U svojoj novoj knjizi 'Probudite svoj duh! Pouke iz stoljeća otpora', koju je Janis Varufakis premijerno predstavio u Ljubljani, govorio je o ženama u svom životu. One su značajno promijenile njegov politički pogled i njegovu sklonost feminističkom pokretu.

Mnogo manje od njih Varufakis suosjeća s dvjema ženama koje trenutno oblikuju sudbinu Europljana: Ursulom von der Leyen i Kajom Kallas. Posebno u vezi s genocidom u Gazi, koji, kako kaže, nije ni blizu prvog slučaja europskog genocida, piše portal slovenske javne televizije.

'Jedino što naše europsko političko vodstvo, ako ga tako možemo nazvati, žali jest to što nisu izazvali genocid u Palestini. Bili su svojevrsni statisti. Drugi su to učinili, a Europljani su bili suučesnici. S Ursulom von der Leyen, koja je stajala ispred tenkova Izraelskih obrambenih snaga, neposredno prije nego što su napali Gazu, bez ikakvog dopuštenja bilo koga od nas ovdje u Europi', oštro govori Varufakis.

Uvjeren je da ni danas Europska unija nema mandat za nepromišljeno zaduživanje kako bi dodatno naoružala Ukrajince: 'Europa nema plan ni za mir ni za rat, postali smo kombinacija idiota i krivaca. To je slika koju mi ​​Europljani projiciramo ostatku svijeta. To je ono što o nama misle Indijci, Meksikanci, ne samo Donald Trump i kineski predsjednik Xi. To je ono što o nama misli globalni jug', kaže Varufakis.

'2025. će ući u povijest kao godina raspada EU'

Smatra da Unija više nije relevantan sugovornik u svjetskoj politici. Štoviše, vjeruje da će godina 2025. ući u povijest kao godina raspada Europske unije. Naglašava ironiju: 'Mi smo bogat kontinent sa siromašnim ljudima. 80 posto ljudi ne može preživjeti na bogatom kontinentu. To je vrlo zao, vrlo toksičan paradoks koji generira nezadovoljstvo, koje hrani zvijer neofašizma i rasizma, islamofobije i antisemitizma', ocjenjuje Varufakis.

Unatoč tome, samoproglašeni liberalni marksist i suosnivač pokreta Demokracija u Europi 25 je, kako i sam kaže, vječni optimist. Uvjeren je da je sudbina ljevičara ići od jednog poraza do drugog. 'Nadamo se da će se dogoditi čudo i da ćemo jednog dana pobijediti', dodaje.

Pozdravio je odluku Slovenije da ne sudjeluje na natjecanju za Pjesmu Eurovizije : 'Kad sam danas sletio na ljubljanski aerodrom, bio sam zahvalan jer je vaša zemlja jedna od četiri europske zemlje koje se u posljednjih 48 sati kupaju u slavi odbijanja sudjelovanja u genocidnoj proslavi Eurosonga. Slovenija bi trebala biti ponosna, volio bih da moja zemlja ima hrabrosti učiniti nešto slično'.

Tko je Janis Varufakis

Podsjetimo, Varufakis je grčki ekonomist, profesor i političar poznat po svojim nekonvencionalnim stavovima o ekonomskoj politici. Rođen je 1961. godine u Ateni, a studirao je ekonomiju u Velikoj Britaniji, na sveučilištima u Birminghamu i Essexu.

Najpoznatiji je po ulozi ministra financija Grčke 2015. godine u vladi Aleksisa Ciprasa, u kojem svojstvu je vodio pregovore s Europskom unijom i MMF-om tijekom grčke dužničke krize. Tada je oštro kritizirao politiku štednje i tvrdio da europski programi spašavanja uništavaju grčko gospodarstvo.

Postao je globalno prepoznatljiv zbog sukoba s europskim institucijama, posebice tijekom pregovora o trećem paketu pomoći, a nakon referenduma na kojem su Grci odbili mjere štednje, podnio je ostavku jer se nije slagao s odlukom vlade da ipak prihvati uvjete kreditora.

Otkazao nastup u riječkom HNK

Varufakis je ove godine u hrvatskoj javnosti najveći trag ostavio nakon što je u otvorenom pismu napao riječki HNK i njegovu intendanticu Dubravku Vrgoč, otkazavši sudjelovanje na Filozofskom teatru u riječkom HNK najavljeno za 30. studenog. Učinio je to u znak solidarnosti s inicijativom 'Za K.R.U.H. & Štrajk za Gazu', koja je pozvala riječko kazalište da otkaže predstavu 'Venezuela' izraelskog koreografa Ohada Naharina jer ga povezuje s izraelskom državnom propagandom

Varufakis je u otvorenom pismu ocijenio da u trenutku u kojem 'se odvija genocid nad palestinskim narodom' ima političku odgovornost bojkotirati institucije koje, prema njegovim riječima, 'izraelske institucije koriste za artwashing; prikrivanje kolonijalnog nasilja kroz umjetnost'.

Iz HNK Rijeka su uzvratili da 'repertoar ne određuju prema nacionalnosti autora, nego prema umjetničkom integritetu i vrijednostima koje njihova djela zastupaju'.