filmski osvrt zrinke pavlić

Prazni likovi, loše režirane akcijske scene i bespotrebno kompliciranje čine 'Tenet' napornim, a na momente i dosadnim

  • Zrinka Pavlić
    Autor: Zrinka Pavlić
  • Zadnja izmjena 26.09.2020 15:53
  • Objavljeno 26.09.2020 u 15:53
tportal

Izvor: Profimedia / Autor: Image Capital Pictures / Film Stills / Profimedia

Odmah za početak - upozorenje. U ovome tekstu postoje 'spoileri' pa ako vam to smeta, pričekajte s čitanjem dok ne pogledate film. A ako prije gledanja želite kratku ocjenu - film je prepun praznih likova bez karakteristika, loše režiranih akcijskih scena, bespotrebno zakompliciranih začkoljica s vremenskim 'iščašenjima', kilave glume i suvišnih minuta koje ga čine napornim, pa čak na momente i dosadnim. Nolanov blockbuster koji je trebao oživjeti kina nakon karantene dobar je samo u koreografiji nekih tučnjava, u nizu impresivnih plovila i vozila te u odabiru zanimljivih lokacija snimanja.

Mislim da ću odustati od gledanja filmova Christophera Nolana. Zadnji njegov film koji mi se doista svidio bio je 'Memento', što znači da mu već dvadeset godina gledam kroz prste zbog tu i tamo pokojeg solidnog ili zabavnog filma, kao što su 'Inception' i 'Dunkirk', dok ga u svemu drugome sve više doživljavam kao kroničnog gnjavatora koji sam sebe shvaća puno preozbiljno. Svaki mu je sljedeći film sve dulji i nepregledniji, likovi sve slabije razrađeni i plošniji, normalnu, ljudsku prokrvljenost i emocije ne zna pokazati ako u to ne umiješa pitanja života, smrti, opstanka čovječanstva i civilizacije, a akcijske scene - koje obožava - uopće ne zna dobro režirati, odnosno, smatra da je dobra režija = bacanje ogromne količine para na rekvizite, eksplozije i specijalne efekte.

Osim toga, primjećujem da je gnjavatorska crta očito genetska jer i njegov brat, Jonathan Nolan, koji je domaćoj publici poznat kao koautor 'Westworlda' pokazuje više nego očitu sklonost tome da gledateljima ne priča priču, nego im zadaje zagonetke, pa tu, izgleda, nema pomoći. Točno to u svojem novom filmu 'Tenet' radi i Christopher Nolan, a sklonost enigmatici kao obliku pripovijedanja ionako gaji još od 'Mementa'. Samo što je u 'Mementu' bilo i nekog drugog 'mesa'. U 'Tenetu' nema.

Glavna priča filma prati Protagonista. Lik je to koji nema imena, sam sebe naziva Protagonistom, a glumi ga John David Washington, koji je jako cool i fora, ali mu je za igranje te uloge više trebao trener borilačkih vještina negoli bilo kakvo glumačko umijeće. Nema apsolutno nikakve karakterizacije osim što je elegantan i vješt operativac kojemu nije teško ni ubiti ni umrijeti, ali nije psihopat jer se, recimo, sažali nad patnjom zlostavljane žene i požrtvovne majke. Protagonist je nakon jedne neuspješne akcije u ukrajinskoj operi pregrizao tabletu cijanida kad su ga uhvatili i mučili, ali je preživio jer je to bio test pa sad njegovi šefovi znaju da će lik radije dati život nego izdati drugove. Zbog toga ga prebacuju na još važniji zadatak - ni manje ni više nego spašavanje svijeta.

Svijet pak treba spasiti od Trećeg svjetskog rata, koji nije samo hladan, nego i temporalan. Naime, netko iz budućnosti pronašao je način da u prošlost šalje 'invertirane' predmete, koji se, kako im samo ime kaže, kreću unatrag. Metci se usisavaju u pištolje, vatre se pretvaraju u led, automobili voze unatrag i svašta nešto. Protagonist uspijeva otkriti da je sve povezano s jednom Indijkom koja trguje oružjem, a zatim i sa zločestim ruskim oligarhom Andrejom Satorom. Indijka je, ispostavlja se, članica organizacije Tenet, koja pokušava spriječiti pokretanje algoritma koji bi cjelokupnu budućnost izvrnuo unatrag te bi se ona sudarila sa sadašnjošću - odnosno, vlastitom prošlošću - i time poništila sav život u svemiru. Zločesti Rus Sator pritom je tim zlim silama u budućnosti više nego spreman pomoći zato što je tip koji i svojoj ženi otima sina te je zlostavlja pod egidom 'ako te ja ne mogu imati, ne smije te imati ni bilo tko drugi', a s obzirom na to da je smrtno bolestan, skroz mu je okej da i cijeli svijet povuče za sobom u ništavilo. Ako on ne može živjeti, zašto bi itko drugi.

  • +2

Tenet

Izvor: Profimedia / Autor: Melinda Sue Gordon / Hollywood Archive / Profimedia

I sad, tu ima neka hrpa akcija i događaja, sudaranja s kamionima, eksplozija na avionima, tučnjava koje se odvijaju unaprijed i unatrag, ali svu tu natrpanost zbilja nije potrebno prepričavati jer ako ćete gledati film, vidjet ćete i sami, a za prikaz svi ti štikleci zapravo nisu ni bitni. Ono što jest bitno da je cijeli film postavljen kao palindrom. Na to i upućuje njegov naslov - tenet je palindrom, odnosno riječ koja se čita jednako s obje strane - a i film je tako koncipiran. Kronologija mu se kreće s jedne i s druge strane. Pritom valja napomenuti i da je Christopher Nolan očito silno fasciniran takozvanom Satorovom zagonetkom, odnosno kvadratnim palindromom SATOR AREPO TENET OPERA ROTAS, odnosno latinskim riječima koje, kada se napišu jedna iznad druge, čitaju se isto u čak četiri smjera. Ta drevna zagonetka pronađena je na raznim mjestima diljem Europe, od kojih je najpoznatije njih devet, pa je i Nolan tu isfurao mistiku sa svojim algoritmom za uništenjem svijeta pokretanjem 'vremenskog palindroma' - jer se u priči taj algoritam sastoji od devet dijelova koje onaj tko želi pokrenuti takvo kretanje vremena mora sakupiti.

Uglavnom, eto ti ga na. Nolan se opet upustio u djetinjasto igranje kompliciranog domina ili već nekakve slagalice s gledateljima jer misli da je to jako pametno, a još se usput i nevjerojatno ozbiljno shvaća jer je priču razvezao tako da o toj njegovoj slagalici ni manje ni više nego ovisi opstanak svemira. Umorni gledatelj, kojeg su već u petom razredu na satovima latinskog naučili SATOR AREPO TENET OPERA ROTAS, isto kao što su ga naučili i ANA VOLI MILOVANA ili A MAN A PLAN A CANAL - PANAMA, vrlo brzo shvaća da se i Nolan time igra jer mu se film zove Tenet, glavni negativac Sator, krivotvoritelj Goyinih slika koje igraju ulogu u priči zove se Arepo, početak filma odvija se u operi, a Rotas Security čuva aerodrom u Oslu na kojem se odvija dobar dio akcije u jednom i drugom vremenskom smjeru. I dok umorni gledatelj misli: 'Okej, taj kvadrat te očito fascinirao da oko njega smisliš priču, ali DAJ SAD PRIČU', Nolan se do kraja filma ponaša kao da gledatelj nikada ništa neće shvatiti pa, osim jurnjave, akcije i debilana koje se zovu 'manevar vremenskih kliješta' u filmu nema ničega.

Kad kažem ničega - onda stvarno mislim ničega. Već sam spomenula da su mu likovi slabo karakterizirani, ali 'slabo karakterizirani' je kolosalni eufemizam. Njegovi likovi uopće nemaju osobina osim nekakvih 'mjesta rezerviranih za osobine'. Tipa, Protagonist je operativac CIA-e i špijunčina pa je, logično, vješt, okretan, inteligentan, brz, nosi super odijela, dobro barata oružjem i zna upravljati svakim prijevoznim sredstvom znanim čovjeku. Mora biti takav jer takvi su svi filmski špijuni i operativci, nema s tim vrdanja, a osim tih osobina, nema nijednu drugu. On je robot u službi nekog višeg cilja, a razrađen je tako da kada na kraju filma saznamo da je još nešto što sada ipak neću otkriti - to djeluje krajnje neuvjerljivo. Ne zbog toga što je Nolan oko tog raspleta ispleo prekompliciranu priču, nego zato što taj čovjek kao osoba ne postoji i teško nam je vjerovati da bi mogao imati bilo kakvu motivaciju, pa makar ta motivacija bila i (fanfare!) SPAŠAVANJE SVEMIRA!

Izvor: Društvene mreže / Autor: Youtube

Glavni negativac, Sator ima nešto malo više karakterizacije, tj. karakterizira ga porijeklo o kojem će nam Nolan dati par informacija tijekom filma, ali i ono što sam već napisala gore - da je oduran tip koji je spreman uništiti cijeli svijet samo zato što on umire. No problem sa Satorom nije samo taj što je karikirani stripovski zlikovac koji ne da dite materi i zlostavlja ženu povrh svih ostalih zlodjela koje čini, nego ga i Kenneth Brannagh glumi kao da igra u skeču amaterskog kazališta u kojem se ismijavaju Rusi.

Ženski likovi su isto žešća katastrofa. Trgovkinja oružjem, Indijka Priya, u filmu postoji samo zato da bi joj Protagonist tu i tamo došao, pitao je da mu objasni wtf se događa i da bi onda ona njemu i gledateljima malo usmjerila pozornost u pravome smjeru, dakle, ona je samo Nolanova trbuhozborčeva lutka za trenutke kada nije znao kako bi pričom objasnio što se događa pa je uveo predavačicu. Drugi ženski lik, sirota Kat Barton, odnosno bivša žena zločestog Rusa koja se pokušava dokopati otetog joj sina - plošna je da plošnija ne može biti i definirana isključivo majčinskim instinktom i požrtvovnošću. Optužila bih Nolana za seksistički prikaz žena, ali neću jer su mu muški likovi zapravo još gore definirani tako da nije riječ o rodnoj neravnopravnosti.

Imamo, dakle, glupu priču i bespotrebno zakompliciranu priču zasnovanu na palindromskoj slagalici koja se uči na prvih par sati latinskog, imamo likove koji nemaju gotovo nikakvu karakterizaciju i motivaciju, imamo tobože golemu dramu o opstanku svemira koja, s obzirom na to da počiva na takvoj glupoj enigmatskoj dosjetci, ispada apsurdno smiješna u svojoj pretjeranoj ozbiljnosti - što onda još ostaje u filmu? Aha, da - AKCIJA!

Akcije, dakako, ima mnogo, kao i u dosta Nolanovih filmova, ali, baš kao i u svim drugim Nolanovim filmovima koji sadrže puno akcijskih scena, i ovdje je Nolan tragično neuspješan. Njegove su akcijske scene toliko loše režirane da sam čitavo vrijeme razmišljala o Georgeu Milleru i njegovoj režiji filma 'Pobješnjeli Max: divlja cesta'. Uopće nisam ljubiteljica akcijskih filmova, pa time nisam ni ljubiteljica Divlje ceste, ali svatko tko je gledao taj film, znat će da su akcijske scene, od kojih se sastoji 99 % filma, briljantno režirane. U svakom trenutku, bez obzira na vrtoglavu jurnjavu, makljažu i akciju, točno znaš tko je tko, gdje je, zašto, s kim se i protiv koga bori i zbog čega radi ono što radi. Kod Nolana je to nemoguća misija. Njemu to nikad nije uspjelo, a sada, kada si je u 'Tenetu' još k tome dao zadatak da mu se neke akcije kronološki kreću unaprijed, a neke unatrag, potpuno se izgubio. I ne, ne mislim da je to namjerno tako izvedeno zato da bi se još više 'podebljala' zagonetnost filma jer su neke stvari jednostavno šlampave i užasno nepregledne. Da je Miller tako režirao 'Maxa', nakon pola filma cijeli bi onaj konvoj zastao nasred pustinje i stao se zbunjeno osvrtati oko sebe uz češanje po potiljku jer više nitko ne bi znao ni kako se zove ni gdje stanuje.

Sve u svemu, Nolan je s 'Tenetom' i opet pokazao što zna, a što ne zna. Zna se preseravati sa začkoljastim pričama i pravljenjem da su svi gledatelji na svijetu gluplji od njega pa neće shvatiti kako je genijalnu priču zapetljao u film. Ne zna ništa drugo. Osim ako potpuno izađe iz vlastitog karaktera i za sljedeći svoj projekt izabere komornu dramu o međuljudskim odnosima ili, ne daj Bože, komediju - pa onda vidimo što zna i što ne zna, do daljnjega odustajem od njegovih filmova.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!