Možda i postoje ljepše lokacije za koncerte, ali nema ih previše. Tvrđava sv. Mihovila sa svojim stoljetnim kamenim zidinama koje se uzdižu iznad šibenskog Starog grada u utorak navečer još je jednom potvrdila svoj status jednog od najposebnijih koncertnih prostora na Jadranu. U sklopu programa Tvrđave kulture Šibenik, ovaj povijesni kompleks preuzela je suvremena elektronička glazbena čarolija: norveški dvojac Röyksopp održao je koncert koji će se pamtiti, kako zbog glazbenog sadržaja, tako i zbog gotovo nadrealne atmosfere.

Svein Berge i Torbjørn Brundtland nisu, međutim, pripremili uobičajeni glazbeni happening – a ni DJ set u klasičnom smislu – već svojevrsni elektronički ritual u kojemu je beat poslužio kao sredstvo kolektivne preobrazbe. Šibenska publika nije dobila priliku čuti najveće hitove grupe s početka dvijetisućitih poput Eple ili Remind Me, ali to nitko nije ni tražio jer ova topla kolovoška večer nije bila posvećena nostalgiji. Skandinavski elektronički tandem set-listu je posvetio isključivo svom aktualnom albumu True Electric, kompilaciji remiksiranih plesnih uradaka nastalih uglavnom u posljednjih desetak godina.

Bez nostalgije i patetike, samo beat

Od prvih basova uvodne pjesme – monumentalnog Monumenta – publika, koja je dotad mirno sjedila na rasprodanim tribinama, prelila se na prostor ispred pozornice i raštrkala po gledalištu, gdje je u sljedeća dva i pol sata neumorno plesala. Uslijedili su Oh, Lover i Impossible, dvije pjesme koje oslanjanjem na sporiji tempo, atmosferične vokale i repetitivne linije ritma stvaraju hipnotičan efekt, a kojima su Röyksopp dodatno zagrijavali atmosferu.

Ugođaj nije kvario ni lagani povjetarac koji je iz zaleđa donosio osvježenje, a možda i ostatke zvukova masovne pučke zabave održane u Sinju dan ranije. U Šibeniku nitko nije razmišljao o tome, i nitko nije nosio crne majice s anakronim natpisima i isto takvim državnim grbovima – ova publika, gotovo isključivo domaća, osjeća neku drugu vrstu zajedništva.

Unutar žanra koji se često doživljava kao hladan ili strogo ritmiziran, Röyksopp se ističu sposobnošću da u elektroničku matricu utkaju emocionalnu dubinu, suptilnu dramaturgiju i izražajnu vokalnu suradnju. Glazbeni tandem iz Tromsøa za nastup u šibenskoj tvrđavi izabrao je minimalistički pristup, bez bombastične scenografije, uobičajenih ekscentričnih odijela ili atraktivnih plesača. Sve je bilo u glazbi, u besprijekorno čistom i preciznom plesnom zvuku.

Iz hipnotičkog u euforično

Vrhunci večeri dolazili su u valovima. Running to the Sea sa svojom gotovo melodramatskom gradacijom za neke je predstavljao jedan od katarzičnih trenutaka. This Time, This Place i Like an Old Dog funkcionirale su kao polagani build-upovi nabijeni emocijom, dok je What Else Is There?, jedan od njihovih najpoznatijih ranijih singlova u suradnji s Karin Dreijer, izazvao gotovo refleksan kolektivni uzdah prepoznavanja.

Za bis su Berge i Brundtland kao logičan završetak večeri ostavili Do It Again, njihov hit u suradnji s Robyn, pjesmu koja možda najbolje sažima njihovu estetiku. Repetitivna i zarazna, s preciznom gradacijom napetosti, jasnim grooveom i kapljicom specifične melankolije – minimalistički plesni broj kao savršena završnica.

Svaki za svojim digitalnim deckom, gotovo nevidljivi u tami pozornice i savršeno usklađeni, Berge i Brundtland cijeli su nastup proveli uronjeni u miks, bez riječi, potpuno koncentrirani, slažući set precizno i s mjerom; gradeći intenzitet postupno, s gotovo neprimjetnim prijelazom iz hipnotičnog u euforično. Šibenski koncert potvrdio je reputaciju Röyksoppa kao vizionarskog benda koji elektroniku ne shvaća kao žanr, već kao filozofiju glazbenog izraza.

Oduvijek skloni inovacijama

Svein Berge i Torbjørn Brundtland upoznali su se u rodnom Tromsøu u ranoj tinejdžerskoj dobi. Odrastajući na techno sceni sjevera Norveške devedesetih godina, već su tada dijelili strast prema elektroničkoj glazbi i eksperimentiranju sa zvukom. Godine 1998. preselili su se u Bergen, tadašnju prijestolnicu underground elektronike, i formirali duo koji će postati jedan od najvažnijih skandinavskih elektroničkih bendova.

Njihov prvi singl So Easy objavljen je za nezavisnu etiketu Tellé, no prava prepoznatljivost Röyksoppa dolazi s albumom Melody A.M. iz 2001. godine. Taj debi postaje platinast u Norveškoj i prodan je u više od milijun primjeraka diljem svijeta. Hitovi poput Poor Leno i Eple postali su neizostavni dio tadašnje MTV generacije, a Remind Me je 2002. osvojio i nagradu za najbolji glazbeni spot na MTV Europe Music Awards.

Röyksopp su oduvijek izbjegavali konvencionalne puteve: odbili su ponudu da komponiraju glazbu za film Matrix Reloaded, a svoj album The Inevitable End iz 2014. najavili su kao "posljednji LP", iako su već tada naglasili da to ne znači kraj njihove glazbene produkcije. Slijedila je ambiciozna trilogija Profound Mysteries, koja je uz glazbu uključivala kratke filmove i AI-generirane vizualizacije. Krajem 2024. objavili su i Nebulous Nights, album s 30 pjesama koji predstavlja kontemplativnu reinterpretaciju njihove trilogije, čime su još jednom dokazali svoju sklonost inovacijama.

Tijekom karijere dobili su dvije nominacije za Grammy, sedam nagrada Spellemannprisen (norveški ekvivalent Grammyja), a surađivali su s nizom glazbenika, osobito skandinavskih vokalistica. Njihov glazbeni potpis prepoznaje se u spoju house ritmova, synth-popa, ambijentalne glazbe i melankolije, često upakirane u besprijekorno producirane i estetski dotjerane formate.

Ali to nije bilo sve...

U utorak u Šibeniku pokazali su zašto su i dalje relevantni i uzbudljivi. Iako su mnogi možda očekivali nostalgičnu šetnju kroz hitove s početka stoljeća, ono što su dobili bila je živopisna i energična reinterpretacija prošlosti, filtrirana kroz zvučnu estetiku sadašnjosti.

Njihova playlista na Tvrđavi sv. Mihovila svjedočanstvo je o glazbenoj evoluciji: od mekih ambijentalnih uvoda do klupskih eksplozija, sve uz zadržavanje onog prepoznatljivog, toplog röyksoppskog identiteta, potpuno suprotnoga navodnoj skandinavskoj hladnoći. Premda Röyksopp potječe s dalekog sjevernog ruba Europe, njihova glazba pripada svima onima koji su spremni izgubiti se u ritmu. I možda je to najtočnija definicija elektroničke glazbe uopće.

Večer se nije zaustavila s posljednjim tonovima Röyksoppa – BSSIDE i Einfakinn preuzeli su glazbenu palicu i nastavili s afterom do ranih jutarnjih sati.