Neka od njegovih istaknutijih ostvarenja su trinaest metara dugački mural ‘Dolazak crnaca u Dugave’ ostvaren u sklopu Muzeja ulične umjetnosti, slika ‘Bandić na bijelom konju’ koja se prema Tadićevim riječima nalazi u Uredu gradonačelnika, a nastala je po narudžbi jedne udruge građana, te slika ‘5. kolovoz’, svojevrsna kičasta oda betonizaciji naše obale. U zagrebačkom Domu hrvatskih likovnih umjetnika otvara se (14. siječnja u 19 sati) njegova samostalna izložba nazvana ‘Arabian Christmas Nightmare’ na kojoj će u formi stripa predstaviti iskustva sa svog rezidencijalnog boravka u Abu Dhabiju.

U HDLU-u predstavljate svoj novi ciklus crteža koji se bavi temom umjetničkog rezidencijalnog programa. Zašto vas intrigira ta tema?

Taj ciklus počeo sam raditi kao svakodnevne dnevničke zapise. Tražio sam nekakav stil u kojem ću se osjećati najbolje i takvi brzi crteži, mali autoportreti su mi bili prikladni. Tijekom putovanja i boravka na rezidenciji u Abu Dhabiju svaki dan radio sam jedan crtež u kojem bih istaknuo neki od zanimljivih kontrasta koje sam uočio u svakodnevnom životu. Puno takvih zanimljivih kontrasta mi se dogodilo i odlučio sam to uobličiti u neku vrstu priče. Susreo sam mnogo umjetnika koji su oduševljeni tim konceptom umjetničkih rezidencija jer mogu upoznati ljude iz drugih zemalja i drugih kultura. Meni su takvi stavovi glupi jer je život puno kompleksniji i zanimljiviji od toga, tako da sam to pokušao prikazati i predstaviti kroz sličice bez da to izravno kažem. Mislim da su ti crteži toliko specifični i intimni da postaju i objektivno iskustvo.

U ovom ciklusu bavite se vremenom?

Pokušavam uhvatiti vrijeme. Svaki dan sam uočavao kontraste oko sebe u stvarnom životu i to sam pokušao uhvatiti i prikazati. Ti kontrasti su specifične situacije koje se odnose na današnji život i mene osobno. Pokušao sam prikazati ono što sam vidio i doživio. Prva dva tjedna uvijek su turizam, dok je ostatak vremena intima, tvoja glava, misli i problemi koje nosiš u sebi. Zapravo sam želio reći da, kamo god pošli, to uvijek ostaje isto.

Ono što ovaj ciklus radova ima zajedničko s vašim prethodnim radovima je humor i ironija. Je li to glavna karakteristika vaše umjetnosti?

Humor i ironiju smatram jako bitnima. Privlačne su mi jer izazivaju nekakav konflikt. Primjerice u slici ‘5. kolovoz’ ne govorim kako je betonizacija naše obale loša, već nastojim povezati i pokazati stvari kakve jesu. Pokušao sam raditi sliku na taj način da uključim što više elemenata i različitih komponenti u jednom kadru. U tom smislu, stripovski način crtanja koji koristim u novom ciklusu služi mi da prikažem puno takvih krajnosti koje onda zajedno daju veću sliku. Moj lik u stripu primjerice promijeni dvadeset različitih raspoloženja. Imam dvadeset različitih koža. Ovaj način rada i pripovijedanja pomaže mi da pokažem kompleksnost doživljaja i vlastite intime.

Je li slika ‘Bandić na bijelom konju’ također bila mišljena humoristički?

Toliko je očito što ta slika prikazuje da je to glupo izreći. Ja volim raditi takve stvari. Pokušao sam ga prikazati onako kako ga ljudi vide i kako se on predstavlja, odnosno kao heroja. Kad sam dobio priliku portretirati Bandića odmah sam se sjetio Velasquezovih portreta u kojima je prisutna svijest o vlastelinskom i vladarskom kiču u kojem se ljudi predstavljaju kao spasitelji. To je slika koja se ne ruga, a niti ne hvali. To je nešto između i sadrži neku humorističnu crtu.

Da li vas u radu više inspirira povijest umjetnosti ili neposredna životna svakodnevica?

Kombinacija toga me inspirira. Mada me najviše inspirira kada mi je nešto smiješno. Kada odvalim na nešto imam potrebu to napraviti i to mi je onda motivacija. Primjerice slika ‘Dolazak crnaca u Dugave’ je bila ideja od koje sam umirao od smijeha. Smijao sam se kada mi je to došlo u glavu. Isto tako smijao sam se kod slike ‘Bandića na bijelom konju’. Volim napraviti nešto što mislim da fali, nedostaje.

Vaš ciklus slika ‘Žene’ direktno se referira na sjevernjačke renesansne slikare?

Bitno mi je da osjetim povezanost s umjetnikom i onda pokušavam u to uvući humor i poigravanje elementima. Radim neke estetske promjene koje želim i uklopim to u svoj život i suvremeni kontekst. Transformiram te slike iz povijesti umjetnosti kroz neki svoj filter. Osim toga, kopirajući te majstore i učim od njih.

Narativnost je također jedna od uočljivih komponenti na vašim radovima?

Ne volim modernizam. Uvijek mi je išlo na živce kada su mi govorili da je ilustrativnost i karikaturalnost loša i da je pravo slikarstvo boja. Ja razmišljam kao storyteller, pripovjedač i nisam htio odustati od tog načina razmišljanja samo zato što netko drugi smatra da je to pogrešno. Ne bježim od karikaturalnosti, ilustrativnosti i stripaškog pristupa. Također, jako volim naivnu umjetnost i strašno mi je zabavna.

Koliko vas motiviraju drugi umjetnici?

Mislim da se u mom radu osjeća utjecaj Goye, Dixa, Grosza, naivaca. To su sve umjetnici koji imaju humora u svojim radovima i ne boje se to pokazati. U tom iskazivanju humora vidim ljudskost i to je nešto što prvo uočim i na što prvo reagiram. To je nešto što me privlači na prvu, a ne izvedba. Mislim da čovjek koji ima humora ima nešto za reći. Dajem mu pravo na svoje vrijeme. Svakome tko ima humora i ironije vjerujem.

Koliko je važna tehnika i je li ona važnija od koncepta i ideje?

U početku mi je sve proizlazilo iz tehnike. Prvo bih počeo crtati, pa bih polako dolazio do ideje. Sada prvo odredim ideju i tek tada idem u realizaciju. Ranije kao da sam bio žrtva tehnike, a sada biram tehniku prema ideji. Što se tiče korištenja tehnike, nastojim pokazati više svojih strana. Crteži koje sada radim dobar su odmak od mojih slika. Radim ih brže i više toga uspijevam izbaciti iz sebe. Mislim da je takav način rada odlična vježba za razmišljanje i osjećam se efikasno jer sam znao složiti po dvadeset kompozicija dnevno. Naravno da volim raditi i hiperrealistično i imati velike projekte koji se dugo rade, ali potrebne su mi i ovakve stvari koje radim brzo, a koje su i zabavne.

Biste li preporučili drugim umjetnicima rezidencijalne boravke?

Da. Neka odu i vide da li im to ima smisla ili nema. Mislim da je ići bez cilja na ta putovanja glupo. Treba ići s ciljem i treba napraviti dobar posao. Jedna rezidencija godišnje bi bila dobrodošla.

Kako se vidite u budućnosti i kakve su vam perspektive?

Želio bih ići na neki umjetnički dril u kojem bih usavršio svoju tehniku. Mislim da je zagrebačka Akademija bila lijepo iskustvo, ali ako bih želio postati pravi umjetnik, trebao bih od sebe isklesati pravi mač ili ostati ovakav kakav sam sada, normalan. Ja sam na pragu tridesete i u dobi kada svatko mora donijeti odluku između ta dva koraka. Trebam odlučiti i odrediti u kojem smjeru ću odrasti. Hoću li biti nož, vilica, žlica ili samurajska katana...