KOMENTAR MARKA SANČANINA

Bandićev eurokič u staroj Vlaškoj

  • Autor: Marko Sančanin
  • Zadnja izmjena 26.05.2013 13:14
  • Objavljeno 26.05.2013 u 11:00
Radovi na zagrebačkom Ban centru

Radovi na zagrebačkom Ban centru

Izvor: Pixsell / Autor: Petar Glebov

Projekt malog trga u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, samovoljan, oslonjen na javni novac i mimo procedura, motiviran je time da će u novom poslovnjaku preko puta biti sjedište neke EU-institucije pa se naš gradonačelnik, veliki europejac i esteta, dosjetio kako bi bilo dobro da eurobirokrat, umjesto parkiranih auta, gleda u 'nekaj lepo'. Prosim?

U skladu s gradonačelnikovim osobnim projektom 'europska metropola za europsku Hrvatsku', Zagreb je dobio fontane. Primarna je uloga ovih projekata potpuno u skladu s ciljem Bandićeva upravljanja Gradom, jer on nije nikad skrivao kako želi ostati zapamćen po svojim djelima niti prezao uzeti za pravo da baš on ima viziju ljepšeg Zagreba. Takvih kozmetičkih projekata ima još u pripremi, a mnogi su, u jeku izbora, navrat-nanos krenuli u realizaciju pa su na centralnim javnim prostorima osvanuli novi kiosci i tramvajska stajališta, planira se izgradnja parka na mjestu prenoćišta za beskućnike na Miramarskoj, a na malom parkiralištu u staroj Vlaškoj, ispred novoizgrađenog Ban Centra, ubrzano se izvodi trokutasti trg.

Dalo bi se papagajski nabrajati stoput ponovljene kritike na račun odbacivanja javnog uvida u ono što gradonačelnikova klika radi s centrom grada, nepoštivanju procedura, zaobilaženju javnih nabava ili zanemarivanju provedenih natječaja na kojima su neki autori dobili prve nagrade. Ali upravo je projekt malog trga u staroj Vlaškoj dodatno zanimljiv, jer se u njemu vidi priroda Bandićeva europejstva.


Europske zvijezde za lokalnog šerifa

Primarna svrha trga nije ostvarivanje pješačke površine. Za to je potrebna i prometna regulacija. Nitko normalan ne bi gradio pješački otočić usred kolnih površina, nego bi cijelu zonu ispod Kaptola barem djelomično izolirao od prometa. No to se neće dogoditi. Motiv uređenja površine nalazi se u činjenici da će u novoizgrađenom poslovnjaku preko puta biti sjedište neke europske institucije pa se naš gradonačelnik, veliki europejac i esteta, dosjetio kako bi bilo dobro da eurobirokrat, umjesto parkiranih auta, gleda u 'nekaj lepo', a ta će, navodno, ljepota biti oblikovana samorazumljivim simbolima europskih zvijezda i hrvatskih kvadrata.

Ovaj projekt nije samo važan jer ilustrira gradonačelnikovu samovolju, toliko tipičnu za naše lokalne šerife (europska zvijezda u Vlaškoj ili križ na Marjanu - sasvim je svejedno ako je postavljeno samovoljno, javnim novcem te zaobilaskom procedura), nego i zato što oslikava naš provincijalizam.

Cinična elita i usputni građani

Naravno, ne treba si utvarati da će naša mala zemlja biti igrač koji će kroz platformu vlastite suverenosti utjecati na europske politike. Ali ipak ima nešto kičerski prijetvorno u tom ceremonijalnom obilježavanju ulaska u Europu! Bandić tu nije iznimka, jer zapravo se radi o cinizmu naših političkih elita, koji je uvijek dobrano začinjen folklorom nacionalnih simbola. Razlog za cinizam sveopće je pristajanje na liberalnu opciju u kojoj nema alternative stvarnim centrima moći, ali su im zato usta uvijek puna patriotizma. U prostoru stare Vlaške, u situaciji koja je urbanistički već upropaštena programski i veličinom potpuno neprimjerene nove arhitekture, taj mali trg koji ne služi pješaku nego nečijem pogledu s prozora postavit će novi standard zagrebačkog urbanističkog, arhitektonskog i kiparskog kiča.

Što se tiče onog drugog cinizma – odricanja prava građanima na informacije, mišljenje i sudjelovanje - ni tu Bandić nije usamljen, jer se i taj cinizam može prišiti zagrebačkoj eliti. Ne bi svih ovih godina Bandićev sustav bio nedodirljiv da ga ne podržava gradska elita. Ako je nekog iznenadio popis uglednih znanstvenica, doktora i kulturnjakinja na njegovoj izbornoj listi za gradsku skupštinu, onda je to samo zato što je živio u zabludi. Naposljetku, i projekt u Vlaškoj vjerojatno je potpisao neki vrli gradonačelnikov arhitekt kojemu godi da se nikoga ništa ne mora pitati.

To je cinizam elite kojoj nije važno to što su Zagrepčanke i Zagrepčani u posljednjih 15 godina postali kolateralni građani, slučajni stanovnici, objekti bez političke prezentnosti i reprezentnosti. On se sastoji u tome što pristajanjem uz model Bandićeva upravljanja izdaju javno povjerenje koje po svom znanju i postignućima zaslužuju. Zagrebačku elitu, elitu častohlepnih, građani uglavnom ne zanimaju.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!