'Vlada je trebala prvo rješavati problem zaposlenih u državnim poduzećima jer tamo ima previše ljudi s prevelikim plaćama, a onda bi se lako dogovorili i s javnim sektorom, gdje ima previše zaposlenih, ali i s premalim plaćama',komentirao je prosvjed nastavnika i medicinskih sestara Željko Lovrinčević, makroekonomist s Ekonomskog instituta
Osnovni problem javnog sektora, prema njegovu mišljenju, nije ukupna masa zaposlenih niti njihove plaće koje su ispod prosjeka EU, nego višak tehničkog osoblja. Hrvatska ima manjak liječnika i profesora, ali zato, prema procjenama analitičara, ima od 15 do 20 posto viška zaposlenih u tzv. hladnom pogonu, piše Jutarnji list
Daljnje smanjenje prava zaposlenih u javnom sektoru nema smisla, smatra, jer se onda i usluga srozava, ali se mora smanjiti broj zaposlenih. - Teško je reći koliki je taj broj jer negdje imate manjak, a negdje višak režijskog osoblja. To je onaj dio zaposlenih koji nisu neposredni izvršitelji. U školama su to, primjerice, čistačice, računovodstva, savjetnici, a u bolnicama administrativno osoblje. Ista je stvar i u državnim tvrtkama koje su bile mjesto uhljebljenja politički podobnih - pojašnjava Lovrinčević.
Prava zaposlenih u trgovačkim društvima u većinskom vlasništvu države znatno su veća od prava onih koji sada štrajkaju, upozorava Lovrinčević, ali Vlada u 11 mjeseci nije uspjela promijeniti niti jedan kolektivni ugovor u tvrtkama. Da su to napravili ili da su digli ruke za promjene Zakona o radu koje je predlagala prošla Vlada, sada ne bi imali 10 tisuća ljudi na ulici jer bi se i s dijelom pobunjenih sindikata u školstvu i zdravstvu lakše dogovorili.
'Ako država nije u stanju riješiti probleme u svojim poduzećima, onda ni sindikati javnih službi neće pristati na smanjenje prava. Ključni problem ove Vlade je to što nisu poduprli izmjene Zakona o radu kada je trebalo. U tom bi slučaju danas imali odriješene ruke za javna poduzeća. Sada im se to vraća kao bumerang. Nisu bili u stanju raspoznati što je nacionalni interes. Išli su zbog političkih razloga blokirati promjene, a sada su i sami blokirani', kaže Lovrinčević.
Kada se pogleda cijela ova godina, kaže, jasno je da će rashodi konsolidirane države biti na razini prošle godine, a da će prihodi biti oko 3,5 milijarde kuna veći. Problem je što se višak uplaćenog novca u proračunu uvijek potroši za tekuće stvari (plaće, mirovine, potpore), a padaju rashodi za investicije.
'Slika Hrvatske je takva da su građani svjesni da im je iz džepa uzeto 3,5 milijarde kuna. Poboljšana je porezna naplata, ali i porezno opterećenje. Tijekom 2012. radikalno se urušio standard građana, a ekonomija je padala. To je, doduše, pomoglo da se smanji deficit. Ali s tog aspekta socijalni pritisak jača jer samo ove godine standard običnih građana pao je između četiri i pet posto. Riječ je o pritisku prema građanstvu, a to dalje gura zemlju u recesiju', kritičan je Lovrinčević.
