moraju vratiti milijunske iznose

Bivšim čelnicima VSOA-e potvrđena osuđujuća presuda, kazna im smanjena na dvije godine i 10 mjeseci

  • Autor: M. Šu.
  • Zadnja izmjena 14.12.2021 11:38
  • Objavljeno 14.12.2021 u 11:33
Bivši zamjenik ravnatelja VSOA-e Ognjen Preost

Bivši zamjenik ravnatelja VSOA-e Ognjen Preost

Izvor: Pixsell / Autor: Sanjin Strukic/PIXSELL

Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je presudu kojom je u povodu žalbi stranaka u odnosu na dvojicu optuženika preinačio u pravnoj oznaci i u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Zagrebu, a potvrdio presudu u odnosu na trećeg, četvrtog i petog optuženika. Time je postala pravomoćna presuda kojom su četvorica optuženika proglašeni krivim za kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, a peti je optuženik oslobođen optužbe za isto kazneno djelo. Radi se o pravomoćnoj presudi bivšim čelnicima Vojne sigurnosno obavještajne agencije

Kao stoji u priopćenju Vrhovnog suda, četvorica su optuženika osuđeni jer su u vojnoj sigurnosno-obavještajnoj agenciji iskoristili svoj položaj i ovlasti. Protivno propisima su raspolagali sredstvima za posebne namjene i neosnovano odobravali isplate.

Podsjetimo, radi se o slučaju u kojem su bivši ravnatelj Vojne sigurnosno obavještajne agencije (VSOA) Darko Grdić i njegov zamjenik Ognjen Preost u prvostupanjskoj presudi osuđeni na po tri godine zatvora, zbog optužbi da su od 2009. do 2012. otuđili gotovo pet milijuna kuna namijenjenih za isplate doušnicima. Uz Preosta i Grdića nepravomoćno su na uvjetne kazne osuđeni i tajnik kabineta ravnatelja VSOA-e Zdeslav Ivanković te operativni dočasnik u kabinetu ravnatelja Denis Lukinić, dok je načelnik Odsjeka za operativnu tehniku Uprave za informacijsku sigurnost VSOA-e Tibor Mijo Kuljanić oslobođen.

U svom priopćenju Vrhovni sud pojašnjava kako su prvi optuženik (ravnatelj agencije) i drugi optuženik (zamjenik ravnatelja agencije) neosnovano odobrili isplate sredstava jedan drugome. Znali su da sredstva neće biti utrošena za obavljanje poslova iz nadležnosti agencije nego da će ih koristiti za osobne interese. Neosnovano su odobravali isplate i trećem optuženiku (tajniku kabineta ravnatelja agencije) i četvrtom optuženiku (višem stručnom referentu u kabinetu ravnatelja agencije). Treći optuženik je veći dio tako primljenih sredstava zadržao za sebe, a ostatak predao prvom optuženiku i po njegovom nalogu drugim osobama. Na taj način prvi je optuženik zadržao za sebe najmanje 1.560.000 kuna, drugi optuženik najmanje 3.032.800 kuna, treći optuženik 182.000 kuna, a četvrti optuženik 199.000 kuna. Za Republiku Hrvatsku nastala je šteta najmanje 4.973.800 kuna.

Vrhovni je sud potvrdio oslobađajući dio prvostupanjske presude. Odluka se odnosi na optužbu da je peti optuženik (načelnik odsjeka) preuzeo 1.522.000 kuna koju isplatu su mu neosnovano odobrili prvi i drugi optuženik. Prema optužnici, dio tako primljenih sredstava je zadržao za sebe, a ostatak predao prvom optuženiku. Tereti se da je na taj način za sebe zadržao 42.500 kuna. Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije dokazano da je peti optuženik primljena sredstva zadržao za sebe i trošio protivno njihovoj svrsi. Doista mu je odobrena isplata sredstava za posebne namjene i preuzimao je novčane iznose. Potom je novac predavao prvom optuženiku, koji je zadržao 1.200.000 kuna, a vratio mu ostatak. Međutim, prema podacima u spisu postoje dokazi da je peti optuženik tako dobiveni novac trošio za potrebe operativnog rada, a nema jasnih dokaza da bi najmanje 42.500 kuna zadržao za sebe i koristio za osobne interese. Zato je pravilno oslobođen optužbe.

Za prvog i drugog optuženika prvostupanjska je presuda preinačena u pravnoj oznaci i u odluci o kazni. To se odnosi na osudu da su 2012. naložili uništavanje operativne dokumentacije za posebne namjene. Prvi i drugi optuženik su iskoristili svoj položaj i ovlasti kako bi kako bi prikrili protuzakonito prisvojeni novac koji im je isplaćen. Prema njihovom nalogu operativna dokumentacija o svrsi, načinu i visini utrošenih sredstava je uništena protivno propisima. Vrhovni je sud zaključio da je u odnosu na ovo kazneno djelo prvostupanjski sud postupanje optuženika pogrešno pravno označio prema važećem Kaznenom zakonu (koji je u primjeni od 2013.). Zlouporaba položaja i ovlasti predviđena je i u Kaznenom zakonu koji je prije bio na snazi. Dakle, postoji pravni kontinuitet između tih djela, ali je prijašnji Kazneni zakon blaži zakon pa ga zato treba primijeniti. Zato je preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci za to kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti odlučne za izbor kazne. Vrhovni sud smatra da je prvom i drugom optuženiku pravilno olakotnim cijenjena dosadašnja neosuđivanost te sudioništvo u Domovinskom ratu, za što su i odlikovani. Otegotnim je cijenjeno što su kaznena djela počinili kao najviše rangirane službene osobe u agenciji. Nastala je značajna šteta.

Trećem optuženiku je olakotnim cijenjeno iskreno priznanje i prijašnja neosuđivanost. Otac je maloljetnog djeteta. Iznos pribavljene protupravne imovinske koristi je vratio. Četvrtom optuženiku je olakotnim cijenjena prijašnja neosuđivanost. Otac je maloljetnog djeteta. Sudionik je Domovinskog rata na raznim ratištima, bio je ranjen i odlikovan šest puta. Sudjelovao je u vojnoj misiji u Afganistanu. Za trećeg i četvrtog optuženika riječ je o posebno olakotnim okolnostima koje opravdavaju primjenu ublažavanja zakonom propisane kazne.

Zbog preinake prvostupanjske presude u pravnoj oznaci jednog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti za prvog i drugog optuženika odlukom Vrhovnog suda utvrđena je kazna zatvora 6 (šest) mjeseci za to kazneno djelo. Za prvo kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti prihvaćena je kazna zatvora 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci iz prvostupanjske presude. Odlukom Vrhovnog suda prvi i drugi optuženik su osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci. Za trećeg i četvrtog optuženika potvrđena je prvostupanjska presuda. Treći optuženik osuđen je na kaznu zatvora 10 (deset) mjeseci uz rok provjeravanja 3 (tri) godine (uvjetna osuda), a četvrti optuženik na kaznu zatvora 11 (jedanaest) mjeseci uz rok provjeravanja 4 (četiri) godine (uvjetna osuda).

Na ime imovinskopravnog zahtjeva prvom je optuženiku naloženo platiti Republici Hrvatskoj 1.560.000 kuna, drugom optuženiku 3.032.800 kuna, a trećem optuženiku 199.000 kuna.

Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da su jedinstvena kazna zatvora prvom i drugom optuženiku, a izrečena uvjetna osuda trećem i četvrtom optuženiku, primjerene težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i njihovim osobnostima. Takvim će se kaznama ostvariti svrha kažnjavanja i u dostatnoj mjeri izraziti odgovarajući prijekor društva prema takvim kaznenim djelima. Kazna će utjecati na počinitelje da ubuduće ne čine kaznena djela. Utjecati će i na svijest građana da je činjenje kaznenih djela pogibeljno te da je kažnjavanje njihovih počinitelja opravdano. Time će se istovremeno pojačati povjerenje građana u pravni poredak koji treba biti utemeljen na vladavini prava, stoji u priopćenju Vrhovnog suda.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!