UDRUGA SKRIBONAUTI

Super projekt: U hrvatske zatvore donijeli su hrpu filmova i knjiga. Kako reagiraju zatvorenici?

  • Autor: Tina Barbarić
  • Zadnja izmjena 11.12.2019 16:01
  • Objavljeno 11.12.2019 u 14:38
Luiza Bouharaoua, Paula Zore, Helena Janečić, Blanka Šuljak i Hana Jušić

Luiza Bouharaoua, Paula Zore, Helena Janečić, Blanka Šuljak i Hana Jušić

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Nikola Kuprešanin

Od 2011. Udruga Skribonauti, iza koje stoje Paula Zore i Luiza Bouharaoua, kulturu i umjetnost pokušavaju uvesti u hrvatske zatvore i kaznionice, s namjerom da ljudima lišenim slobode poboljšaju kvalitetu života. Što su sve dosad radile, gdje i s kojim učincima ispričale su 10. prosinca u zagrebačkoj Booksi, gdje su im se pridružile redateljica Hana Jušić, koja je više puta gostovala u njihovim filmskim programima, zatim Helena Janečić, slikarica i strip crtačica koja je vodila radionice stripa za zatvorenike te Blanka Šuljak, s Odjela tretmana Zatvora u Zagrebu

'Ideja da uopće radimo u zatvorima javila se nakon što se nas nekoliko okupilo s namjerom da organiziramo književne događaje, ali ne za klasičnu publiku nego za marginalizirane skupine jer vjerujemo da kultura i umjetnost nisu rezervirane za tzv. elitu nego da trebaju i mogu biti dostupni svima i svugdje. Počeli smo s književnim tribinama u domovima za nezbrintu djecu, potom domovima za starije, imali smo i jednu queer tribinu, a onda je kolega predložio da odemo i u zatvore', priča o projektu širenja kulture u zatvorskom sustavu Paula Zore iz Skribonauta.

Prvu zatvorsku književnu tribinu imali su na Bilicama u Splitu, gostovalo je troje pisaca, a slušalo ih je preko 50 zatvorenika.

'Shvatili smo da imamo hit, da je to nešto za čime očito postoji potreba i gdje postoji znatiželjna publika, a dobili smo informaciju da u zatvorima i kaznionicama nema takvih sadržaja. Nakon tog skromnog početka, počeli smo širiti mrežu suradnika i sadržaja', kaže Zore.

Sada u svom programu nude književne klubove, filmske tribine i radionice - stripa, animacije, radija...

'Ove godine smo imali radionicu stripa u Zatvoru u Zagrebu, bila je planirana i radionica radija u Kaznionici u Lipovici, ali kako je mali broj zatvorenika, nismo imali dovoljno zainteresiranih. Radionica radija inače je išla zadnje dvije godine i nadam se da će i dogodine jer smo dobile sredstva za nju', kaže Zore.

Paula Zore

Paula Zore

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Nikola Kuprešanin

U Ženskoj kaznionici u Požegi pak već četvrtu četvrtu godinu djeluje njihov književni klub na kojemu se čita isključivo hrvatska suvremena književnost.

'Sastajemo se deset puta godišnje i s polaznicama razgovaramo o pročitanom. Ta starinska forma književnog kluba izvrsna je za zatvore jer neke od zatvorenica su i inače pasionirane čitateljice, dok su druge počele čitati jer imaju vremena sada kad su u okruženju u kojemu nisu stalno priključene na društvene mreže kao mi ostali. Hrvatsku suvremenu književnost odabrale smo jer progovara o stvarnosti u kojoj živimo, a i zato što jednom godišnje u goste na dva sata razgovora dovodimo autoricu ili autora čija je knjiga zatvorenicama bila najzanimljivija', objašnjava Zore dodajući da su mnoge polaznice na ovaj način otkrile domaću književnost, koja im se ranije nije činila zanimljivom.

Kino Sloboda

Slična iskustva su i s hrvatskim filmom s kojim se zatvorenike i zatvorenice upoznaje kroz program Kino Sloboda, koji također ide već četvrtu godinu i u ustanovama nudi projekcije suvremenog hrvatskog filma.

Nedavno se tako u Remetincu prikazao 'Gangster te voli' Nebojše Slijepčevića iz 2013., koji je, kaže Zore, izazvao prilično neočekivane komentare. Zatvorenici su rekli da uopće ne razumiju zašto se taj film vodi kao komedija, da tu nema ništa smiješno već da se radi o teškoj hrvatskoj realnosti. Nakon toga poželjeli su nešto veselije pa ih ovaj tjedan očekuje projekcija 'Turizma!' Tonćija Gaćine za koji iz Skribonauta vjeruju da će također dobiti zanimljive recenzije. U Požegi su ove godine zatvorenice gledale 'Ne gledaj mi u pijat' Hane Jušić, a nakon prikazivanja redateljica je s njima razgovarala o njihovim dojmovima.

Hana Jušić

Hana Jušić

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Nikola Kuprešanin

'Bila sam dosta uzbuđena zbog te projekcije i jako zadovoljna reakcijama tih žena koje su stvarno shvatile glavnu junakinju i njene nedaće. Razvio se razgovor koji mi je bio vrlo koristan jer inače nisam u prilici susretati se s ljudima tako raznolikih pozadina, zanimanja, obrazovanja, stručnosti. Kao i svi drugi, i ja živim u svom balonu i družim se s onima s kojima imam slične interese pa je u ovom slučaju bilo jako zanimljivo čuti dojmove iz raznih perspektiva', kaže Jušić koja se osvrnula i na to što su zatvorenice i zatvorenici prije susreta s hrvatskim filmovima i knjigama u zatvorima bile uvjerene da je domaća produkcija - dosadna.

'Nije to samo njihov dojam. Mi radnici u hrvatskom filmu stalno se susrećemo s tim mišljenjem, a čini mi se da je to zato jer je hrvatski film dugo vremena zaista zasluženo bio na lošem glasu, 1990-ih i početkom 2000-ih, kad su se radili režimski filmovi kojima je primarni cilj bio potaknuti osjećaj nacionalnog identiteta, a tek potom filmska umjetnost. Mi filmaši zato zapravo zadnjih 20 godina pokušavamo ispraviti tu lošu reputaciju, nekad s većim, nekad s manjim uspjehom', komentirala je Jušić.

Luiza Bouharaoua iz Skribonauta nadovezala se kako je interes zatvorenika i zatvorenica za hrvatskim filmovima i knjigama sada vrlo živ.

'Dogodio se, uz to, i jedan pomaknut momenat. Ljudi koji dolaze iz manjih mjesta, a sada su u zatvorima, ranije nisu ni imali gdje gledati domaći film pa sada ispada da širenjem programa Kina Sloboda, mi stvaramo maltene lokalna kina koja su dostupna samo ljudima u zatvoru', rekla je.

Luiza Bouharaoua

Luiza Bouharaoua

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Nikola Kuprešanin

'Da, moraš završiti u zatvoru da zavoliš hrvatski film i književnost', našalila se Jušić. Nedostatak mjesta za gledanje domaćeg filma, upozorila je, nije problem samo manjih sredina nego i većih gradova pa i Zagreba koji je ove godine ostao bez kina Europa.

Olovke kao oružje

Sa zatvorenicama i zatvorenicima je preko Skribonauta radila i slikarica i strp crtačica Helena Janečić koja je strip radionicu vodila prvo u Ženskoj kaznionici u Požegi, a ove godine i u zatvoru u Remetincu.

'Kad su mi se Luiza i Paula obratile s idejom strip-radionice u zatvoru, moram priznati da sam najprije mislila da je bolje da se ne upuštam u to, da se tu radi o grupi ljudi koji su opasni, koji će možda olovke koristiti i kao oružje', našalila se Janečić priznajući da je imala dosta izvrnutu sliku zatvorenika.

'Razvila sam je najviše kroz holivudske serije, ali odlučila sam da moram probiti svoje predrasude. Na kraju su ljudi koje sam upoznala na radionicama u zatvorima i mene jako nadahnuli', kaže Janečić i dodaje kako je zadatku pristupala prije svega kao terapiji.

'Mnoge od sudionica imale su u početku otpor jer su mislile da ne znaju crtati. Većina ljudi zapravo i prestaje s crtanjem nakon osnovne škole pa sam se na radionicama fokusirala više na sam proces crtanja, kako bih zatvorenice oslobodila da se izraze na kreativan način', priča Janečić koja je jako zadovoljna i muškim radionicama u Remetincu.

'I prije toga sam razmišljala hoću li se odvažiti ili ne jer sam u ovom slučaju imala još i veće predrasude, ali prihvatila sam i nisam požalila. Tih deset radionica s njima bilo je najbolje što mi se dogodilo. Pokazali su više interesa nego što ga dobijem inače, kad radim u nekim kulturnim centrima, primjerice. Zaista sam se osjećala kao netko tko može prenijeti svoje znanje tako da je to bila i neka vrsta terapije i za mene', kaže Janečić koja je sa zatvorenicima izradila i fanzin koji će se uskoro moći naći na stranici Udruge Skribonauti, kao i ostali njihovi projekti.

Helena Janečić i Blanka Šuljak

Helena Janečić i Blanka Šuljak

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Nikola Kuprešanin

'Mi koji radimo i živimo u zatvoru s našim zatvorenicima svjedoci smo toga da se te grupe ne osipaju. Ljudi koji se uključe u određene radionice, ostaju do kraja, što obično nije slučaj s njima', ispričala je Blanka Šuljak, koja u Zatvoru u Zagrebu vodi dio tretmana koji se bavi organizacijom slobodnog vremena zatvorenika.

Imitacija života vani

'Sustav izvršenja kazni u zatvorima i kaznionicama u Hrvatskoj počiva na rehabilitacijskom konceptu. Zakonodavac prema tome predviđa da se svaku osobu koja je lišena slobode u instituciji osposobljava za život na slobodi u skladu s društvenim normama. U praksi to je primjena raznih tretmana i programa, poput ovoga u suradnji sa Skribonautima, koji našim zatvorenicima osiguravaju dimenziju koja što je moguće više nalikuje životu na slobodi. Mi im na ovaj način pružamo neku vrstu imitacije života vani - imaju vrijeme predviđeno za rad, za obrazovanje i za slobodne aktivnosti', pojasnila je Šuljak.

Zatvor ili kaznionica

Hrvatska ima 14 zatvora i osam kaznionica.

Zatvori su većinom u većim gradovima i županijskim središtima zemlje, građeni blizu sudova, kao kaznena tijela koja trebaju biti na usluzi sudu. U njima se izvršava mjera istražnog zatvora i kraća kazna.

Kaznionice su pak veća kaznena tijela koja primaju veći broj zatvorenika i predviđene su da u njima pravomoćno osuđeni zatvorenici izdržavaju određenu kaznu, objasnila je Blanka Šuljak iz Zatvora u Zagrebu koji je najveći istražni u zemlji. Ima i tri odjela na kojem su zatvorenici koji izdržavaju kazne zatvora. Ukupno je tu oko 700 ljudi u 10 odjela, od kojih je jedan ženski.

Zatvorski sustav sam po sebi nije u stanju samostalno zatvorenicima osigurati raznolike sadržaje za slobodno vrijeme. Tu uskaču razne udruge s kojima, kaže Šuljak, primjerice, Zatvor u Zagrebu, surađuje uvijek sa sedam-osam paralelno.

'Velik se broj zatvorenika odaziva na te aktivnosti. Troje polaznika stripa, primjerice, nakon završetka Helenine radionice, inzistirali su da se uključe u još takvih sadržaja, što nije čest slučaj. Obično smo mi ti koji zatvorenike nutkamo i motiviramo da uopće probaju s nečim, ali drugačije je kad im mi to govorimo, a drugačije kad si oni međusobno prenose priču o tome kako su te radionice i tribine dobra stvar. Najbolja promidžba je ona među njima. Za iduću projekciju filma tako nam se prijavilo 20 posto više zatvorenika nego na prethodnoj jer su čuli kako su zanimljive',, kaže Šuljak i dodaje da ovake inicijative pomažu uklanjanju stigme koju zatvorenici nose u društvu, ali i koju sami osjećaju.

Iza rešetaka priča tek počinje

'Ovi projekti zatvorenicima pomažu da se nose s trenutkom i prihvate ono što im taj trenutak nudi. Obično se misli da je ulaskom u zatvor, utvrđivanjem krivnje i kazne priča gotova. Ne, za te ljude tu priča tek počinje. Često im je samima to teško prihvatiti, ali uz ovakvu podršku i organizaciju lakše je, i njima, a i nama', kaže Blanka Šuljak.

Još jedan način destigmatiziranja zatvorskog života su posjeti raznih poznatih ljudi, priča.

  • +1

Radovi zatvorenika na radionicama Udruge Skribonauti

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Skribonauti

'Nedavno nam je gostovao Željko Pervan, jedna od onih dobrih duša koje besplatno dođu i održe zatvorenicima nešto čime se inače bave. On je među 120 zatvorenika imao svoj stand-up i dobio je opći pljesak kad je rekao da nisu vani, na slobodi, nevini nego neuhvaćeni. Bio nam je 3-4 puta i Mirko Filipović, često dođu ljudi iz nogometnog svijeta, poput Zlatka Dalića, a svi oni priču o svojim posjetima šire dalje, izvan naših zidova i pomažu destigmatizaciji zatvorenika koji su tu gdje jesu često zbog stjecaja okolnosti u kojima su propustili donijeti adekvatnu odluku. Bitno je da i oni sami vide da nešto mogu, da sruše svoju stigmu. Sjećam se kako im je samima bilo nevjerojatno da su na radionici uspjeli napraviti svoj film', priča Šuljak.

Sigurnost

U organizaciji kulturnih i umjetničkih programa u Zatvoru u Zagrebu, ograničenja su najprije arhitektonska, kaže Šuljak jer on kao istražni, predviđen za kraći boravak, nema prostora za veća i duža druženja sa zatvorenicima, čemu se doskočilo prenamjenom određenih prostorija. Drugi ključan aspekt organizacije je onaj sigurnosni.

'Tko gdje smije ići i kada, tko otključava, tko zaključava...? Sve su to pitanja na koja u našoj košnici treba odgovoriti prije nego nam dođu ljudi iz udruga. Potrebno je obaviti puno organizacijskih predradnji, da bi sve bilo potpuno sigurno, što nije jednostavno. Pritom je jako važno kakav je ravnatelj institucije, ima li dovoljno širine da shvati tretmanski aspekt ovih programa, da zatvor ne doživljava kao mjesto gdje se ljude ključa i od kojih se štiti zajednica. Sadašnji ravnatelj zatvora, primjerice, vrlo je benevolentan prema suradnji s udrugama, prema toj dinamici rada i toj dimenziji zatvora', kaže Šuljak dodajući da je važno da i oni koji 'ulaze u njihovu kuću' prihvate pravila i prilagode se. 

'Kad se jasno dogovorim, iskustva su uvijek pozitivna', zaključuje.

Upravo takvi konkretni proizvodi - filmovi, priče, stripovi - ključan su dio zatvorskih projekta Skribonauta, kaže Paula Zore.

'Kad prepričavamo što smo sve radili u zatvorima i kaznionicama, to je, naravno, sjajno, ali kad javnost izvana vidi i pročita neki proizvod koji dolazi direktno iz institucije, vjerujemo da to komunicira ne samo drugačije nego i kvalitetnije. Zato nam je cilj da imamo što kvalitetniju produkciju. To je kruna cijele ove priče i bilo bi dobro i važno da imamo i neke programe koji bi se nastavljali po izlasku osoba iz institucija. Time se moramo pozabaviti, kako ostati u kontaktu s njima. Trenutno imamo i pozive iz drugih institucija u zemlji, koji žele da i s njima radimo, ali malo nam je teško pošto smo u udruzi samo nas dvije s vanjskim suradnicima i nije nam lako putovati u druge zatvore', kaže Zore.

Iduće godine, među ostalima, spremaju radionicu u Remetincu koja će, na zahtjev zatvorenika, imati više termina nego dosad - 15. Skribonautima programe financira Ministarstvo pravosuđa kroz projekt 'Kreativni zatvori', a drugi donatori su Zaklada Kultura nova, Hrvatski audiovizualni centar i Ministarstvo kulture.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!