdesetih, reagirali kao pravi zatucani alt-righteri današnje Amerike. Ne žele susjede nalik članovima ovog kulta, a ne žele ih zato što... uglavnom samo zato što su drugačiji. Ne žele čuti ni vidjeti njihovo uživanje u seksu i vlastitom tijelu, nazivaju ih životinjama i uglavnom se stječe dojam da ih samo to što ih kultaši brojčano nadmašuju sprječava da na njih ne navale vilama i bakljama.

Dolazite u napast totalno stati na stranu kulta, iako vas pomalo svrbi činjenica da svi ti naoko dragi, nasmijani i miroljubivi ljudi bespogovorno slušaju jednog vođu, a onda se kult počinje braniti od mještana, pa i od političkog sustava koji im pokušava ograničiti ovlasti. Miroljubivi i nasmiješeni ljudi pretvaraju se u naoružanu paravojsku, vješte manipulatore sustavom, počinju masovno drogirati beskućnike Haldolom i ne staju na tome. Iako vam mještani zbog toga ne postaju ništa simpatičniji, počinjete uviđati da je ono što vas je od početka pomalo svrbjelo kod članova kulta potječe iz dobrog razloga, da je taj razlog čak i upisan u američki ustav kao obavezno odvajanje crkve (religije) od države, ali u trenutku kada dokumentarac dođe do te točke - bilo kakva razložnost i razum lete kroz prozor i ostaje vam samo da gledate suludo nizanje događaja i povremeno uzdahnete: ajme majko.

Svaki dobar i ambiciozan dokumentarac, osim što će vas informirati i ispričati vam dobru priču, nagnat će vas na razmišljanje o nekim važnim stvarima, a 'Wild Wild Country' bez ikakve je sumnje dobar i ambiciozan dokumentarac. Neće vam dopustiti da nakon njegova gledanja u glavi zadržite ijednu crno-bijelu misao ni o kultovima, ni o američkoj demokraciji i pravosudnom sustavu, ni o Sheeli, ni o napuštanju ranča u Oregonu, koji je je poslije postao kamp za mlade kršćane. Jedina osoba o kojoj ćete možda zadržati jednoznačno mišljenje jest sam Bhagwan, koji se, s novim imenom - Osho - lijepo vratio u Indiju i nastavio s unosnim podučavanjem misticizma u svojem prvotnom ashramu dok su njegovi suradnici robijali po zatvorima. Tako to obično biva s velikim vođama. To je možda jedina konačna i bespogovorna poruka ovoga dokumentarca. No vrijedi ga pogledati i zbog svih onih drugih, o kojima ćete još dugo razmišljati.