TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

'Jutro će promeniti sve' - generička serija o jednoj generaciji

  • Zrinka Pavlić
    Autor: Zrinka Pavlić
  • Zadnja izmjena 23.12.2018 18:09
  • Objavljeno 23.12.2018 u 16:52
tportal

Izvor: Društvene mreže / Autor: youtube screenshot

Srpska serija 'Jutro će promeniti sve' ima dobre glumce, atmosferu nostalgije za mladošću koja glavnim likovima upravo prolazi, nešto apstraktne društvene kritike, generalizirane depresije i filing da je sve što gledate strašno urbano i cool, ali... kronično joj nedostaje priče, smisla i nešto konkretnijeg fokusa

Nova srpska serija 'Jutro će promeniti sve' nije bez šarma. Njezinih vas prvih nekoliko epizoda vrlo lako može očarati, posebice ako ste u dobnoj skupini od 25 do 50 i dobro vam je poznat osjećaj da vam mladost upravo prolazi ili je prošla, a vi niste sigurni točno kada jer biste se najradije i dalje ponašali i osjećali kao da vam je osamnaest. Zavodljiv je to žanr. Dolazi u nekoliko različitih oblika, među kojima su najpopularniji oni koji žal za mladošću opisuju romantično (kao, primjerice, 'Grlom u jagode', kao što je u svojoj odličnoj usporedbi primijetio kritičar jednog srpskog TV sajta) te onaj koji se prema suočavanju sa zrelošću i svakodnevici odnosi razočarano i cinično. 'Jutro će promeniti sve' pripada ovo potonjoj varijanti, premda povremeno koketira i s prvom, ali je definitivno priča o današnjoj generaciji Beograđana u kasnim dvadesetima i ranim tridesetima, ljudima koji se nekako pokušavaju hrvati s time da više nisu perspektivna omladina, nego ljudi koji u toj perspektivi obitavaju i pokušavaju je oblikovati tako da im bude podnošljiva.

Priča serije počinje s Filipom (Nikola Rakočević) koji se iz Amerike vraća u Beograd, gdje ga dočekuju roditelji, izuzetno ponosni na svojeg sina programera koji je ostvario uspješnu karijeru u velikom bijelom svijetu. Ono što Filipovi roditelji na početku prve epizode ne znaju jest to da je Filip zapravo dao otkaz na svojem američkom poslu i naumio se vratiti na 'rodnu grudu', a kada to napokon saznaju, reagirat će onako kako bi čovjek i očekivao - neće im biti jasno. Mislit će da nije normalan.

Taj odnos nerazumijevanja s roditeljima kod Filipa je, dakle, podvučen jednim konkretnim događajem, jednom konkretnom odlukom u kojima se onda odražava sukob dva generacijska Weltanschauunga, ali isti ili vrlo sličan sukob imaju i svi ostali glavni likovi u seriji. Filipova prijateljica Saša (u seriji možda najbolja Isidora Simijonović), koja je menadžerica jednog bara, tako ne nailazi na razumijevanje svoje new agerski orijentirane i dobrostojeće majke, ali isto tako baš i ne nudi razumijevanje zauzvrat, Filipova sestra Anđela iznevjerit će očekivanja naglim raskidom s dečkom s kojim je počela graditi život, njihov zajednički prijatelj Ljuba živi beskućničko-promiskuitetnim životom kakav nijedan roditelj na ovom svijetu (a pogotovo njegovi) nikada ne bi odobrio... Uz to, taj klasični sukob generacija koji je opće mjesto svih ovakvih priča od Vardara pa do Triglava i šire (ali s momentima koji su dosta tipični baš za priče s ovih područja) - nije jedino pretjerano generalizirano opće mjesto u ovoj seriji.

Ova je serija, naime - iako bez pogovora šarmantna, zavodljivo urbana i na trenutke (uglavnom u prvoj svojoj polovici) zanimljiva - gotovo do klišeiziranosti poopćena, nedovoljno razrađena, bez fokusa i generalno djeluje kao ekranizacija razgovora grupice prijatelja iz mladosti u kojemu je glavna tema to kako su svi sjebani i situacija loša. Vrlo se rijetko tu nalazi neka konkretna priča - recimo, Filipov povratak iz Amerike u Srbiju ili Anđelina odluka da se istrgne iz ralja mladenačke monogamije nisu zapravo razrađene ni u kakvu konkretnu dramu, nego ih slijedi tek niz anegdota, isječaka iz svakodnevnog života koji nikamo zapravo ne vode i nemaju neku koherentnu zaokruženost. Istina, to dosta jasno iscrtava poruku o 'izgubljenoj generaciji', ali zaboga, zar je ta poruka i priča doista tako 'mesnata' da se može rastegnuti na četrdesest epizoda?

Nije.

Nakon što prođete fazu medenog mjeseca s prvih desetak, možda petnaestak epizoda ove serije - a i to sam im velikodušno dala fore zbog toga što su glumci doista dobri, dijalozi dosta uvjerljivo i pametno napisani, situacije prepoznatljive i gotovo dokumentaristički realne - čeka vas tegoban period od još skoro trideset epizoda u kojima ćete se pitati zašto ja ovo još uvijek gledam, iščekujući bilo kakvu priču ili dramu kao ozebli sunce. Ne znam, možda je to današnjem gledateljstvu, naviklom na reality showove u kojima se iz dana u dan prate beznačajne mini-drame sudionika zanimljivo, ali meni je brzo prestalo biti.

Isječak iz serije 'Jutro će promeniti sve'

Izvor: Društvene mreže / Autor: Youtube

Da stvar bude gora, serija se već od početka počela ukopavati u tipičan istočnoeuropski klišeizirani prikaz urbanog života - a kad kažem 'istočnoeuropski', zapravo mislim na srpski, hrvatski, slovenski, bosanski i generalno ex-jugoslavenski. Glavna je fora zabiti se u glib između alkohola i seksa, kao da gledatelj već nakon prve takve putanje nije uspio shvatiti da naši oh-tako-pametni-a-izgubljeni junaci na taj način nastoje zamaskirati prazninu i besperspektivnost svojih života. Gledaš ih i misliš si - da, okej, i što sad s tim? Nije to loše polazište za neku priču, ali kada se iz epizode u epizodu ponavlja ta ista baza, a nadgradnje nema, počne ti ići na jetra. Da su barem onda iskoristili potencijal nekih malo drugačijih likova i priča - kao što su Filipov prijatelj koji u podrumu kriptoprogramira ili kako god se već zove to što radi, ili na primjer Sašine mame i njezinog new age biznisa - ali nisu. Zadržali su se na tome da naši glavni junaci sve takve male izlete iz svojeg egzistencijalnog angsta gledaju s visoka jer oni su, naravno, pametniji od takvih sranja, jedino što se ne znaju nositi sa životom. A mogao se tu možda stvoriti neki dijalog, neki odnos, neka priča. Nije.

Znam, sada zvuči kao da pljujem po seriji - i pljujem na neki način, ali moram naglasiti da je unatoč svemu tome ne smatram lošom. Problem je jedino u tome što u njoj doista nema sadržaja ni rezona za četrdeset epizoda, da iza nje stoji ideja koja nije osobito originalna, pa čak ni na svjež način obrađena i da je njezin generacijski koncept podosta generički i nalik svim ostalim takvim konceptima, samo što je obojan novodobnom popularnom kulturom, geografijom i mlađim glumcima od onih koji su, recimo, igrali u seriji 'Grlom u jagode', a koja se isto bavila izgubljenom mladošću, samo na onaj romantični način.

Sigurna sam da će serija, bude li se prikazivala u Hrvatskoj, pronaći svoju publiku - ne tako mnogobrojnu jer ovo je ipak preurbano za profil našeg gledateljstva. I mene je, rekoh, barem djelomično i privremeno šarmirala. Voljet će je sigurno vršnjaci glavnih likova, posebice oni pametniji, alternativniji, oni koji vole regionalnu indie glazbu (jer je serija gotovo potpuno zagušena njome pa se stječe uglavnom pogrešan dojam da na ovim prostorima ekipa tih godina sluša hrpu takve glazbe) i oni koji vole ovakve serije. No da je ovo doista bilo što novo ili svježe - bogme nije. I ovdje definitivno nije riječ o seriji koja će promijeniti bilo što. No mogla bi se shvatiti kao zgodna razbibriga. Samo da nema totalno pretjeran broj epizoda.

Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!