Desetljećima je Njemačka Slavoncima bila 'odgovor na sve'. Slika gastarbajtera 80-ih najčešće je bila muškarac u ranim 30-ima koji odlazi sam, radi teške fizičke poslove u industriji ili građevini i šalje novac kući – za kuće, zemlju, mehanizaciju i 'crne dane'.

Izbijanjem gospodarske krize 2009. godine u inozemstvo više nisu odlazili samo pojedinci, nego i cijele obitelji. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, od 2011. do 2019. godine iz Hrvatske u Njemačku odselilo se gotovo 97 tisuća osoba, a vratilo ih se tek 13 i pol tisuća.

Slavonija je u tom razdoblju osobito osjetila depopulaciju: škole su opustošene, razredi prepolovljeni, a odlazak je postao svakodnevica.

Povratak prije škole: 'Ako ne sada - nikad'

No u posljednje dvije do tri godine trend se promijenio. Prošle godine u Njemačku je otišlo 11 tisuća, a vratilo ih se dvostruko više, oko 22 tisuće građana Hrvatske. Među povratnicima su i obitelji Kovačević i Vukoje iz Slavonskog Broda.

Ivana Ćurak Kovačević u Njemačku je otišla 2016. godine, u Augsburg, gdje je tada već bio njezin partner Ivan. Vjenčali su se 2017. i dobili dvoje djece, kćer Katarinu i sina Matu. Iako su se odlično snašli, imali solidna primanja te se uspješno prilagodili jeziku i germanskom mentalitetu, ipak su se 2024. godine odlučili na povratak u Hrvatsku.

'Ivan je samo jedan dan rekao: ako se ne vratimo sada, prije nego što Katarina krene u školu, nećemo se nikada vratiti. Tako je i bilo – vratili smo se krajem kolovoza, a kći je u rujnu krenula u prvi razred’, kaže Ivana.

Odluka nije bila laka jer su u Augsburgu izgradili život i stekli dobre prijatelje. U kvartu su se povezali s ljudima iz Hrvatske i BiH, a prijatelji su im pri odlasku priredili veliku oproštajnu feštu. I dalje se čuju, a s nekima se i viđaju.

Za Ivana ostanak u Augsburgu nije bio opcija, a povratak u Njemačku nakon blagdana postajao mu je sve teži. 'Sjećam se zadnjeg Božića koji smo proveli ovdje. Svi su govorili da je stanje u Hrvatskoj bolje, da ima posla i da se ljudi snalaze. Tada sam odlučio da se želim vratiti. Zanimljivo, kad smo prijateljima Hrvatima u Augsburgu rekli da se vraćamo, oni su za deset dana došli s odlukom da se i oni vraćaju.'

Na pitanje je li državna potpora za povratnike iz inozemstva presudila odluci o povratku, oboje odgovaraju da nije. Ipak, Ivanov je plan otvoriti tvrtku za prijevoz tereta i želi kupiti manji kamion s kranom, pa razmišlja o prijavi na natječaj i povlačenju sredstava iz mjere za povratnike.

Mini posao kao model: 'To bi dobro došlo i u Hrvatskoj'

Što se tiče poslova, Ivan ih je u Njemačkoj promijenio nekoliko. Prvo je radio za hrvatskog poslodavca, a kada je savladao jezik, prešao je njemačkom poslodavcu jer su njihove plaće u pravilu veće. Najduže se zadržao u tvrtki koja sklapa autoprikolice.

Ivana je, nakon što su oboje radili u Amazonovu skladištu i njezine trudnoće, povremeno radila kroz popularni njemački model 'mini posla'. Za rad od nekoliko sati dnevno, uz minimalnu satnicu od 12,82 eura i mjesečno maksimalnih 603 eura koji se ne oporezuju, on radnicima omogućuje pravo na plaćeni godišnji odmor i bolovanje.

'Jako mi se sviđa takav način rada, pogotovo za majke s malom djecom. Radila sam kada mi je odgovaralo i mislim da bi i Hrvatska trebala uvesti takav model jer omogućuje dodatnu zaradu bez vezanja uz puno radno vrijeme', kaže Ivana. Trenutačno, dodaje, pauzira zbog obiteljskih obaveza i početka škole za malog Matu.

Ono čega su se najviše bojali je kako će djeca podnijeti promjenu i odvajanje od vrtićkih prijatelja. Katarina je u njemački vrtić išla gotovo tri godine, a Mate jednu. No prilagodba je prošla bolje nego što su očekivali. Katarina od prvog dana u školi niže samo odlične ocjene, a Mate je prošle jeseni krenuo u predškolu.

Povratak je glatko prošao jer su se imali gdje vratiti – prije pet godina od rođaka u slavonskobrodskom naselju Podvinje povoljno su kupili kuću, a planiraju je proširiti i dodatno urediti.

Uspoređujući troškove, Ivan navodi primjer stanarine u Augsburgu: 'Kad smo 2016. unajmili stan, plaćali smo 430 eura. Zadnja stanarina 2024. godine bila je 870 eura. Cijene života u Njemačkoj rastu i to je jedan od razloga zbog kojih se mnogi vraćaju. Nakon nas velik dio našeg društva iz Augsburga vratio se u Hrvatsku, no dio naših prijatelja na to se još ne odlučuje jer ovdje nemaju riješeno stambeno pitanje.'

Stuttgart joj 'nikad nije sjeo': 'Džaba sigurnost ako nisam sretna'

Na povratak nakon deset godina u Njemačkoj odlučila se i obitelj Vukoje. Ivona je otišla 2015. godine, kada je velik broj mladih išao u inozemstvo jer posla u Slavonskom Brodu nije bilo. Na početku su oboje radili jednostavnije poslove i učili jezik, a kasnije je bilo lakše. Suprug je pronašao posao u struci, a Ivona je svoju kreativnost pretvarala u razne rukotvorine.

U Njemačkoj je naučila krojiti i šivati, a sve je rezultiralo zanimljivim hobijem – izradom odjeće za lutke.

'Nikada u životu nisam sjela za šivaći stroj. No zanimalo me pa sam sama sve naučila', kaže majka petogodišnjakinje koja je počela sve više šivati odjeću za lutke, a kada je to postalo više od hobija, otvorila je obrt.

'Počele su stizati i narudžbe pa sam u Njemačkoj otvorila nešto slično našem paušalnom obrtu. Na kraju sam slala odjeću za lutke diljem svijeta, u Irsku, Kanadu i Ameriku', kaže Ivona, a i dalje online prodaje unikatne mini komplete i haljine.

Kreativna Brođanka nastavila je nizati svoje hobije pa danas izrađuje cvjetne aranžmane od epoksi smole, ukrasne predmete od drva, pozivnice i nakit. U veljači je otvorila vrata svog malog prodajnog salona u blizini slavonskobrodske tržnice.

'Najviše sam se bojala povratka zbog financijske sigurnosti. Suprug je imao stalni posao, a ja sam povremeno radila i primala dječji doplatak. Dolazak u Hrvatsku bio je financijski riskantan, ali džaba sve kada tamo nisam bila sretna', kaže Ivona.

Rad u Njemačkoj više nije tako unosan kao prije

Ključno je bilo rođenje kćeri 2021. godine, kada je obitelj intenzivno počela razmišljati o povratku. 'Vidjela sam koliko Hani nedostaje obitelj, koliko joj znači kada smo ovdje i koliko joj sve to nedostaje kada odemo. Primijetili smo da je drugačija ovdje nego u Njemačkoj', kaže.

I ova je obitelj imala isti cilj kao i Kovačevići: prije polaska kćerke u školu ipak se vratiti u rodnu zemlju. 'Hana je bila presretna kada smo se vratili, nakon povratka je procvjetala. Tamo ju je malo mučio jezik iako je vesela i voli druženje', kaže.

Kao i Ivana iz prethodne priče, Ivona smatra da bi se njemački model mini poslova trebao prekopirati u Hrvatskoj. Život u Stuttgartu, kaže, također je poskupio zadnjih godina pa je obitelj Vukoje mjesečno izdvajala oko 1200 eura mjesečno za najam stana.

'Dodaju li se tome troškovi stalnih putovanja kući, život Hrvata u Njemačkoj nije tako lagodan kako se čini. Još ako odeš na godišnji, neko putovanje, na kraju računica postaje slična kao da radiš u Hrvatskoj', ističe.

Obitelj Vukoje ne planira povući državne poticaje za povratak. Obrt je odmah otvorila te je sljedeći plan proširenje posla i gradnja kuće u rodnom gradu. Trenutno su podstanari, a prvih mjeseci nakon povratka živjeli su u kući Ivoninih roditelja.

'Nedostaje mi njemačka disciplina, ali Hrvatska je uređenija nego prije 10 godina'

Iako je kreativka, Ivona ipak voli red, disciplinu i organiziranost, i upravo joj to nedostaje u Hrvatskoj.

'Nijemci su organizirana nacija – sve je točno definirano, nemate problema s birokracijom, uvijek su vam u svemu spremni pomoći. Ipak, dan u kojem smo se vratili kući među najsretnijima mi je u životu, pa o povratku ne razmišljam', napominje.

Dodaje da je situacija kod nas sada puno bolja nego prije 10 godina, kada je otišla.

'To nam je ulijevalo sigurnost da se vratimo. Sviđa mi se uređenija Hrvatska u koju smo se vratili. Volim svoj Slavonski Brod, a onaj gore koji me ovdje stavio to je sigurno s razlogom učinio', zaključuje Ivona, dodajući da šetnju svojim rodnim gradom, sporiji i opušteniji način života te slavonski mentalitet ne bi mijenjala ni za višestruko veću plaću u Njemačkoj.