PIŠE: RUJANA JEGER

Gurnula sam nos u vaginu Naomi Wolf

  • Autor: Rujana Jeger
  • Zadnja izmjena 26.10.2012 14:36
  • Objavljeno 26.10.2012 u 12:05
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Nova knjiga Naomi Wolf 'Vagina, a New Biography' je takav mambo-jumbo new age filozofije (prepuna naziva za vaginu tipa Boginja, Energetsko Polje, Yoni i Spektar Boginje – Goddes Array) i opasno glupih zaključakapoput – svaka žena je različita, ali sve su žene iste po tome što su seksualno animalnije od muškaraca i kao takve sklone seksualnoj ovisnosti o muževnom (ni manje ni više!) muškarcu (što je već tisućljećima hard-core patrijarhalni pogled na žene) kako bi se domogle dopamina koji ih oboružava neograničenom kreativnošću!

Ovih sam se dana bavila jednom svojom starom ljubavlju – znate kako se mi hetero žene znamo zaljubiti jedne u druge, onako, platonski ali pseće? E pa, moja je stara ljubav prije dvadesetak godina napisala meni jako dragu i važnu feminističku knjigu 'Mit o ljepoti', koja je kod nas prevedena tek 2008., Jesenski & Turk, a prije par godina sam je imala čast i upoznati na festivalu Zagrebi gdje je održala predavanje na temu 'direktne demokracije' – i to baš u trenutku kada je Ivo Sanader bez ikakva objašnjenja odstupio s položaja premijera. Moram priznati da je njezina energija bila naprosto zarazna – ima nešto u tom američkom entuzijazmu koji se nama ovdje, srednjoevropskim cinicima, na momente čini upravo sulud – a isti taj entuzijazam snažno izbija iz svih njenih knjiga, a ne samo iz kultnog 'Mita o ljepoti', knjige – začetnice tzv. Trećeg vala feminizma.

Moram priznati da sam s jednakim guštom progutala 'Promiscuities', knjigu o seksualnom sazrijevanju adolescenata, 'Misconceptions' o načinu na koje moderno društvo tretira trudnoću i porođaj, 'The End of America – a Letter of Warning to the Young Patriot' o fašizmu i načinu na koji preuzima društvo, 'Give me Liberty – a Handbook for American Revolutionaries' o tome kako se boriti protiv zatvaranja granica i gašenja građanskog društva, 'Fire With Fire' o politici, feminizmu i seksualnom oslobođenju žena i 'The Treehouse: Eccentric Wisdom from my Father on How to Live, Love, and See', knjizi o svom odnosu prema ocu.

I svaka je njena knjiga bila u većoj ili manjoj mjeri autobiografska, tako da sam pri našem susretu imala dojam kao da je već odavna poznajem. Međutim, sada je poznajem još i dublje – pošto već dva dana ne vadim nos iz njezine vagine. Ili točnije, 'Vagine'. Odnosno, najnovije i možda do sada i najkontroverznije njezine knjige 'Vagina, a New Biography'.

Martina Kenji

Martina Kenji

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Naomi Wolf
VAGINA, NOVA BIOGRAFIJA

Da se razumijemo, njezine su knjige uvijek kontroverzne i provokativne, ali ova me zbilja – isprovocirala.

Naime, ono protiv čega se Naomi Wolf uvijek borila je upravo ono što se nameće kao zaključak ove knjige – i tema mnogih seksističkih viceva, pa tako i ovog – 'Što je žena? Ukras oko p***e!' Oprostite – vagine. odnosno Vagine.

Da pojasnim – cijela priča počinje tako što je N. W., iako u idiličnoj novoj vezi s producentom Avramom Ludwigom, nakon dvije godine savršenog seksa ispunjenom eksplozivnim orgazmima nakon kojih je osjećala 'povezanost između svih stvari', a lišće je sjalo duginim bojama (majke mi), odjednom počela imati 'zadovoljavajuće, ali obične, klitoralne orgazme' (za razliku od onih otprilike 30 posto žena koje nemaju nikakve) – što ju je bacilo u crnu depresiju, koja ju je pak natjerala da angažira cijelu hrpu liječnika i kojekakvih terapeuta – od neurokirurga do tantričkog stručnjaka za seksualnu masažu, e da bi se nekako izbavila iz pakla tih prosječnih orgazama...

Moram priznati da sam tokom čitanja tog prvog poglavlja sebi u bradu mrmljala '…a u p….. materinu, ova je prolupala', e da bih čitajući dalje shvatila da vrijeđajući Vaginu (kao općeniti pojam, transcendentalnu kategoriju) uništavam vlastitu kreativnost pa oprostite ako vam se čini da je ovaj tekst loše napisan, mea maxima culpa. Prostodušno sam pomislila: 'Pa žena je u klimakteriju (ima 50), ali ne kuži ili se odljubila pa si ne želi priznati', očekujući dalje ispovjednu prozu o teškoćama žena iza pedesete – ali avaj! Čekao me niz 'senzacionalnih otkrića' poput onoga da silovanje djeluje traumatski na psihu čak i kada vagina pri tome nije ozlijeđena, nego je 'samo' došlo do seksa protiv volje vlasnice, do toga da je svaka žena drugačija, što svakako nisam mogla ni naslutiti.

Uglavnom, ispostavilo se da naša junakinja ima medicinski problem i da joj je kralježnica pritisnula jedan od tri glavna živca u zdjelici, a to je upravo onaj koji donosi vaginalne orgazme – iako ni danas nije sasvim jasno dijele li se orgazmi na vaginalne i klitoralne, a sudeći po tome gdje se sve proteže taj živac, čekam otprilike da netko otkrije da postoje i analni i da je svaka žena koja ne svršava dok obavlja veliku nuždu – nenormalna.

G-točku ovdje nemam snage ni spominjati.

E sad – svaka žena s malo više seksualnog iskustva zna da je svaki muškarac drugačiji (a svaki muškarac s imalo iskustva mogao joj je reći da je svaka žena drugačija – za to joj zbilja nije trebao neurokirurg), isto kao što zna da je svaki orgazam drugačiji – bio on ostvaren ovom ili onom tehnikom, s muškarcem ili ženom ili u vlastitoj režiji. Neki nas osvježe, od drugih nam se spava, treći nas bace u meditativno stanje (pretpostavljam da bi ga N. W. nazvala mističnim), od četvrtih nam se brblja, peti nas bacaju na sedmi oblak, a šesti… Mislim da razumijete što želim reći – orgazmi se mijenjaju ovisno o raspoloženju, partneru, atmosferi, danu ciklusa ili naprosto banalno - fizičkom ili psihičkom stanju.

Ali dobro, žena se zabrinula, otišla neurologu, operirala kičmu i voila! Izliječila se. Blago njoj.

Martina Kenji

Martina Kenji

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal


DOPAMIN, ENDORFIN, OXYTOCIN, SAHARIN, STRIHNIN…

No dok je sjedila noćima budna pod velom depresije, obećala je sebi da će napisati knjigu ako se ikada uspije izliječiti. Rečeno – učinjeno.

Na žalost, knjiga je takav mambo-jumbo new age filozofije (prepuna naziva za vaginu tipa Boginja, Energetsko Polje, Yoni i Spektar Boginje – Goddes Array) i opasno glupih zaključaka tipa – svaka žena je različita, ali sve su žene iste po tome što su seksualno animalnije od muškaraca i kao takve sklone seksualnoj ovisnosti o muževnom (ni manje ni više!) muškarcu (što je već tisućljećima hard-core patrijarhalni pogled na žene) kako bi se domogle dopamina koji ih oboružava neograničenom kreativnošću!

Ne znam za vas, ali ja sam kreativnija kada sam nesretna, ali nemojte to reći mom mužu. Nakon dobrog seksa nemam baš nikakve potrebe zgrabiti svoj laptop i krenuti pisati hit bestseler koji će me izdići u zvijezde. Pa čak ni kada uvidim 'povezanost svih stvari' – što priznajem, ponekad uvidim – ali ne samo nakon seksa nego i uz dobru večeru u društvu prijatelja, na dobrom koncertu i u šetnji prirodom. Naime, to su isto tako situacije u kojima se luči dopamin. Baš kao i pri drogiranju, kockanju, sportu, ali i - ne biste vjerovali – masturbaciji. Ukratko, svaka vlasniku mozga ugodna aktivnost potpomaže lučenju dopamina. Prema tome, ima i alternativnih načina za dopaminiziranje.

Mislim, nije ova knjiga baš posve besmislena, tema je važna i uvijek aktualna, a njezino poglavlje o kulturnoj povijesti vagine je vrlo zanimljivo, ali za one koje/i su zainteresirani za temu - već viđeno. I meni je posve jasno da je 'Vagina' napisana u slavu žena, no N. W. je putem negdje pogubila kompas kada se počela služiti argumentima kojima se već odavno služe svi ženomrsci na ovom svijetu, kada objašnjava kako su žene robinje svoga spola, odnosno žrtve biologije: 'Da bismo uistinu bile slobodne, moramo razumjeti način na koji nas je priroda stvorila – ovisnima o ljubavi, povezanosti, intimnosti i pravoj vrsti erosa u rukama pravog muškarca.' Ima toga još – na primjer, muškarcima je bolje da se potrude kupujući cvijeće i govoreći ženi da je najljepša na svijetu (to spada, navodno u tantričke tehnike, o tome kasnije) jer bi se vlasnice njihovih nezadovoljenih vagina mogle pretvoriti u prave vještice:

'Heteroseksualni muškarci bi se s pravom trebali zapitati: 'Želim li biti u braku s Boginjom – ili kučkom?' piše N. W. 'Na žalost, za žene fiziološki nema sredine.' Mooolim? Oprostite, ali to mi se čini kao zaključak skupa Mudologa na Bermudama na temu 'Vagina Dentata; penis bonus pax in domus'.

Ovo je opasna vrsta 'dobroćudnog' seksizma kojim se najčešće služe religiozni dušebrižnici, po kojem žena ima samo dvije uloge - ili je djevica ili kurva. A kada smo već kod toga, u slučaju žena koje su tužile Juliana Assangea za silovanje, N. W. je stala na njegovu stranu i zaključila da 'date rape' (silovanje na spoju) u stvari i nije silovanje, jer one su prvo rekle 'da' pa se poslije predomislile! Što zapravo znači da su njihove Vagine htjele, ali je mozak uprskao stvar! Eh taj mozak, on vam je poput žene: ne možeš bez njega, ali ne možeš ni s njim!

A kad smo već kod silovanja, dio knjige koji se bavi žrtvama ratnih silovanja u Sierra Leoneu, a gdje je N. W. došla do nevjerojatnog otkrića da je 'ozlijediti ženinu vaginu isto što i ozlijediti dušu' – pretpostavljam da o ostalim organima i udovima nije razmišljala, iako mislim na nije puno lakše dušama žena (ili muškaraca) koji su ostali bez noge ili ruke, a o mrtvoj djeci da i ne pričamo. Elem, taj je dio knjige daleko kraći nego, recimo dio u kojem opisuje intervju sa samoproglašenim tantričkim iscjeliteljem Mikeom Lausadom koji je bio bankar dok nije otkrio da ima hrpa nezadovoljenih dobrostojećih žena čiji muževi po cijele dane šljakaju ne bi li otplatili kredite koje banke tako povoljno dijele, pa tako za 120 funti u Londonu možete dobiti iscjeliteljsku masažu cijelog tijela i vagine (350 ako unaprijed platite tri sata) koja će vam povratiti ženskost i ženstvenost, a penetracija dolazi u obzir samo ako ima terapeutskih indikacija za takvo što… Naravno, ona ga je samo intervjuirala preko Skypea, jer je u dubini duše – kako sama kaže – dobra židovska djevojka.

Koja, moram zlobno primijetiti, živi na Manhattanu među pripadnicima bijele srednje klase koji očito nemaju iste probleme kao oni kojima je egzistencija ugrožena do anorgazmičnosti – naime, kada žena mora razmišljati čime će sutra nahraniti svoju djecu, obično se ne mora ni čuditi eventualnom izostanku orgazma, niti besane noći provoditi razmišljanjem o njegovoj kvaliteti čudeći se kako je izgubio na svojoj mističnoj transcendentnosti.

Niti će, kao N. W. koja šest mjeseci nije mogla ni riječi napisati jer joj je prijatelj priredio tulum povodom potpisivanja ugovora s izdavačem za 'Vaginu', na kojem je u šali servirao paštu u obliku vagine, nazvavši je 'cuntuccini' (igra riječi – cunt je p***ka).

Eh, da joj je barem netko pri posjetu Hrvatskoj servirao dagnje na buzaru i objasnio da ih mi ovdje nazivamo 'pizdice' (i da pritom nijedna žena koja ih kuha ili jede, unatoč takvom vulgarnom nazivu, ne gubi moć kreativnog djelovanja - jesmo li oguglale? Možda to i nije tako dobro...) možda ne bi ni uspjela napisati ovakvu blamažu od knjige. A svim bih ljubiteljima i vlasnicama vagine od srca preporučila da čitaju staru dobru Eve Ensler koja je riječ prepustila - Vaginama

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi