BIBLIOTEKA XX. VEK

Strategije malih otpora

  • Autor: Katarina Luketić
  • Zadnja izmjena 03.11.2011 12:09
  • Objavljeno 03.11.2011 u 12:09
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Kada bih trebala odabrati najugledniju biblioteku na ovim prostorima – na jeziku na kojem se međusobno dobro razumijemo, bez obzira na to kako taj jezik ovdašnje države nazivale – i kada bih trebala izdvojiti osobu koja uređuje knjige u punom smislu riječi, dakle promišljeno, znalački, kreativno i angažirano, onda bi to bili Biblioteka XX. vek i njezin urednik Ivan Čolović

U tom izboru sigurno ne bih bila usamljena jer knjige iz Biblioteke XX. vek, neobična džepnog formata, raznobojnih korica i jedinstvene numeracije, imaju kultni status za mnoge. Te su nas knjige upoznale s inozemnim teorijama, iz njih smo učili misliti, one su pomagale razumijeti našu traumatičnu stvarnost.

Mjera uredničkog uspjeha

Uspjeh Čolovićeve biblioteke nije moguće procjenjivati mjerilima današnjeg tržišnog izdavaštva – nema tu velikih zarada, divot-izdanja, zvučnih, bestseler autora, unosnih tiraža i pompoznih gostovanja. Nema ni godišnje progresije objavljenih naslova, mreže vlastitih knjižara, bujanja bibliotečnih nizova kojima se želi pokriti sve: od hard core teorije preko self helpa do uzgoja bilja.

Jednostavno, Čolović uopće nije uspješan urednik i izdavač po mjerilima tranzicijskog kapitalizma. On se ne upušta u igre moći u knjiško-nakladničkom ringu, izbjegava prve redove kulturnog establišmenta i uporno se drži margine, njezine slobode i svojih, riječima teoretičara Michel de Certeau, 'strategija malih otpora'. Zato on predstavlja neke druge vrijednosti i vraća vjeru da se – usuprot vremenu – može raditi po vlastitim pravilima.

A po vlastitim pravilima Čolović je radio i devedesetih, u vrijeme rata, državne represije i politika neprijateljstava. Tako je radio i ranije, krajem osamdesetih, u vrijeme rasta nacionalizama, ekonomskog propadanja i ideološkog prestrojavanja, pa i još ranije, osamdesetih i sedamdesetih, za partijskih pritisaka, zabranjivanja knjiga i ideološke zatvorenosti. Zapravo, sve tako već 40 godina, u 200 objavljenih izdanja Biblioteke.

Studija slučaja

Iznimnu i za naš kulturni prostor paradigmatsku biografiju Biblioteke XX. vek u povodu njezina 40-godišnjeg opstanka ispisala je beogradska povjesničarka Dubravka Stojanović u knjizi 'Noga u vratima'. Knjiga je objavljena kao jubilarno dvjestoto izdanje i prošlog je tjedna predstavljena na alternativnom Sajmu Biblioteke XX. vek u Beogradu. Ali, već njezin podnaslov 'Prilozi za političku biografiju Biblioteke XX. vek' upućuje da ona nije zamišljena kao prigodničarska zdravica u slavu biblioteke i njezina urednika i da joj nije namjera muzealizirati, mumificirati jedan kulturni specifikum. Priča o Biblioteci XX. vek zapravo je priča o društvenom kontekstu u kojem je ona nastala i preživjela do danas (a 'uvijek je bilo više razloga da prestane izlaziti nego da opstane'); o ideologijama i politikama koje su pritiskale i još pritišću kulturno polje, o podaništvu i otporu, o konformizmu i autonomnosti, o elitama i gerilama.

Autorica ne baja staru priču o čistoj/uzvišenoj kulturi i prljavoj/niskoj politici, o kuli bjelokosnoj u kojoj se stvara kultura Knjiga, i na koju ne utječu parole s političkih mitinga, naredbe iz kabineta, represija s ulica... Ona gradi kompleksnu sliku prošlosti i široko rasvjetljuje složene mehanizme prema kojima se odvijao i odvija kulturni život. Ni u jednom sistemu stanje u kulturi ne može biti stabilno, jer 'kultura je pobuna', borbeno polje značenja. Priželjkivanje idealnog života u kojem intelektualac predano okopava svoj vrt bez obzira na to kakve bile prilike preko ograde, pokazuje da smo zaglavili u misaoni autizam i izgubili vezu sa stvarnošću.

Noga u vratima zamišljena je kao studija slučaja, u kojoj se kroz povijest jedne biblioteke markiraju najvažnije točke ukupne jugoslavenske, srpske i uopće regionalne prošlosti i sadašnjosti. Autorica je za to višestruko kompetentna – s jedne strane, kao istraživačica novije srpske povijesti i autorica važnih knjiga pisanih kontra službene struje srpske historiografije. S druge, kao insajderica, i upravo taj odnos autorice i teme, koji pobija tradicionalnu tezu o povjesničarskoj distanci kao garanciji objektivnosti, podcrtava jedan važan aspekt priče o Biblioteci XX. vek. To su osobne veze, prijateljstva, solidarnost s kolegama i bliskosti koje se uspostavljaju bez obzira na to što kroje državne politike i kulturne elite. Bez mistificiranja, Čolovićeva je Biblioteka preživjela do danas – i to jedina od teorijskih biblioteka iz jugoslavenskog perioda (velikih izdavača poput BIGZ-a, Nolita, Grafičkog zavoda Hrvatske) – dobrim dijelom zahvaljujući postojanju onoga što sam urednik zove 'malim krugom slobode.

Biblioteka XX. vek objavljuje knjige s područja antropologije, sociologije, političke teorije, sociolingvistike, psihologije, etnologije, teorije kulture itd. U njoj su po prvi puta objavljeni mnogi prijevodi koji fundiraju današnja znanja o identitetima, nacionalizmu, Europi i Balkanu, izmišljenim tradicijama, suvremenim mitovima, jezičnim politikama... Ona je u (post)jugoslavenski prostor uvela autore poput J. G. Frazera, Edgara Morina, Anthonyja Smitha, Mary Douglas, Clifforda Geertza, Erica Hobsbawma, Edwarda Saida, Vladimira Propa, Marie Todorove... Tu su objavljene ključne knjige za tumačenje devedesetih u kojima se destruiraju kolektivni mitovi, naracije i diskursi, autora/ica kao što su Ranko Bugarski, Dunja Rihtman-Auguštin, Svetlana Slapšak, Vjekoslav Perica, Ivan Čolović... Nakon 2000. brojne knjige otvaraju nove teme važne za shvaćanje postideoloških društava na Balkanu, novog kolonijalizma i sl., autora Mitje Velikonje, Radost Ivanova, Arjuna Appadurai itd.

Povijest otpora

Priča o Biblioteci XX. vek počinje 1971. kada Ivan Čolović dolazi u Narodni univerzitet Braća Stamenković i počinje uređivati biblioteku teorijske literature. No, već četvrta knjiga po redu, i to ona Dobrice Ćosića, bila je zabranjena, dok su se u pozadini odvijala dramatična gušanja liberalnih inicijativa u Hrvatskoj i Srbiji. Naravno, Ćosić još nije stasao u ono što će biti krajem osamdesetih i u devedesetima, a činjenica da su se jednom Ćosić i Čolović našli na istoj strani opominje da se povijest ne može tumačiti u ključu banalnih binarizama i optici 'naknadne pameti'. Rasplet te afere bio je takav da je Ćosić nakon nekoliko mjeseci iznova izabran za voditelja jednog važnog udruženja, dok je Čoloviću uručen otkaz.

Čolović potom zaštićuje u Autorskoj agenciji svoju koncepciju Biblioteke XX. vek i tijekom sedamdesetih i osamdesetih objavljuje niz važnih prijevoda i domaćih djela pod kapom različitih izdavačkih kuća (Duga, BIGZ, Prosveta). Zahvaljujući spomenutoj registraciji, Biblioteka 1989. postaje autorsko djelo svoga urednika i on počinje objavljivati knjige samostalno.

Nakon 1990. zbog urednikova antiratnog angažmana u brojnim akcijama nezavisne, antimiloševićeve scene Beograda (o kojima su hrvatski mainstream mediji šutjeli, inzisitirajući na esencijalističkoj slici srpskog društva kao vjekovnog neprijatelja), Biblioteka je bila iznova na udaru politike, ali knjigu su se ipak objavljivale. Godine su to kada Čolović piše Politiku simbola i Bordel ratnika, analizirajući u njima aktualne političke mitove i naracije, paraliteraturu i novokomponirane folklorno-epske obrasce koji su zavladali u stvarnosti.

S demonstracijama, padom Miloševića i koalicijskom vladom u Srbiji, piše Stojanović, nisu nastupile dubinske promjene, već prije ideološka i politička konfuzija. U toj konfuziji, na toj novoj 'krivini revolucije' nije bilo lako preživjeti i ostati svoj. Čolović se tada iznova vratio 'na svoju dobro poznatu poziciju – na marginu', održavajući svoj 'mali krug slobode', koji se nakon 2000. širi i intenzivnim suradnjama u tzv. jugosferi.

Kozmos jednog urednika

Ispisujući biografiju jedne biblioteke Dubravka Stojanović piše najviše o kontekstu, o društveno-političkom ambijentu i ideološkom teretu pod kojim su se knjige uređivale, objavljivale, distribuirale... U kozmosu jednoga urednika (da parafraziram čuvenu Ginzburgovu 'studiju slučaja' koja preko kozmosa jednog mlinara iz 16. stoljeća pokazuje odnose hereze, religije i znanosti) zrcale se obilježja i jugoslavenskog socijalizma, i srpskog nacionalizma, i balkanske tranzicije. Zrcale se razne ideologije i njihove često istovjetne prakse vladanja, ali još i više važnost pojedinačnih izbora i osobnih strategija malih, svakodnevnih otpora. Jer, kako piše Dubravka Stojanović, 'prostora za otpor uvijek je bilo'.

Uz 40 godina i 200 izdanja Biblioteke XX. vek te knjigu Dubravke Stojanović: Noga u vratima – Prilozi za političku biografiju Biblioteke XX. vek

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi