Vesna Mimica priznaje da se priznanju isprva opirala, uvjerena da samo radi svoj posao i misiju, no podrška ansambla i kolega koje je najmanje očekivala uvjerila ju je da ga prihvati – kao potvrdu da je suvremeni ples napokon postao 'normalna pojava' u našem eteru.

Danas iza sebe ima desetljeća projekata, od cjelovečernjih baleta u arhivi javne televizije do emisija u kojima je ples približila najširoj publici, a sebe skromno opisuje kao 'Jane Fondu s Prisavlja' – upornu, razbarušenu i beskompromisnu u uvjerenju da se umjetnost i tijelo nikada ne smiju svesti samo na biznis plan.

Čestitamo na nagradi za izuzetan umjetnički doprinos i razvoj suvremenog plesa. Što vam znači ovo strukovno priznanje nakon desetljeća rada na sceni, ali i medijskog promoviranja plesa?

Iskreno? Opirala sam se nagradi, nekako sam smatrala da je to moj posao, moja misija cilj i da me se ne treba nagrađivati za to. Ipak nekoliko kolega za koje sam se najmanje nadala da bi me podržali, su me podržali i objasnili kako trebam prihvatiti. I moj je Ansambl jednistveno zaključio pa sam pristala. Dobar je to osjećaj da netko cijeni vaš rad iako mislim da možda velika većina ne zna točno koja je to bila gerilska akcija do trenutka kad je suvremeni ples postao normalna pojava na malim ekranima.

Žiri je posebno istaknuo vaš novinarski rad na HRT-u kojim ste sustavno pratili hrvatske plesne umjetnike. Mislite li da suvremeni ples danas napokon ima vidljivost koju zaslužuje ili borba za medijski prostor još traje?

Ples, pogotovo suvremeni ima vidljivost iako o tome jedino brine HRT i pojedine emisije poput Dobro juro Hrvatska, Vijesti iz kulture, do nedavno i Art. No još uvijek postoji taj prijepor što je to i koga to zanima. A trebalo bi nas zanimati jer mnogi autori imaju sjajne projekte i dužnost svakoga tko se bavi ijednom granom umjetnosti je da gledaju plesne projekte. Jer oni osim naravno plesa uključuju izvrsne glazbenike, likovne umjetnike, dizajnere, kostimografe, majstore rasvjete, videa i cijeli niz umjetničkih izraza u kojem plesači i koreografi nalaze svoj okvir.

Kada se osvrnete na obrazloženje nagrade koje spominje vašu dvostruku ulogu – umjetnice i promotorice – koju od te dvije uloge smatrate zahtjevnijom u hrvatskim okvirima?

Mene je scena tlačila dugi niz godina ne htijući vidjeti umjetnički dio mojeg rada. Nedavno smo baš zbog godišnjice ansambla brojali projekte i ima ih zbilja puno. 3 su cjelovečernja baleta u arhivi HRT-a, jedan od njih i nagrađen a ne broječi one iz 80-ih godina ima ih 40.

Kada radite za nacionalnu kuću u sukobu interesa ste pa tako gotovo nijedan moj projekt nije objavljen u vijestima ili drugoj emisiji a u tiskanim medijima uopće. To su donekle razbile kolege iz Vijesti iz kulture, posebno Maja Njirjak koja i sama radi taj majčinski posao za suvremeni ples, pa sam imala priliku biti suvoditeljica velikih emisija o plesu u seriji Sunčana strana Prisavlja, Prošle godine je to učinila i Katja Šimunić koja me zvala u radiijsku emisiju, a sada s nagradom dolaze upiti za razgovor. Ne žalim se, samo odgovaram na pitanje. Što se izvještavanja tiče dok dišem trudit ću se da sve bude zabilježeno.

''Biti' Jane Fonda je velika privilegija'

Generacije su odrastale i 'budile' se uz vaše vježbanje/rubriku u 'Dobro jutro, Hrvatska'. Kako je bilo biti pionirka TV vježbanja u ranim 90-ima, u vrijeme kada je to bio potpuno novi koncept na našim prostorima?

Vježbajte s nama je jedan od najdivnijih projekata HRT-a i idejne začetnice Marije Nemčić koja sve ove godine nije nijednom posumnjala u moju realizaciju . Bilo je to i sa drugim urednicima Dobrog jutra od kojih sam mnogo naučila, Vlaste Bartolec, Mladena Santrića, Tanje Šimić, Darije Marijanovi, Gabrijele Perišićć pa do Ane Milić i danas Larise Banek. Vježbanje je bilo u svakom domu u Hrvatskoj i za vrijeme rata, obišli smo mnoga mjesta, upoznali sjajne ljude. I danas mi ljudi govore: 'Vježbali smo s vama' i to mi je zbilja jako drago.

Nadimak 'hrvatska Jane Fonda' prati vas desetljećima. Je li vam ta usporedba ikada smetala ili ste je prihvatili kao kompliment vašoj energiji i utjecaju na rekreaciju žena?

'Biti' Jane Fonda je velika privilegija.To je glumica koja dolazi iz obitelji velikih glumaca, sama je dobitnica Oskara, feministkinja i borkinja protiv rata i za prava žena. Koju bolju usporedbu bi čovjek u svojoj karijeri mogao imati. Ako se to ikada usporedi s veoma učestalom rečenicom: 'Ona vježba nije to ples' koju su mi stalno spočitavali kolege, jer drugi se bave samo umjetnošću a ja vježbanjem, morate znati da su taj trening koji nije nama nepoznat oblikovali plesni koreografi, njih 6, da ga izvode plesači, da je glazbu uz Georga Bensona pisao i Michael Jackson i da je Fonda i sama kao dijete plesala balet. Glazbu za audio kasetu je pisao Alfi Kabiljo i za to je dobio nagradu a svi koji su ikada bili u mojem serijalu Vježbajte s nama su profesionalni plesači. Tako da ako me želite usporediti sa Fondom , hvala, molim vas samo dajte.

I da dodam, ja sam suosnivačica SOS-a za žene i djecu žrtve nasilja i 4 goddine sam aktivno sjedila uz taj telefon. Danas rjeđe ali ženska prava su moj prioritet.

Nakon toliko godina u eteru, što vas motivira da i dalje s istim žarom pripremate priloge? Mijenjaju li se navike gledatelja i njihov pristup tjelovježbi kroz godine?

Vježbalačke navike se mijenjaju. Previše je tu filozofije, restrikcija, čudnih objašnjnja i premalo varijacija. Plesač od svake vježbe može napraviti 4 varijacije barem, današnji treneri rijetko dvije. No širina nikda ne smeta pa neka izabere tko što treba. Osobno me smeta što imamo vježbe za srednju i stariju dob , ukupno možda 5 vježbi koje se vrte u krug a da nikome nije pala na pamet ijedna varijacija.

Svaki dan upoznajem mnogo ljudi. Doslovce mogu nabrojati one koji imaju karizmu, znanje, osmijeh, volju i njima se stalno vraćam. Ne gubim nadu. Našla sam zanimljive ljude koji se uopće ne reklamiraju, u malim mjestima daleko od mreža i reklame. E to je pravi trener.

Od prvih koraka u Školi za ritmiku pa sve do danas – postoji li trenutak u karijeri koji smatrate svojom najvećom plesnom prekretnicom?

Škola za ritmiku i ples je poput nagrade izazvala veliki otpor. Bila sam jako talentirano, maštovito i razbarušeno dijete i ples je kolao svim žilama moga tijela. Ali Škola me naučila disciplini, notama, folkloru, metodici i divnom Labanu koji mi je tada išao naživce a sad ga razumijem. Prekretnica je podmaladak Studija za suvremeni ples u čijem sam najslavnijem razdoblju bila u podmlatku. I danas ih volim i smtram našim najboljim ansamblom.

Svojedobno ste doveli aerobik u Hrvatsku nakon boravka u Milanu. Kako danas gledate na tu eksploziju popularnosti aerobika 80-ih i njegovu transformaciju u današnje fitness trendove?

Naravno da je aerobik 80-tih danas hit. Svira sjajna glazba, nitko ne bilda 1 mišić pet sati nego se tijelo razvija plešući, šaren je, pomalo neured, ima ritam i težinu koreografije te beskrajno zadovoljstvo kad tu koreografiju svladaš. Može li bolje? Pa i ne... rekreacija mora biti zabavna i korisna.

'Hrvatski suvremeni ples je u Europskom vrhu'

Često ističete da vam je 'karakter dalmatinski razbarušen, a duša i frizura postojane'. Koliko vam je taj temperament pomogao da opstanete u često nesigurnom svijetu slobodnih umjetnika?

U nas se kaže da kad si malo šašav imaš 'pticu u glavi' Moj je barba rekao... da pticu..?! Naša Vesna ima cijelo gnjezdo u glavi. Da razbarušena sam, mašta mi mi radi velikom brzinom, zato me često zovu u projekte i na teška snimanja jer moja glava može brzo proizvesti rješenje i složiti ideje. Takva sam, od toga najviše stradam ja, ostalima je super. (smijeh) Opstala sam jer vjerujem u ono što radim. Ostala sam loše plaćena jer vjerujem u ono što radim i to beskompromisno. Ne možete me kupiti.

I danas, s više od 50 godina plesnog staža, ne stajete. Koji su vam planovi za budućnost – kakve nove projekte, koreografije, predstave, suradnje pripremate?

Trenutačno radim projekt Perioda i veliki projekt s glumcima i plesačima 'Tišina'. To će se realizirati ako dobijemo novac za predložene projekte. Periodu je kao istraživanje pomoglo Ministarstvo kulture, a sad čekamo Grad da vidimo koliko misle da smo im važni pa da dobijemo novac za Tišinu. Nikada nemam previše očekivanja da ću nešto dobiti, ali znam kako izvesti projekt. Nismo ( nisam) baš miljenica pa ćemo to radnički odlučno raditi.

Što biste poručili mladim plesnim umjetnicima koji tek ulaze u svijet suvremenog plesa u Hrvatskoj – je li danas lakše ili teže izgraditi karijeru nego u vrijeme vaših početaka?

Hrvatski suvremeni ples je u Europskom vrhu. I to kažem bez pretjerivanja. Imamo sjajne plesače svih generacija, koreografe, pedagoge, škole, odsjek na Akademiji. Tu su i festivali, poput Tjedna suvremenog plesa, umjetnici koji djeluju u Puli, Rijeci,  Zadru, Šibeniik,Splitu, Požegi.... Izvrsni smo i premalo se govori o tome pa bih mladima poručila samo jedno i to sam rekla i na dodjeli, budite svoji, budite različiti , to je naša snaga