Najnoviji rad Dalibora Martinisa 'Umjetnik niske razlučivosti', osmišljen ciljano za Galeriju Kranjčar, može se u tom zagrebačkom galerijskom prostoru pogledati do 11. siječnja.

Riječ je o video instalaciji nadahnutoj scenom iz kultnog mjuzikla 'Čarobnjak iz Oza', kada glavni junaci otkrivaju da je navodni čarobnjak zapravo tek ostarjeli čovječuljak koji, skriven iza zavjese, povlačenjem poluga i govorom u mikrofon proizvodi obmanjujuće audiovizualne senzacije.

'Umjetnik kreira vlastitu inačicu srodne situacije, stavljajući pritom naglasak na osobni aspekt naracije', kažu iz Galerije Kranjčar, dodajući da bi ga se u medijskom smislu nedvojbeno moglo okarakterizirati kao ambijentalno tretiranu video instalaciju.

'Unaprijed zadani prostorni gabariti galerije s jednom većom te jednom sasvim malom prostorijom do nje predstavljaju itekako važnu komponentu u procesu percipiranja, a potom i cjelovita razumijevanja ovoga rada', dodaju.

Kako su objasnili u najavi, u njegovoj interpretaciji ulogu 'čarobnjaka' preuzet će u maloj prostoriji galerije, zaklonjen plavom zavjesom, električni displej sastavljen od mnoštva led žaruljica pogonjenih minijaturnim računalom odnosno računalnim programom.

Ispred zavjese postavljena je kamera koja opisanu vizualnu situaciju snima i prenosi u projektor kako bi se ona, zajedno s teksturom i naborima zavjese, mogla projicirati na središnji zid veće prostorije.

Projekcija s prikazom naizmjence treperećih led žaruljica može podsjećati na prikaz ekstremno stilizirana lica koje govori, govor se sastoji od nizanja naziva nekih njegovih ranije realiziranih radova, a glas koji ih na izložbi izgovara zapravo je računalni 'text to speech' proces.

Biografija umjetnika:

Dalibor Martinis (1947., Zagreb) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti 1971. godine, otkad je trajno prisutan na domaćoj i međunarodnoj sceni kao autor prostornih instalacija, plakata, performansa, videoradova i videoinstalacija.

Od 1978. do 1981. sa Sanjom Iveković je inicirao osnivanje izložbenog prostora Podroom čiji su program stvarali isključivo umjetnici, a krajem osamdesetih je i predavao na Odjelu za film i televiziju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu.

Više puta je bio gostujući predavač na Ontario College of Art u Torontu te stipendist u Kanadi, Japanu, SAD-u.

Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, među kojima se ističu Bijenale u Sao Paolu 1981. na, Gwangju Bijenale u Južnoj Koreji 1995. i Venecijansko bijenale suvremene umjetnosti 1997.

Radovi tog nagrađivanog umjetnika nalaze se u zbirkama brojnih svjetskih muzeja MoMA, Stedelijk muzej, beogradski Muzej savremene umetnosti, Kunsthaus u Zürichu, Nacionalna galerija Kanade u Ottawi, zagrebačka Moderna galerija, Centar za umjetnost i medije u Karlsruheu, Zaklada Erste za suvremenu umjetnost u Beču, te u privatnim kolekcijama.