Izložba otvorena proteklog vikenda u londonskom British Museumu kroz stotinjak crteža i skica nastoji istražiti na koji su način šestorica ključnih poslijeratnih njemačkih slikara umjetnički sazrela u kontekstu psihološki i ekonomski slomljene zemlje, koja je iz drugog svjetskog rata izašla kao gubitnik, podijeljena suprotstavljenim ideologijama i opterećena kolektivnom krivnjom.
Svi umjetnici obuhvaćeni izložbom "Podijeljena Njemačka: Baselitz i njegova generacija", otvorenom u tom muzeju do 31. kolovoza, emigrirali su na Zapad iz Istočne Njemačke, i to uglavnom prije nego su 1961. zapečaćene granice. Kako se navodi u najavi na mrežnim stranicama muzeja, dio njih se u Istočnoj Njemačkoj i obrazovao, no svi su se etablirali tek na Zapadu, a generacijski ih je obilježilo iskustvo odrastanja u Njemačkoj koja je iz Drugog svjetskog rata izašla kao gubitnik.
Devedesetak radova na papiru po prvi puta izloženih u javnosti posuđeno je za tu priliku iz privatne zbirke grofa Christiana Duerckheima, njemačkog industrijalca. Otprilike polovicu potpisuje pionir njemačkog neoekspresionizma u slikarstvu Georg Baselitz. Ostali su radovi slikara, kipara i pisca Markusa Luepertza, apstraktnog slikara Blinkyja Palerma, slikara, grafičara i kipara A. R. Pencka, slikara i fotografa Sigmara Polkea i vizualnog umjetnika i pionira novog europskog slikarstva Gerharda Richtera.
Velikim dijelom njihova umjetnost odražava osjećaj kolektivne krivnje Njemačke opterećene neposrednom prošlošću, fizički i psihički slom zemlje poražene u ratu, te njezinu podijeljenost među dvama suprotstavljenim ideologijama – demokracijama slobodnog Zapada s jedne i komunističkog sustava Sovjetskog bloka s druge strane.
Izložbom su obuhvaćene prijelomne faze Baselitzova stvaralaštva u 60-tim i 70-tim godinama prošloga stoljeća, među kojima su i slavni "Heroji" iz 1966. Među ostalim su djelima Richterovi "Pin-up" i "Installation" crteži, karakteristični Penckovi likovi u kojima se susreću ledeno doba i kibernetika, te skulpturalni crteži Luepertza i Palerma.
Bilo je to vrijeme novih pravaca u njemačkoj umjetnosti: po prvi puta nakon kraja rata, mlađa generacija umjetnika, koji nisu imali ništa s Trećim Reichom, kritički se zadubila u svoju nedavnu nacionalnu prošlost.
"U vrijeme kada su ta djela nastala, na vrhuncu Hladnoga rata, izgledalo je kao da će situacija u Njemačkoj ostati takva zauvijek. Ideja da bi se dvije polovice ponovno mogle jednoga dana ujediniti činila se totalno nezamislivom", pojasnio je raspoloženje stvaralačkog naboja šestorice umjetnika kustos izložbe Stephen Coppell.
