Predavanje je počelo prikazom tri fotografije glavnog zadarskog trga koji je predstavljen u tri faze, kao Gospodski trg ili Piazza dei signori s nekoliko ljudi na trgu, zatim kao Narodni trg prepun pučanstva te kao Poduzetnički trg s nizom štekata i suncobrana i značajno reduciranim javnim prostorom i funkcijom.

Uslijedio je uvod u temu s primjerima poznatog muzeja Guggenheima u Bilbau i Kunsthausa u Grazu koje je Petrić usporedio sa zadarskim Morskim orguljama i Pozdravom Suncu arhitekta Nikole Bašića. Ono što je zajedničko je simbolička prepoznatljivost, ali tu, naravno, prestaje sličnost. Petrić smatra da su zadarski primjeri nastali slučajno i kao rezultat monopola jednog arhitekta. Za razliku od Zadra, baština Splita i Dubrovnika je u svijetu već prepoznata.

U nastavku predavanja Petrić je podsjetio da je kreiranje kulturne politike relativno novijeg datuma i počinje pedesetih godina prošlog stoljeća, najprije kroz afirmaciju visoke umjetnosti. U periodu od 1960. do kraja 70-ih godina kultura se popularizira, sadržaj postaje dostupan u smislu razumijevanja i u kulturu ulaze elementi zabave i popularne kulture. Početkom 90-ih uvodi se novi neoliberalni princip u kojem je najvažniji tržišni aspekt i ekonomski doprinos kulture.

U bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj se, posebno u 70-im i 80-im godinama, pratilo svjetske kulturne trendove, a nakon osamostaljenja, 90-ih godina kultura postaje nacionalistička, da bi posljednjih trinaest godina opet bio usvojen koncept neoliberalizma.

Petrić smatra da su gradovi poseban oblik administrativnog organiziranja koji u globaliziranom svijetu postaje glavni faktor oblikovanja kulturne politike. 'Nacije i države padaju u drugi plan, korporacije postaju nadnacionalne i svemoćne. Grad postaje ključan za provođenje svih politika, pa i kulturne' tvrdi Petrić.

Veliko svjetsko sociološko i politološko istraživanje provedeno u 13 zemalja u kojima je sudjelovalo 2376 gradonačelnika je definiralo neke pravce razvoja budućeg grada koji se može definirati kao kreativni grad, obrazovni grad i grad kao kulturna scena.

Split je mješavina svega toga i sva tri scenarija i modela se mogu primijeniti na njega. 'Definiranje Splita kao turističkog grada je nešto najgore što mu se može dogoditi. Ako se grad bude razvijao isključivo u smjeru turizma, osuđen je na propast. Orijentiranost na turizam će potpuno istisnuti građane iz centra grada', upozorio je Petrić.

Na tribini je bilo riječi i o kandidaturi Splita za Europsku prijestolnicu kulture. Petrić je naveo da se Graz kao jedan relativno bogati grad jedva iščupao iz dugova kada je postao prijestolnica kulture. Drugi primjer je Maribor koji je bankrotirao, tako da ta ideja zapravo i nije realistična za Split, osim u slučaju da se krene u realizaciju u više dalmatinskih gradova zajedno.

Mirko Petrić je opet upozorio na skorašnji ulaz Hrvatske u Europsku uniju koji će donijeti dramatične promjene na ovaj prostor, posebno u priobalni pojas.

'Split više neće biti monokulturni grad i morat će se poraditi na toleranciji. Doći će do ogromnog priljeva novog kapitala i investitori koje sadašnja vlast tako pobožno priziva će nahrupiti u Dalmaciju. To će biti veliki izazov i za novu gradsku vlast koja će morati odgovoriti na taj izazov. Najbolji model bi bio obrazovni grad i jedini pravi resurs je Sveučilište koje sada nije na visini tog zadatka', zaključio je Mirko Petrić.