Knjiga američkog profesora na Sveučilištu Virginije W. Bernarda Carlsona, 'Tesla - izumitelj električnog doba', odlično je istražena i fascinantna biografija doista najvećeg sina ovih prostora, za kojega se u međuvremenu otkriva i da je, osim znanstvene genijalnosti, bio ljubitelj muškaraca
O Nikoli Tesli (1856. – 1943.) mnogo se toga zna i mnogo toga već je napisano, što istovremeno uopće ne znači da se o Tesli zna sve, pa možda ni dovoljno. Tesla je, kako god gledano, misteriozna i unikatna pojava na ovim prostorima, ali i u ostatku svijeta, jedan od nekolicine neupitnih znanstvenih genija čovječanstva, a ono i danas živi u svijetu koji je on djelomično stvorio.
Zato će uvijek izazivati interes i zato će se o njemu napisati još bezbroj knjiga, no u ovom trenutku najbolje je publicističko štivo na temu Tesle biografija američkog profesora W. Bernarda Carlsona, koju je objavila Planetopija, a preveo Petar Vujačić. (Najbolja proza je pak 'Portret među maskama' Vladimira Pištala.)
'Tesla – izumitelj električnog doba' detaljno je istražena i poletno napisana biografija Nikole Tesle, u kojoj se na za široku javnost prijemčiv način obrađuju svi njegovi izumi i teorije, ali obrađuje i Tesla kao osoba, što je nesumnjivo kontroverzniji dio ove knjige. Danas bi se reklo da je Nikola Tesla bio gej, što Carlson uvjerljivo prezentira u svojoj knjizi, no kako je Tesla živio u vremenu kada se seksualna orijentacija nije tako, ako i uopće, definirala, poštenije je reći da je Tesla bio muškarac koji je volio muškarce. Žene ga, to je sigurno, nisu zanimale ni u romantičnom ni u seksualnom smislu.
'Čovjek se pita je li Teslina privrženost muškarcima bila isključivo platonska, ili također i fizičke naravni', piše Carlson te navodi razne tračeve Teslinih američkih kolega iz znanosti koji su voljeli pričati o 'Teslinim seksualnim eskapadama', uz napomenu da 'nikad nije izlazio sa ženama'. Među muškarcima s kojima je Tesla imao bliske odnose prvi je Mađar Anthony Szigeti, s kojim se upoznao u Budimpešti, a zajedno su se odselili u Pariz, pa New York, dok se kasnije pojavljuje američki mornarički časnik Richard Hobson. Tesla i on su se upoznali 1898. te su počeli razmjenjivati vrlo intimna pisma, a u jednom trenutku čak su slali prijateljima božićne čestitke koje su potpisivali s 'Nikola Hobson'.
U svakom slučaju, riječ je o strani Nikole Tesle koja se dosad sustavno zanemarivala, pa i zataškavala, a ni sam Carlson nije do kraja opušten kada piše o tome, ali od istine se ne može pobjeći. Najveći znanstveni um Balkana, za kojega se otimaju Hrvatska i Srbija, bio je homoseksualac.
Ali naravno i još mnogo toga te se u 'Tesla – izumitelj električnog doba' detaljno i razumljivo opisuju i njegovi eksperimenti, kao i rivalstva koja je imao s Thomasom Edisonom i Marconijem. Tesla je bio i velik showman, koji je znao vrijednost dobrog PR-a te je bio miljenik medija. Doista je fascinantno čitati kako se vrlo brzo, a onda potpuno spektakularno etablirao kada je došao u SAD, što je bio još jedan izazov za dječaka iz ličkog Smiljana.
U Carlsonovoj knjizi čitatelj može saznati i što je primjerice Faradayev princip elektromagnetske indukcije, pa kako je Tesla u Strasbourgu 1882. napravio ključan dijagram motora naizmjenične struje, a na kraju će svatko koncentriran razumjeti ne tako jednostavne principe i zakone fizike, što ovoj biografiji daje i veliku edukativnu vrijednost.
Ono u čemu Carlson podbacuje jest razumijevanje Teslina porijekla i ovih prostora, prema kojima pokazuje standardan zapadnjački kolonijalni stav. No Tesla je svoj odrasli život proveo drugdje, tako da nije riječ o nečemu što prožima cijeli tekst.
Na kraju biografije W. Bernard Carlson pokušava dati konačan odgovor na pitanje o tome tko je bio Nikola Tesla: 'Iako je Tesla iskreno vjerovao u svoju 'intenzivnu i divlju narav' – svoje analitičke i imaginativne sposobnosti – vjerojatno je tijekom zrelih godina u nutrini osjećao nedostatak reda. Kao što smo vidjeli, znao je u jednom času biti iznimno šarmantan i druželjubiv, da bi već u drugom postao mučaljiv i povučen. Jednako tako, Tesla je proživio razdoblja velike energije i žara, za kojima su slijedili napadaji depresije. Ma kako tumačili Teslinu naklonost muškarcima, njegova spolnost moguće je u velikoj mjeri pridonijela unutarnjoj zbrci. Stoga je Tesla bio primoran izumljivati, nametati ideje tvarnom svijetu, reagirajući tako na unutarnji nered.'
Bilo kako bilo, Nikola Tesla je i dalje jedini čovjek s ovih prostora kojega se bez problema i posve zasluženo ubraja u maleno društvo neupitnih genija čovječanstva, uz rame s Leonardom da Vincijem i Albertom Einsteinom. Kao takvoga ga nikad nećemo moći do kraja dešifrirati, nego samo možemo biti zahvalni za to što se rodio, postojao i radio. Kada se pogleda današnji život ljudi, Tesla je zapravo svakodnevno posvuda oko nas.
