Mlade umjetnice u projektu kojem ne vide kraja

Četiri autorice, postavljajući mnoga pitanja i osvještavajući svoje svakodnevne pokrete, razvijaju projekt radnog naslova 'Neodgovorne', još uvijek u nastajanju.

Metodologiju rada čine situacije i emocije u kojima se autorice susreću tražeći svoje sličnosti i različitosti te povezujući u smislenu cjelinu svoje interese i medije putem kojih se izražavaju.

Autorice smo upitali što su sve obuhvatile pojmom 'neodgovornosti'?

'Nazivom 'Neodgovorne' objedinjujemo mnoge elemente s kojima smo se susrele razvijajući ovaj projekt: izvedba je temeljena na istraživanju o osjećajima koji su nas vodili intuitivnom konceptu prezentiranja - plesačica Martina je u drugom stanju, slikarica Lena nije u mogućnosti fizički prisustvovati, umjetnice Ivana i Hrvoslava prvi su se put susrele s ovakvom plesnom formom izvedbe... Zbog svih tih elemenata autorice nisu u mogućnosti biti potpuno odgovorne za konačan rezultat.'

U najavi projekta stoji da se spajanjem različitih medija i vještina autorica, putem zvuka, slike, pokreta i osjećaja, stvara začudna izvedba između nesigurnosti i sigurnosti.

'Zbog različitih umjetničkih područja iz kojih dolazi pojedina autorica izvedba neće biti u očekivanim okvirima plesne predstave, već će biti više nalik prezentaciji izvođačkih točaka nastalih kombiniranjem raznih iskustava i načina rada u raznim medijima.

Ta je začudna slika naša prezentacija, a ona je još uvijek u procesu, kao što smo i mi same. Zbog toga je smještena u polju između sigurnosti i nesigurnosti, no s obzirom na to da je smještena u kazališni prostor ZPC-a, željele smo je ostaviti živu i opipljivu', opisuju autorice te dodatno objašnjavaju kako će projekt izgledati na kraju.

'Izvedba koju ćemo prezentirati u petak i subotu označava početak naše suradnje; projekt će se zasigurno još razvijati. U ovom trenutku ne razmišljamo o tome kako će izgledati na kraju; vođene intuicijom i svakodnevnim situacijama, dopuštamo mu da se razvija u smjeru koji i nas same može iznenaditi i iz kojeg možemo surađujući naučiti nešto.

Vjerujemo da će zadržati smjer u kojem se sada krećemo i da će prezentirati naše emocije i stanja, pokušavajući se povezati s pojedincima iz publike koji, kao i mi, svakodnevno susreću osjećaje koje predstavljamo.

Ne želimo sve otkriti; upute su naša vizualizacija pojedinih stanja i emocija. Želimo potaknuti publiku da i ona razmisli o svojim osjećajima i na koji ih sve način mogu (ne) objasniti.'