Glumica dramskog kazališta Gavella, Natalija Đorđević, ljetne mjesece nije provela na klasičnom odmoru. Rujan joj donosi važan osobni rođendan, no sav njezin fokus trenutno je usmjeren na drugu, njoj jednako važnu obljetnicu. Nakon dvije godine pauze, na scenu vraća svoju autorsku monodramu 'Potrošeni snovi', koja ove godine slavi okruglih 20 godina od nastanka.

'Ljeto sam provela poluradno jer obnavljam 'Potrošene snove'. Toliko sam emotivno vezana za tu predstavu da mi je njezin 20. rođendan postao važniji od moga! Odlučila sam pripremiti posebnu, svečanu izvedbu u Zagrebu, a potom s njom igrati diljem Hrvatske. Točnu zagrebačku lokaciju još ne bih otkrivala, no mogu reći da će ambijent biti doista bajkovit', otkriva Natalija, ne skrivajući zahvalnost novom producentu, Kazališnoj družini Lectirum, i Mladenu Čuturi na podršci u vraćanju predstave na kazališne daske.

Potez legendarne Katharine Hepburn kao inspiracija

Priča o nastanku 'Potrošenih snova' seže u 2006. godinu, kada je glumica odlučila preuzeti sudbinu u vlastite ruke. Želja da igra neku od velikih Čehovljevih junakinja bila je ogromna, no prave prilike u kazalištu tada još nije bilo.

'Napunila sam trideset godina, a nitko mi nije nudio ulogu u Čehovljevim dramama. Srećom, oduvijek sam fascinirana zlatnim dobom Hollywooda, pa sam se sjetila genijalnog poteza Katharine Hepburn. Kada su joj u mladosti gotovo zalupili vrata, sama je otkupila prava za film 'Priča iz Philadelphije' i trijumfalno se vratila na vrh. Odlučila sam učiniti slično', prisjeća se glumica.

Uzela je posljednju Čehovljevu dramu 'Višnji', pročitala cjelokupan autorov opus — uključujući i kratke priče — te sama napravila dramatizaciju. Radnju je svela na jednu presudnu noć vlastelinke Ljubov Andrejevne Ranjevske, koja u tjeskobi i neizvjesnosti čeka prodaju svog doma i imanja.

Spoj Čehova i poezije Natalije Vorobjove

U kreiranju specifičnog karaktera glavne junakinje presudnu je ulogu odigrala zbirka poezije ruske glumice Natalije Vorobjove, koja od devedesetih godina živi i stvara u Zagrebu.

„U njezinim sam pjesmama prepoznala razmišljanja koja savršeno pristaju Ranjevskoj kakvu sam zamislila — fatalnoj, britkoj, snažnoj i načitanoj, a u isto vrijeme naivnoj i zanesenoj ženi. Otišla sam k Nataši s molbom da nekoliko stihova uklopim u predstavu, a naš je susret završio tako što je ona preuzela režiju“, priča Natalija Đorđević.

Uslijedila je iznimno uspješna premijera, a potom i brojne nagrade. Predstava je trijumfirala na Međunarodnom festivalu monodrame u Umagu, gdje je osvojila nagradu za najbolju glumicu, a 2008. godine stiglo je i veliko međunarodno priznanje u Rusiji — nagrada 'Faina Ranjevska' na prestižnom festivalu 'Velika provincija'.

Zastrašujući, ali veličanstven nastup u Čehovljevoj rodnoj kući

Posebno poglavlje u životu ove monodrame bio je nastup u samom srcu ruske književnosti — u Čehovljevoj rodnoj kući, koja je danas memorijalni muzej. 'Potrošeni snovi' i danas nose status jedine monodrame ikada izvedene u tom povijesnom prostoru.

'Bilo je to prilično zastrašujuće iskustvo. Igrala sam bez titlova, na hrvatskom jeziku, pred žirijem, kamerama i novinarima koji su sjedili u Čehovljevoj dnevnoj sobi. Pitala sam se kako će prihvatiti sve moje autorske intervencije u klasični tekst. No, iz tih je zidova isijavala nevjerojatna, pozitivna energija i na kraju smo dobili sjajne pohvale', prisjeća se glumica.

'Na sceni pokušavam živjeti, a ne glumiti'

Iako je od premijere prošlo puna dva desetljeća, tekst predstave gotovo uopće nije mijenjala. Njezine univerzalne teme danas zvuče jednako aktualno i bolno.

'To je priča o boli koja se skriva iza osmijeha, o gubicima, ljubavi i zanesenosti, ali i o nestanku jednog svijeta koji gubi bitku pred novim poretkom u kojem se cijene isključivo materijalne vrijednosti. Moja junakinja satkana je od knjiga, glazbe i filozofije — njezina je borba od samog početka bila osuđena na poraz, no u tome i jest njezina ljepota', objašnjava glumica.

Predstojećem susretu s publikom neizmjerno se raduje jer vjeruje u katarzičnu snagu teatra.

'U kazalištu me uvijek zanimaju isključivo čiste emocije. Na sceni ne želim glumiti, nego živjeti svaki trenutak — često u šali kažem da mi je kazališni život puno zanimljiviji od onoga privatnog. Na svečanoj zagrebačkoj izvedbi okupit ću sve drage ljude koji su bili dio mog umjetničkog i životnog puta, i ta će večer biti posvećena upravo njima', zaključuje Natalija Đorđević.