Julian Barnes najpoznatiji je po svom romanu 'Flaubertova papiga', koji je – uz još dva druga romana – bio u finalu Bookerove nagrade, koju je konačno dobio 2011. za roman 'The Sense of an Ending'.

Barnes pripada generaciji britanskih autora koji su se formirali u vremenu poslije Drugog svjetskog rata, među kojima su Martin Amis, Ian McEwan i drugi.

Možda baš zbog svog iskustva s novinarstvom, u kojemu je započeo spisateljsku karijeru, Barnes nikad nije bio pretjerano raspoložen za davanje intervjua, a veliku je iznimku odlučio napraviti za jubilarno izdanje New Statesmana, britanskih ljevičarskih novina u kojima je imao svoj prvi posao u mladosti.

Prisjetio se, između ostaloga, svojeg odnosa s Christopherom Hitchensom: 'Bio je najbriljantniji govornik i polemičar kojega sam ikada sreo. Uživao sam u njegovu društvu, ali mu nisam nikada potpuno vjerovao.'

O vladi Davida Camerona Barnes nema previše lijepih riječi: 'Čini se savršeno mogućim da će biti upamćen kao premijer koji je 'izgubio' Škotsku i odvojio Britaniju od Europe. No njegova vlada ima doista rijetke moći: tko bi pomislio da će se smanjiti nezaposlenost s recesijom koja ima već trostruko dno?!'

Julian Barnes obračunao se i s Rupertom Murdochom, čiji utjecaj na Veliku Britaniju smatra 'malignim', a napomenuo je i da mu nikad nije zaboravio to što ga je otpustio iz Sunday Timesa zbog neposlušnosti.

U ostatku intervju Barnes je govorio o britanskom odnosu prema kulturi, svojim spisateljskim počecima i strahu od smrti.