Željko Senečić bio je prilično osebujan tip i unikatna umjetnička pojava na sceni. Jedan od njezinih posljednjih 'renesansnih ljudi'. Osim što je bio sjajan slikar, scenograf, književnik i kolumnist, režirao je i pisao scenarije za dokumentarce o velikanima hrvatske književnosti, poput Krleže, Matoša i Tina Ujevića. Producirao je filmove i o drugim hrvatskim umjetnicima kao što su Josip Vaništa ili snimatelj Tomislav Pinter. Senečić nikako nije htio da bardove naše kulture i umjetnosti prepustimo zaboravu.

Izlagao je na više stotina samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Diplomirao je slikarstvo, a na Kazališnoj akademiji i scenografiju. U životu je napravio preko dvjesto scenografija za igrane i dokumentarne filmove, kao i za niz televizijskih emisija i serija. Bio je dobitnik državne nagrade Vladimir Nazor, filmske nagrade Oktavijan za životno djelo. Njegove su i četiri pulske Zlatne Arene za scenografiju, a osvojio je i Grand Prix na Salonu u Parizu 1984. Stigao je napisati i pet romana. Jedna od neobičnijih anegdota iz života umjetnika jest ona u kojoj baca vlastita ulja na platnu u rijeku Savu. Bilo je to 2010. godine, a objašnjavao je tada kako se čovjek mora riješiti svega što je napravio.

Godine 2015., tri godine prije svoje smrti, autor Željko Senečić realizirao je za Knjižnice grada Zagreba dokumentarni film o Tinu Ujeviću - 'Tin'. Prenosimo ga na 66. obljetnicu smrti velikog pjesnika.