Po riječima Borisa Svrtana, koji je predstavu dramatizirao, režirao i u njoj glumi, riječ je o predstavi punoj humora ali i Gotovčeve cjeloživotne borbe za pravo na raznolikost nasuprot ograničavanju.

Monodrama tematizira i monstruozne političke procese, pakao jugoslavenskih kazamata, ali i beskompromisnu analizu hrvatske suvremenosti, koja duhovitim i iskrenim pogledom skromnog promatrača Vlade Gotovca dobiva sasvim novu dimenziju.

'U trenutku kada se politika beznadno ukopava u lijeve i desne rovove živo sjećanje na Vladu Gotovca može biti poziv na elementarnu moralnost, odgovornost i uljuđenost', ustvrdio je Svrtan dodavši kako samo čovjek koji je iskusio osobno sav cinizam svijeta može nas naučiti ponovno skromnosti te nas ohrabriti u činjenju dobra.

O tome kako je predstava nastala prisjetio se na konferenciji za novinare ravnatelj Histriona Zlatko Vitez rekavši da je čuo kako je Svrtan napravio monodramu o njegovom velikom prijatelju Vladi Gotovcu.

'Odmah sam poželio da ona zaživi u Histrionskom domu, jer je Gotovac bio veliki prijatelj Histriona i ni jednu premijeru nije propuštao', prisjetio se Vitez.

Tekstove Vlade Gotovca odabrao je Čedo Prica, a glasove kćeri i žandara koji se čuju u predstavi posudile su Petra Svrtan i Ivan Čuić, dok je asistent redatelja Nina Erak Svrtan.