DUGA I PLODNA KARIJERA

Umro ugledni hrvatski slikar Šime Perić

16.08.2019 u 18:34

Bionic
Reading

Hrvatski slikar Šime Perić preminuo je u 99. godini

Jedan od najuglednijih i najznačajnijih hrvatskih slikara Šime Perić umro je u 99. godini, izvijestio je u petak Dubrovački vjesnik.

Rođen u Čileu davne 1920. kao dječak putovao je od Južne Amerike do Europe odnosno od Čilea do Hrvatske i tako naučio govoriti španjolski i hrvatski. Pred početak Drugoga svjetskog rata trajno se nastanio u Hrvatskoj, u ratu je završio u partizanima, a poslije rata upisao je Akademiju za primijenjenu umjetnost u Beogradu da bi po dolasku u Zagreb radio u radionici Krste Hegedušića, rekao je, u povodu Perićeve smrti, za Dubrovački vjesnik povjesničar umjetnosti Igor Zidić.

Zidić je istaknuo kako Perić nikada nije bio komercijalni slikar te da je slikarstvo pokazivao u ozbiljnom svjetlu. Podsjetio je da je umjetnik prošle godine donirao Umjetničkoj galeriji Dubrovnik dva djela - Vedar dan III, iz 1997. i Val, djelo koje je nastalo oko 1997. te da su ta djela prvi put predstavljena dubrovačkoj javnosti 13. prosinca prošle godine, kao i da je svoja djela darovao i drugim galerijama.

Hrvatski slikar Šime Perić rođen je u Antofagasti u Čileu, 10. ožujka 1920. Zidno slikarstvo studirao je na École des Beaux-Arts u Parizu, a diplomirao 1952. na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu. Bio je suradnik Majstorske radionice K. Hegedušića od 1952. do 1957.,  profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1969. do 1984. te član skupine Mart (1957.) i galerije Forum u Zagrebu.

U razdoblju od 1947. do 1968. bavio se kopiranjem fresaka od Istre do Makedonije. Isprva je slikao intimističke prizore dubokih kolorističkih naslaga, potom se priklonio informelu (Kompozicija III, 1961.). Razrađujući prethodna likovna iskustva od početka 1970-ih bio je zaokupljen slikanjem kružnih elastičnih oblika snažne kromatske izražajnosti (ciklus Atlantida, od 1975.). Od 1985. oblikovao je maštovite ritmizirane skulpture od često obojena drva - Rekvijem za bračke iseljenike umrle u Antofagasti, 1988. i Energija moći, 2005..

Nagradu 'Vladimir Nazor' za životno djelo dobio je 1989.