Plesna predstava će se održati 10. i 11. studenoga 2012. u dvorani Gorgona, MSU u 20 sati: to je plesni omnibus troje mladih koreografa ujedinjenih oko teme današnjeg društva kao naslijeđa promjena započetih krajem 60-ih godina prošlog stoljeća
Koreografi predstave PROmjene su Aleksandra Mišić, Martina Nevistić i Ognjen Vučinić, a kao plesači nastupaju i: Sara Barbieri, Petra Chelfi , Aleksandra Mišić, Martina Nevistić, Ognjen Vučinić, Petra Valentić i Anteo Ukušić.
Dramaturgiju potpisuje Rona Žulj, a glazbu Samir Kadribašić. Za odabir kostima zaslužna je Kristina Jakovac Bangoura
Dugogodišnji plesači ansambla, koji su u međuvremenu stasali i u koreografe, bili su inspirirani šezdesetim godinama prošlog stoljeća, vremenom previranja, vremenom završetka Hladnog rata, razvoja medija, početka masovnih komunikacija, studentskih demonstracija, borbe za ljudska prava te općeg buđenja svijesti, kao i razvojem pop kulture. Autori se bave društvenim pitanjima aktualnima danas jednako kao i tada. Predstava je uzbudljivo plesno putovanje kroz vrijeme.
Ognjen Vučinić u prvom dijelu omnibusa tematizira položaj žene u društvu, kao i žensku perspektivu na vlastitu društvenu ulogu. Pomicanje fokusa sa žene u ulozi majke kućanice na ženu koja istražuje vlastite mogućnosti i ambicije, isprepleteno je s intimističkim pristupom propitivanja ženstvenosti kao imperativa koji nameće tradicija, ali i modna industrija kroz medije već desetljećima.
U drugom dijelu Martina Nevistić se bavi ideologijom nenasilja. Polazeći od suodnosa zajedništva i prava na individualnost, Martina gradi priču o potvrđivanju prava pojedinca na samoodređenje i samoostvarenje, o izlaženju iz okvira koje nameću društvene ustaljene norme, o spontanosti i slobodi, otvorenosti i toleranciji te shvaćanju društva kao skupa različitih jedinki koje čine jedan organizam.
Za završetak, Aleksandra Mišić stvorila je energičan i političan komad inspiriran vječnom borbom za pravo glasa, točnije – za pravo da se progovori. Koristeći kao inspiraciju ikoničke fotografije prosvjeda iz 60-ih, Aleksandra Mišić razvija snažnu priču o proboju volje, o čovjekovoj želji da ga se čuje, da bude slobodan u izricanju.
Uz izazov stvaralačkog procesa triju različitih umjetničkih senzibiliteta, Aleksandra Mišić, Martina Nevistić i Ognjen Vučinić postigli su preplitanje motiva unutar zajedničkog polja interesa zadržavajući suverenost vlastitih koreografskih rukopisa objedinjenih u jedinstvenu cjelinu predstave.
