TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Prva sezona 'Američkog vandala' počela je kao zezancija, ali već druga ozbiljno igra na dramsku kartu

  • Zrinka Pavlić
    Autor: Zrinka Pavlić
  • Zadnja izmjena 21.10.2018 14:26
  • Objavljeno 21.10.2018 u 14:26
Prizor iz serije 'Američki vandal'

Prizor iz serije 'Američki vandal'

Izvor: Screenshot / Autor: screenshot

Nakon izvrsne prve sezone kvazidokumentarističke serije 'Američki vandal', u kojem su mladi srednjoškolski entuzijasti istraživali slučaj crtanja penisa po automobilima članova nastavničkog vijeća, u drugoj su sezoni Peter Maldonado i Sam Ecklund preuzeli drugi slučaj srednjoškolskog vandalizma - začinjavanje limunade u školskoj kantini laksativima

Nema tog filmskog ili TV-serijskog žanra koji bi živ čovjek smislio, a koji se neki drugi živ čovjek ne bi sjetio parodirati, parafrazirati, imitirati ili na neki drugi način pomaknuto obraditi. Tako je i sa žanrom dokumentarnog filma ili serije. Lažni dokumentarci ili, kako bi rekli Ameri (da su Hrvati) - mockumentarci nisu neka bogznakako nova pojava - isfuravao ih je još Christopher Guest sa svojim legendarnim i urnebesnim mockumentarcima kao što su 'Ovo je Spinal Tap', 'Najljepši pas na izložbi' i 'Moćni vjetar', u kojima se sprdao iz heavy-metal bendova, izložba pasa i folk-glazbenih klanova. No u novije su vrijeme posebo postali popularni dokumentarni serijali koji su obrađivali teme stvarnih zločina i zločinaca, serijali koji su snimani kao svojevrsne istrage i napeti krimići pred kojima smo grizli nokte kao da gledamo igrani triler. Jedan od rodonačelnika žanra bio je sad već legendarni i nagrađivani radijski podcast 'Serial', a jedan od najpopularnijih Netflixov serijal 'Making a Murderer'.

Zanimljivo je zato što je upravo Netflix u svoj repertoar uvrstio mockumentarističku seriju koja na pomalo podrugljiv način obrađuje upravo tu zlatnu koku ove platorme - seriju 'Američki vandal', snimljenu gotovo identičnim stilom, ritmom i estetikom kao što je snimljeno i bezbroj Netflixovih dokumentarnih serijala iz područja stvarnog zločina. Jedina je razlika u tome što se zločini opisani u dvije dosad prikazane sezone 'Američkog vandala' uopće nisu dogodili. I u tome što su ti zločini - užasno smiješni.

U obje sezone 'Američkog vandala' među glavnim nam se junacima prikazuju njegovi navodni tvorci i istražitelji koji svoju istragu snimaju kao školski projekt. To su dva štreberčića iz srednjoškolskog AV kluba, Peter Maldonado i Sam Ecklund. U prvoj su sezoni istraživali prekršaj svojeg školskog kolege, koji je navodno na automobile članova nastavničkog vijeća nasprejao crteže penisa. Vjerujući da je njihov kolega nepravedno optužen i da iza toga stoji dublja i ozbiljnija zavjera, Peter i Sam prokopali su sve što im je bilo dostupno - od snimaka školskih sigurnosnih kamera, preko izjava i priča školskih kolega pa sve do sadržaja njihovih mobitela, koji su se sastojali od videosnimaka ključnih trenutaka, ali i od brojnih poruka među učenicima koje su otkrivale ne tako očite odnose. Na kraju su uspjeli otkriti pravog počinitelja i svojeg optuženog kolegu osloboditi krivnje, a serija se od urnebesno smiješnog, ali u biti primitivnog niza doskočica o pimpecima pretvorila u ozbiljnu, mudru, čak i potresnu analizu drame u kojoj odrastaju današnji američki tinejdžeri.

E, sad. Čovjek bi rekao da takav sprdežni manevar nema potencijala za više od jedne sezone, ali čovjek bi se prevario, i to upravo zbog ovog zadnjeg dijela. Dok je prva sezona Vandala počela kao zezancija koja će nas sve vratiti u djetinjstvo i mladost, kad su nam pimpeci i ostala 'sramna' tjelesna obilježja bila nevjerojatno smiješna, a završila ozbiljno i dirljivo - u drugoj su sezoni autori odmah zaigrali na dramsku kartu.

Naravno, to ne znači da su se odrekli komičnog motiva koji je većinu gledatelja privukao seriji. A, ne. Druga sezona počinje svojevrsnom metapričom - onom u kojem naši glavni junaci, dva šmokljančića iz AV kluba, stječu slavu zbog svojeg srednjoškolskog serijala o kolegi Dylanu koji zapravo nije nacrtao pimpeke na aute, pa im se zbog toga počinju obraćati tinejdžeri iz cijele Amerike sa sličnim ili ne baš tako sličnim pričama, a za njih se zainteresira i Netflix, koji im daje mnogo veća sredstva da snime još jedan serijal. To ih dovodi do jedne bogataške katoličke gimnazije na američkom sjeverozapadu, u kojoj je tajanstveni počinitelj izazvao nekoliko incidenata s izmetom, želeći tako učenicima te škole poručiti da su puni govana. Najspektakularniji je incident u kojem je u limunadu koja se poslužuje u školskoj menzi ubacio laksative i time izazvao masovni proljev po zahodima i hodnicima škole, opsežno dokumentiran na brojnim snimkama učenika.

Foršpan za drugu sezonu 'Američkog vandala'

Izvor: Društvene mreže / Autor: Netflix

Slikovita, primitivna i urnebesno smiješna šala odrađena je, dakle, već na početku. No ono što slijedi mnogo brže nego u prvoj sezoni pretvara se u tjeskobu, strah i dramu odrastanja u američkom srednjoškolskom okruženju, i to u doba društvenih mreža, histerične potrebe za održavanjem što boljeg imidža i neprestanog straha od odbačenosti te poruge drugih učenika.

Naša dva glavna lika i ovaj put uspijevaju otkriti pravu istinu, koju ovdje neću spominjati da ne bih kvarila užitak onima koji još nisu gledali seriju, ali činjenica da su ovaj put doista samo promatrači, a ne i šulkolege osoba koje snimaju kao da čitavu dramu i tjeskobu njihovih protagonista čini još vidljivijom i opipljivijom. Pete i Sam ovaj put nisu dio mikrosvemira u kojem obitavaju učenici škole u kojoj se događaju izmetni incidenti. Ovaj put nisu navikli na ponašanje koje ih okružuje. Ovaj put nemaju toliko osobnih odbojnosti ni naklonosti kao u prvoj sezoni. Izmaknuti su i gledaju zbivanja izvana, znaju da postoji svijet izvan svojevrsnog azila elitne škole u koju su zavirili sa svojom kamerom. I zbog toga je ono što otkrivaju oporog okusa i podosta tužno.

Prva sezona Vandala bez sumnje je bila smješnija i obilovala je šalama koje su bez imalo sumnje završile na brojnim internetskim memeovima. U drugoj ih je sezoni manje, ali je ona to nadoknadila jačim i dubljim emotivnim nabojem, pa i štiklecima za razmišljanje o tome kako je odrastati uz sve jači pritisak društvenih mreža koje doslovno mogu definirati i razarati živote mladih ljudi. A to je, ako se uzme u obzir da je cijeli projekt počeo kao sprdnja na račun true crime dokumentaraca, doista impresivno postignuće.​​​​​​​

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!