Festival pričanja priča Pričigin za ovogodišnje izdanje najavio je i potpuno nov pripovjedni žanr. Nazvali su ga 'storfie', a književno-teoretskim rječnikom, radi se o pričanju kratke priče u kameru. Sve zato što, tvrdi pisac Renato Baretić, ljudi vole pričati, a još više vole slušati tuđe priče
Festival se dosad dičio pravilima igre, poput onog da nema čitanja priča ni šalabahtera, a lijepu tradiciju nastavljaju i novopokrenutim natječajem za najbolju kratku priču ispripovijedanu u kameru mobitela ili tableta nazvan Storfie. Naravno, bez šalabahtera. Pravila natječaja nisu zahtjevna - dovoljno je snimiti svoj storfie, postaviti ga na aplikaciju natječaja na Facebooku do 12. ožujka, obavijestiti prijatelje i krenuti u skupljanje bodova po principu jedan lajk – jedan bod.
Deveti festival pričanja priča Pričigin održat će se u Splitu od 17. do 21. ožujka, a program je standardno prepunjen gostovanjima ponajboljih pisaca iz Hrvatske i ostalih zemalja bivše zajedničke države. Započinje raspravom hrvatskih pisaca o teorijama zavjere, potom u programu Lijepa Naša iz zemalja bivše Jugoslavije pisci govore na temu ‘Kako su moji doznali da sam gej’, a bit će još riječi o vesternima, sinjskoj Alki iz malo pomaknutog ugla, pedeset nijansi pive te o samom pripovijedanju jer će u vrijeme festivala, točnije 20. ožujka, biti obilježen Svjetski dan pripovijedanja. Nekoliko večeri Pričigina bit će izravno prenošeno na Trećem programu HRT-a.
Ove godine neće biti tradicionalne nagrade Prva pričeST, koja se dodjeljivala za najbolju javnu priču, i to zato što je nitko od dobitnika, redom iz vrha domaće politike, nije htio preuzeti. Tako su lani Renato Baretić i Petar Filipić, organizatori festivala, razmijenili statue i zaključili tu priču. No pričanje i dalje ostaje njihova tema.
‘Ključna dimenzija u pričanju je slušanje. Ljudi vole slušati priče, tračeve, političare kad ih mažu svojim obećanjima. To je jedna među deset prvih potreba čovjeka. Ovu smo sklonost ljudi išli okrenuti u pozitivu, a svake godine je sve više onih koji nas žele slušati’, kaže Baretić i dodaje da, u moru priča kojima nas mediji i javna Hrvatska zasipaju, Pričigin pokazuje da ljudi vole slušati priče u kojima je nešto normalno, obično i opušteno.
Zanimljivo je da im od domaćih pisaca najviše dolaze autori iz Zagreba, no, ističe, dolaze pred sedamstotinjak ljudi u publici, što nije slučaj sa zagrebačkim knjižnim događanjima.
‘I sportaši i estradnjaci govore o Splićanima kao o najzahtjevnijoj publici, no splitska je publika fantastična. Sve ove godine nije se desilo da netko prekine program ili negoduje. Dobro, jednom je jedan gospodin negodovao, no to smo brzo riješili. Bio je iz Zadra’, zaključuje Baretić.
