METAL KAO RELIGIJA

Hrvati neće vjerovati u bogove metala

  • Autor: E. Katana
  • Zadnja izmjena 31.01.2010 09:23
  • Objavljeno 31.01.2010 u 09:23
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Nedavna je inicijativa poznatog britanskog magazina Metal Hammer da heavy metal postane religija potaknula žestoke rasprave, pa smo i mi priupitali nekoliko relevantnih osoba što misle o toj ideji te mogućnosti njezina ostvarenja u Hrvata

O METALU KAO RELIGIJI

'Sramim se uopće ove usporedbe. I dalje namjeravam slušati heavy metal kao glazbu koja je najbliža mom glazbenom ukusu i mome načinu razmišljanja, ali ni s kojom religijom ne želim ga uspoređivati ni stavljati na isti nivo.

Bobaš komentira da 'Crkva nije nikakva grupa na Facebooku', no s druge strane, govoreći o utjecaju filma 'Avatar' na mladež, primjećuje da su tisuće gledatelja nakon prikazivanja Facebooka izrazile želju pobjeći iz dosadne i sive svakodnevice u plavi svijet 'Avatara'.

O odnosu katoličanstva prema heavy metalu kao punopravnoj religiji teško je govoriti jer je među ljubiteljima metala i veliki broj katolika. Kršćanska vjera živi u srcima stotina milijuna muškaraca i žena već 2.000 godina i besmisleno ju je uspoređivati sa svakim nekonvencionalnim religijskim pokretom, a posebno s heavy metalom koji to želi postati.

O stavu Katoličke crkve mislim da nije potrebno raspravljati. Crkva nije nikakva grupa na Facebooku od prije mjesec dana koja bi uskakala na svaki vlak koji bude prolazio i koja treba strahovati za svoje poslanje i svoju budućnost zbog nekih 10 tisuća Facebook posjetitelja, koji su se odlučili na taj toliko 'smion i važan' korak u svome životu', kaže p. Anto Bobaš, dominikanac-svećenik, vođa i utemeljitelj kršćanske rock grupe Glasnici nade koji je od rane mladosti 'zaražen' metal glazbom.

STIPE JURAS, predsjednik hrvatskog fan cluba Iron Maiden i menadžer metal bendova Raising Dream i We Come One, kaže da ga je inicijativa Metal Hammera i benda Saxon poprilično iznenadila.

'Inicijativa me zatekla jer smatram da je nepotrebno dosadašnje jedinstvo poklonika metal glazbe uniformirati ili mu davati dozu neozbiljnosti ovakvim akcijama. Doduše, Britanci su uvijek bili skloni ekstravagancijama, pa ne sumnjam da će prikupiti dovoljan broj ljudi da ostvare naum. S druge strane, grupa Saxon, koja i nije baš u naponu snage, ovim potezom će skupa s magazinom Metal Hammer napraviti dobar posao, reklamu i turneju, a čisto sumnjam da se sljedeći njihov album neće pozivati nazivom ili pjesmama na ovu temu. Kada bi ovakvu akciju pokrenuli Metallica, Iron Maiden ili AC/DC, onda bih se već malo zapitao, a ovako, ovu inicijativu smatram igranjem emocijama poklonika metal glazbe i profitiranjem na račun toga', mišljenja je S. Juras.

Anto Mikić, glavni urednik Hrvatskog katoličkog radija, podsjeća da Katolička crkva, naravno, priznaje načelo vjerske slobode:

'Upravo je tome pitanju na Drugom vatikanskom koncilu posvetila i cijeli jedan dokument pod nazivom Deklaracija o vjerskoj slobodi 'Dignitatis humanae' i sigurno nikome neće zabranjivati da se osjeća i izjašnjava kako mu drago. No, teško je ozbiljno razgovarati o novoj vjerskoj zajednici ukoliko ista ne uključuje bilo kakav oblik transcedencije.'

JE LI TAKVO ŠTO MOGUĆE I KOD NAS?

STIPE JURAS: 'Glede Hrvatske, ne vjerujem da će se to u skoro vrijeme dogoditi jer realnih praktikanata metal glazbe ukupno nema dovoljno da postignu neku kritičnu masu čak da se svi deklariraju tako. Uspjesi prodaja ulaznica za koncerte Iron Maiden, Metallice, Rammsteina i sl. više smatram prodorom metala u manistream publiku nego povećanjem broja pravih metal fanova.'

Glasnici nade 
ANTO BOBAŠ

ANTO BOBAŠ: 'Kod nas takvo što nije i neće biti moguće čak ni u duljem vremenskom periodu jer kod nas heavy metal fanovi nisu toliko brojni. To je itekako vidljivo na mizernoj prodaji karata za koncertne nastupe hard'n'heavy bendova, koji već godinama u širokom krugu zaobilaze Lijepu Našu. Kod nas je, čini se, stvar izmakla kontroli te su skoro svi glazbeni pravci i uopće razmišljanja o glazbi svedeni na slušanje cajki i turbo-folka, serviranog iz Šumadije ili nekih drugih predjela Balkana.'

ANTO MIKIĆ: 'Teško je znati što nam budućnost nosi. No, zapadni je svijet, kojemu i sami pripadamo, očito zapao o duboku krizu vjerskoga, i ne samo vjerskoga, identiteta. Mnogi se ljudi toga svijeta iz brojnih razloga više ne mogu identificirati s uobičajenim i organiziranim oblicima religije i duhovnosti pa potrebu za duhovnošću, koja je ljudima očito prirođena, pokušavaju zadovoljiti u nekim novim 'duhovnim' pokretima. Moram priznati da nisam čuo za takvu inicijativu, ali sam čuo za jednu drugu, dosta sličnu: jedan je tamburaški sastav iz Babine Grede zatražio da mu se prizna status potpuno ravnopravnog heavy metal benda. Ne sviraju, doduše, na električnim gitarama, nego na tamburicama obrade pjesama 'Tekla voda Karašica', 'Tena' i 'Ne dirajte mi ravnicu' i nemaju dugu kosu i kožne jakne, već slavonske šešire obrubljene crven-bijelo-plavom trakom. Ali su čuli da je heavy metal 'in' i da se dobro prodaje, pa vele: Što se i mi, babogredske lole, ne bismo proglasili metalcima?!

KOKETIRA LI METAL SA SOTONIZMOM?

ANTO BOBAŠ: ''God Gave Rock'n'roll to You II' je pjesma koju su članovi grupe Kiss snimili 1991. i objavili je kao singl ploču. 'Bog ti je dao rock'n'roll i stavio ga u dušu svakoga', riječi su iz refrena te pjesme. Dakle, ako su Paul Stanley i Gene Simmons mogli pjevati ovako - onda ne vidim razloga zašto bi heavy metal bio nedolična glazba za kršćanina-vjernika. Nažalost, sve je više golobradih klinaca (posebno u skandinavskim zemljama) koji se furaju na tzv. black metal i u svojim tekstovima jako su ratoborni baš protiv nauka Isusa Krista i protiv Crkve. No istraživanja su pokazala da je u cjelokupnoj glazbenoj sceni tek dva posto takvih fanova kojima je najbolje ne davati toliku važnost jer nisu je zavrijedili.'

KISS
STIPE JURAS: 'Metal glazba oduvijek je bila na meti kritičara i krivih senzacionalističkih interpretacija. Lani je završena velika studija koja je pokazala da su djeca koja slušaju metal glazbu u prosjeku mnogo naprednija od vršnjaka. Sotonizam je, prema mom mišljenju, jedan stvarno mali dio metal glazbe, i to ne kao pokret. Veliki dio je samo marketing jer nešto mračno uvijek je zanimljivo za nadobudne adolescente. Usporedio bih to s horor filmovima. No, kako je ta glazba često bučna, kako je ikonografija zastrašujuća, roditelji se jednostavno plaše da im djeca ne upadnu u probleme, ne znajući da je među mladima upravo u metal glazbi najmanji postotak korištenja droge i opijata. Velika većina metal grupa, i to onih najpoznatijih, za teme ima socijalne nepravde, ratove, povijest, poziv na pravdu i borbu, ukazivanje na državne, religijske, političke i ostale manipulacije, gramzivost, raspade eko sustava i mnoge druge angažirane teme. Smatram da su upravo zbog toga metal glazbenici najviše na meti, a ne zbog sotonizma, koji su koristili kao papir kojim će mahati. Metal glazba mnogima smeta jer svojim tekstovima ne potječe samo na zabavu, nego na razmišljanje, na angažiranost, na pobunu protiv nepravdi. Metal glazba je, za razliku od punka, to radila na mnogo sofisticiraniji i učeniji način, a upravo je takav odgoj mladih prijetnja za one koji upravljaju državama. Mislim da je upravo zbog toga metal glazba stigmatizirana.'

 

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi