U subotu 18. srpnja preminuo je dugogodišnji član Društva hrvatskih književnika, prof. dr. sc. Gajo Peleš, dobitnik državne nagrade Vladimir Nazor za životno djelo za svoje stvaralaštvo u području književnosti i doprinos disciplini bibliotekarstva u Hrvatskoj
Prof. Peleš bio je redovni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, predstojnik Katedre za opću povijest književnosti i pročelnik poslijediplomskog studija književnosti. Zasnovao je Studij bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu (danas Odsjek za informacijske znanosti). U književno-znanstvenom radu posebice se bavio teorijom proze, semantikom književnoga teksta i teorijom povijesti književnosti.
vezane vijesti
Gajo Peleš rođen je 1931. u Karlovcu. Diplomirao je i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je pokretač i glavni urednik kulturne revije '15 dana'. Od 1963. radi kao kritičar i urednik Literarne redakcije pa potom Ill. programa Radio-Zagreba. Godine 1967/1968. predaje na Sveučilištu u Lilleu, a od 1968. do 1970. u Parizu Université Paris VIII - Vincennes). Godine 1972. postaje docent, a 1982. redovni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu, piše HRT.
Bio je šef Katedre za opću povijest književnosti i pročelnik poslijediplomskog studija književnosti. Zasnovao je studij bibliotekarstva i jedan je od utemeljitelja Odsjeka za informacijske znanosti. U književno-znanstvenom radu posebice se bavi teorijom proze, semantikom književnoga teksta i teorijom povijesti književnosti. Uz niz rasprava objavio je knjige: Poetika suvremenog jugoslavenskog romana 1945-1961. (1966.), Iščitavanje značenja (1982.), Priča i značenje (1989.), Tumačenje romana (1999.).
Laureat Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo
Kada mu je 2002. godine bila dodijeljena Nagrada 'Vladimir Nazor' za životno djelo bilo je istaknuto da je "od samoga početka bavljenja književnošću Gajo Peleš bio njezin je pažljiv čitatelj i tumač. Usmjeren na složeni svijet romana, posebice francuskoga i ruskoga realističkog te modernog romana, Gajo Peleš u svojim književnoteorijskim analizama uspostavlja samosvojan i znanstveno originalan metodološki aparat.
'Po prirodi svoga teorijskog bića uvijek sklon hermeneutici i dijalogu, on vlastite teorijske rasprave uvijek smješta u prostor suvremene misli o književnosti, prateći njezine tokove od formalizma, strukturalizma i semiotike, do estetike recepcije i filozofije dekonstrukcije. Priča i značenje, kako glasi naslov Pelešove ključne knjige s konca osamdesetih, temeljni su pojmovi u njegovim analizama, a pitanje kako razumjeti i kako iščitati značenje teksta provlači se kroz sve njegove studije', ocijenjeno je tom prigodom. Istaknuto je da je 'kao pravog hermeneuta i tumača, Peleša zanimalo kako se proizvodi 'slika svijeta' u književnim djelima, te kako čitatelji uspostavljaju odnos izmedu mogućih svjetova književnosti i stvarnoga svijeta.'
Temeljni je Pelešov istraživački poriv književno-povijesna analiza pojedinoga književnog teksta, i on se ponajbolje realizira u knjizi 'Tumačenje romana' objavljenoj 1999. godine, koja sumira mogućnosti uspostavljanja značenjskih sustava u pripovjednoj knjizevnosti. U njoj Gajo Peleš identificira konstrukciju narativnog teksta na svim njegovim razinama, od opisa, uloge dijaloga, fabule i lika, do pitanja o potrebi za romanom u suvremenom svijetu. Roman je, kao što kaže sam autor, velika pripovjedna forma, koja je 'mnogima vjerni pratilac kroz cijeli život'. Na tome bismo tragu mogli kazati kako je književnost u cjelini vjerni pratilac profesora Peleša u njegovu životu, ali da je istovremeno on njezin najvjerniji tumač i zagovaratelj, stajalo je u obrazloženju nagrade, piše HRT.
Ispraćaj profesora Peleša će se održati u četvrtak, 23. srpnja, u 11.55 sati, u krematoriju na Mirogoju.
