Možda vam je promaklo, ali prije godinu dana već smo povukli paralelu između najveće ljubavne priče u povijesti rokenrola – one između članova Fleetwood Maca tijekom snimanja albuma 'Rumours' – i najveće ljubavne priče sadašnjosti rokenrola. Riječ je o propaloj vezi između Karly Hartzman, šefice benda Wednesday, i M.J.-a Lendermana, kantautora, donedavnog gitarista u istom tom bendu i do prije godinu i nešto njezinog dečka.

Hartzman (28) i Lenderman (26) dva su autorski najprofiliranija izdanka scene grada Ashevillea u Sjevernoj Karolini, grada na čijem su rubu, na imanju Haw Creek, dvoje mladih glazbenika svirali, gledali utrke Formule 1 i tukli bong za bongom. Za tako mlade ljude i kratke karijere napisali su previše dobrih pjesama jedno o drugom, a jedna od njih – 'She's Leaving You', s Lendermanovog albuma 'Manning Fireworks' – upala nam je u uho baš negdje prošle jeseni, kad je njihov prekid postao javna činjenica, šest mjeseci nakon što se dogodio u Tokiju, u jeku svjetske turneje.

Strah od budućnosti ljubavi

Šest mjeseci tako su Hartzman i Lenderman od ostatka benda skrivali da više nisu zajedno, a u tom je periodu snimljen i album o kojemu danas govorimo, 'Bleeds' grupe Wednesday. Na njemu Hartzman u preko nekoliko pjesama eksplicitno progovara o vezi s Lendermanom, strahu da će različite ekonomske, socijalne i klasne pozadine iz kojih dolaze pokvariti njihov odnos, strahu od toga da će se tako velika i lijepa ljubav pretvoriti u ono u što se na kraju sve obitelji pretvore – rutinsku mješavinu trke za djecom, karijerom i slobodnim vremenom.

Najbolnije o tim temama Hartzman progovara u 'Elderberry Wine', pjesmi u kojoj lirski subjekt – teško je zamisliti da to nije ona – mota džoint uglavnom od CBD kanabisa i mašta o tome da bi mu rodila dijete. Još je direktnija u 'The Way That Love Goes', u kojoj krivicu za propast njihove veze preuzima na sebe, gorko zaključujući da njega tamo negdje čeka neka druga, strpljivija žena koja mu može dati više od nje.

Tako bolna priča mora imati i ispušni ventil, a njega Hartzman nalazi u još većim crnjacima: od slika susreta sa svojom boljom polovicom u izravnom prijenosu sprovoda, preko mrtvog tijela na obali prijatelja koji je bio instruktor raftinga, do povraćanja u prvim redovima koncerta Death Gripsa. Sve je ovo Hartzman doživjela, vidjela ili makar slušala u podcastima o stvarnim zločinima, popkulturnoj opsesiji sličnoj Lendermanovoj ljubavi prema igri Guitar Hero, a koja ga je, sam to priznaje, formirala kao gitarista.

Vrijeme liječi sve

Sve te slike Hartzman ispaljuje s potrebnom dozom sarkastičnog humora, ali i suverenošću velike američke rock ikone, tvrdo utaborene u rodni Greensboro, kamo se vratila nakon propasti farme u Ashevilleu i veze s Lendermanom, te se riješila pametnog telefona, tračeva o propasti njihove veze i medijske toksičnosti. Ta autentičnost, ukorijenjenost u lokalno, ali i zvučna paleta velikih američkih rock utjecaja iz 1990-ih, od Counting Crowsa (u kojima su joj svirali roditelji), preko klasičnog countryja, do Dinosaur Jr.-a i Fugazija, formiraju sliku novog alternativnog rock zvuka ruralne Amerike, čija je perjanica – sad se vidi – upravo Wednesday.

Nažalost, bez Lendermana, čovjeka koji će evidentno ostati njezin Lindsey Buckingham, barem u pjesmama. A to znači da je Hartzman, iako više nisu zajedno u bendu, njegova Stevie Nicks. Fleetwood Mac, ili ono što je od njih ostalo, najavili su da će, nakon bezbroj raspada u krvi do koljena, možda zasvirati još jednom. Hartzman i Lenderman razišli su se mirno, pedesetak godina mlađi od njih. Zaključak izvucite sami.